Za sebe kažu da su iz poslovnog izgradile prijateljski odnos, a ne obrnuto, kako to obično biva. No, centar kojeg vode, ni jednoj, ni drugoj nije posao i ne doživljavaju ga tako. On je njihova strast, mjesto o kakvom su sanjarile godinama i kakvo je Sarajevu nedostajalo. One su Aida Feraget i Jasenka Sijerčić, osnivačice G – point – ženskog centra, smještenog u centru Sarajeva, u nevelikom, ali prostoru čija je ideja da se sve djevojke i žene u njemu osjećaju kao kod kuće.
Razgovarala: Lamija Begagić
– To “k'o kod kuće” zaista nije samo koncept i naša ideja, to je nešto što je praksa dokazala – ističe Aida – dodajući kako u Centar dolaze žene koje se tu zaista osjećaju kao u svom sigurnom prostoru.
– Isprva smo drugu prostoriju u objektu interno imenovale “primaćom sobom”, kasnije je to zaživjelo među našim gošćama i korisnicama. One tu ulaze kao u svoje, s vrata se pozdravljaju sa svima, preko Centra su upoznale nove prijateljice, dovode pse, dolaze s biciklima, nerijetko i prilegnu u Primaćoj, nakon teškog dana.
Jasenka ističe kako samo postojanje sigurnog prostora za žene nije jedina misija Centra, ali je za nju lično najvrednija:
– Mi ne postojimo dugo, otvorenje je bilo 7. marta, a već kroz nekoliko dana morale smo zatvoriti vrata zbog pandemije, da bismo ih otvorile opet tek koncem ljeta. No, čak i od samog pripremanja prostora, gdje se dogodila spontana radna akcija, solidarnost je ono što nas je držalo i uvjeravalo da nismo pogriješile kad smo odlučile ući u ovaj projekat, ma kako se trenutak činio pogrešnim. Ovo je mjesto gdje ja sama svakodnevno rastem upoznajući toliko različitih žena, toliko drugačijih priča i iskustava, a sve nas povezuje ta jedna potreba da imamo mjesto gdje svoje priče možemo ispričati bez straha od osude, neprihvatanja i nerazumijevanja.
Na pitanje ko je sve dobrodošao u centar i da li se radi o isključivo lezbijskom mjestu, Aida i Jasenka kažu da je to mjesto za sve žene antifašistkinje koje dijele ideju solidarnosti i nenasilja.
– U Centar dolaze lezbejke, biseksualne i trans žene, strejt žene, mlađe, starije, sportiskinje, umjetnice, programerke, biciklistkinje, planinarke, žene različitih orijentacija i profesija, koje se međusobno razumiju. To šarenilo uvijek dovede do tog da se tu za stolom razvijaju ideje, žene predlažu kako da onim što one znaju raditi doprinesu Centru, ali i kako da jedne s drugima sarađuju, što nam je jako važno za drugu misiju koju smatramo svojom, a to je da pored sigurnog prostora, ženama ponudimo i priliku za besplatnu edukaciju i razmjenu znanja. – navodi Aida, dodajući kako će tokom naredne godine aktivnije raditi na tom dijelu programskih aktivnosti Centra kroz organiziraciju serijala radionica radnog naziva “Hodaj u mojim cipelama” gdje će ugostiti žene iz različitih miljea i sredina koje će dijeliti svoje priče.
Dok govore o idejama koje imaju, glasno se smiju i šale, sjedeći ispred centralnog murala kojeg je za Centar oslikala umjetnica Adela Jušić.
Mural prikazuje narodnu heroinu Vahidu Maglajlić ukomponirane u kultnu fotografiju “Poniženje ljepote” Vjekoslava Šunjića.
– Sva je simbolika Centra u ovom muralu – dodaje Aida, zahvaljujući se Adeli Jušić, ali i svim umjetnicama i ženama koje su svoj kreativni rad odlučile podijeliti sa Centrom.
– Imamo divnih priča – dodaje Jasenka – imamo djevojke koje ne samo da Centar smatraju drugom kućom, već i nas drugom porodicom. Dvije su djevojke tako, nedavno, u znak zahvalnosti Centru odlučile uraditi dizajn svih naših promotivnih materijala i cjenovnika za klub od kojeg se Centar finansira i u kojem se svakog vikenda dešavaju raznoliki tematski partiji.
Od aktivnosti u nastavku na čiju važnost skreću pažnju, izdvajaju dva događaja.
Prvi je izložba značajnih žena kojom žele otpočeti sa kampanjom za zamjenu imena sarajevskih ulica imenovanih po fašistima imenima žena koje su zadužile Sarajevo svojim znanjem, umjetnošću, aktivizmom, pacifizmom i altruizmom.
Drugi događaj je humanitarni party “Za Elenu”, koji će se desiti 4. oktobra, na rođendan trans žene Elene, a svi prilozi prikupljeni na toj zabavi, donirat će se za njen završni operativni zahvat u procesu tranzicije.
– Nadamo se da će to biti Elenin posljednji rođendan u tijelu koje ne želi – kaže Aida – i poziva sve da dođu na party, a ujedno koristi priliku da pozove i sve umjetnice koje trebaju prostor za izložbe, projekcije, promocije, da se jave i koriste Centar za svoje umjetničke potrebe.
– Mi nismo samo nova kuća, već želimo biti i prostor gdje razmjenjujemo i valorizujemo ono što smo same stvorile i što se u patrijahalnim društvima u kojima živimo uporno pokušava skrajnuti i prešutjeti. U našem se centru radi svašta, ali se ne šuti! – zaključuju Jasenka i Aida, pod budnim okom heroine Vahide i svih žena koje ona danas simbolizira.
