PIŠE: Vanja Šunjić
LGBTIQ+ zajednica se svakodnevno suočava s govorom mržnje. Društvo u kojem živimo, karakteriše nasilnička kultura govora, koja dovodi do nasilničkih obrazaca ponašanja. Takvi obrasci ponašanja ugrožavaju fizički i psihički integritet onoga prema kome je usmjeren govor mržnje. Tako LGBTIQ+ osobe često mogu čuti da „pe*dre treba pobiti“,„da su mentalno bolesni“, „da se trebaju liječiti“ i mnogo drugih oblika govora mržnje koji direktno utiču na psihičko i fizičko zdravlje LGBITQ+ osoba u Bosni i Hercegovini. Svaka osoba treba da se osjeća slobodno i sigurno, kako u javnom, tako i u privatnom prostoru u kojem živi, radi, privređuje za život i doprinose društvenoj zajednici.
Nasilje u online sferi na osobu koja ga je pretrpjela ostavlja negativan psihološki utjecaj koji dovodi do anksioznosti, depresije i socijalne izolacije. Osobe koje pretrpe ovu vrstu nasilja koriste različite strategije preživljavanja, isključuju se sa mreža, blokiraju počinitelja, ograničavaju iznošenje ličnih informacija i konstantno su u strahu da se ovo nasilje može pretočiti i u javnu sferu.
Važno istraživanje
U „Izvještaju istraživanja o online nasilju i govoru mržnje prema LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini“ u izdanju Sarajevskog otvorenog centra, autorica Sanja Ramić zapaža da je govor mržnje problem koji postoji u društvu, a naročito je opasan kada je usmjeren prema rodno osjetljivim zajednicama i tada zaslužuje naročitu pažnju jer nasilje u online prostoru ima utjecaj na zajednicu prema kojoj je upućeno, ali i društvo u cjelini. Ovaj Izvještaj pokazuje da činjenica da su anonimni, počiniteljima uglavnom daje hrabrost i podstrek da vrše nasilje, jer su svjesni da neće biti sankcionisani i zbog toga to djelo nerijetko ponavljaju, uz spoznaju da je to dostupno širokoj publici.
Dr. Marija Lučić-Ćatić je na promociji Izvještaja 26. septembra u Sarajevu istakla da je najčešći generator govora mržnje u online sferi individuali vrijednosni stav: „Kako Perica vidi svijet i to prezentira to u javni diskurs, braneći se kako je to njegovo vrijednosno uvjerenje i njegovo pravo.“
Govor mržnje u online okruženju je terminološki kompleksna tema jer se razlikuje od klasičnog nasilja i teško ga je definisati, a u svojoj suštini obuhvata uvrede, prijetnje, seksualno uznemiravanje, dezinformacije i dijeljenje ličnih informacija i podataka bez odobrenja osobe nad kojom se vrši.
Autorica Ramić ističe da je problem i to što zakonodavni okvir u BiH nije adekvatan, odnosno ne postoji zakon koji se bavi govorom mržnje na sveobuhvatan način, a problem je i što krivični zakon kao krivično djelo ne prepoznaje zaštićene kategorije poput rodnog identiteta i seksualne orijentacije, a zakonima o javnom redu i miru online platformed često nisu predviđene kao javni prostor.
Izvještaj je pokazao i da se veliki broj osoba koje su pretrpjele online nasilje ne odlučuje isto prijaviti policiji zbog nezadovoljstva u realizaciji prijave. Žrtve se nerijetko u startu obeshrabruju da prijave online nasilje, a i kada se to desi, ti procesi traju po nekoliko godina i realizovani su na neadekvatan način. Autorica Ramić ističe da policijski službenici često ne znaju odrediti, definisati i kategorisati govor mržnje, što od početka dovodi do neadekvatnog tretmana. Slična situacija je i u pravosuđu, gdje nisu definisane pravne norme, pa se jedno krivično djelo podvodi pod drugo i zbog toga su sudske odluke nejednake i nema valjanih statističkih podataka. Administracija društvenih mreža je nezadovoljavajuća, uprkos tome što postoje politike protiv govora mržnje, no one su neadekvatne. Sadržaji koji uključuju online nasilje i govor mržnje se često ne uklone jer ih mreža ne okarakteriše kao govor mržnje. Reakcija administracije društvenih mreža je nezadovoljavajuća. Iako postoje politike govora mržnje, u praksi se pokazuju kao neadekvatne.
Javno mnijenje u Bosni i Hercegovini ne razumije negativne posljedice govora mržnje i online nasilja. Obrazovni programi i kampanje ne problematizuju teme ove teme, što doprinosi normalizaciji takvog ponašanja u društvu.
Sistematsko pitanje
„Govor mržnje je sistemsko pitanje, jer svjedoci smo sve većeg porasta govora mržnje nad LGBTIQ+ osobama, ali i drugim marginaliziranim grupa, a sistemske, državne pomoći i zaštite nema. Moramo mijenjati kulturu govora, ophođenja prema drugima, no sve dok nema sistemske kazne za potencijalnu i stvarne počinitelje, korjenite promjene neće biti, već se ostati na individualnoj odgovornosti,“ – kaže Anisa Pračić- Šehić iz Bh. povorke ponosa.
Osim društvenih mreža, veliki doprinos širenju govora mržnje u online sferi imaju i internet portali, koji često nemaju impressum i ne postoje uređivačke politike u kontekstu suzbijanja govora mržnje. Veliki broj online medija senzacionalističkim naslovima i podstiče govor mržnje, jer to dovodi do veće klikabilnosti. U BiH ne postoji zakon koji reguliše online medije, Vijeće za štampu ima smjernice, ali one nisu obavezujuće.
„Najvidljiviji govor mržnje nad LGBITQ+ osoba je u online sferi. Ukoliko se objavi neka vijest koja se odnosi na LGBTIQ+ osobe, LGBTIQ+ događaje, novosti i sl., u komentarima na portalima možemo vidjeti nebrojene pozive na nasilje. Takvi komentari se prijavljuju nadležnim institucijama, međutim odgovor nadležnih institucija izostaje i ostaje nepoznat ishod rješavanja problema govora mržnje. Primjer govora mržnje koji je doveo do nasilničkog djelovanja i napada na LGBTIQ+ aktiviste, saveznike i novinare je napad u Banjoj Luci, gdje je uslijed medijskog spinovanja, prenošenja pogrešne informacije, govor mržnje u online sferi eskalirao napadom i prijetnjama na navedenu grupu i vratio LGBTIQ+ aktivizam na margine u entitetu Republika Srpska. Godinu dana poslije, slučaj još uvijek nije razriješen, a LGBITQ+ osobe su gurnute na margine postojanja, pod stalnim pritiskom i prijetnjama koje ugrožavaju osnovne ljudske slobode,“- kaže Pračić-Šehić.
Dr. Marija Lučić-Ćatić ističe da ova publikacija može poslužiti za kreiranje preventivnih programa i osvještavanje javnosti o tome kakve efekte govor mržnje u online sferi ima na žrtve, zajednice i društvo, jer on u konačnici dovodi do destabilizacije društva, nepovjerenja, sukoba i permanentnog osjećaja „da smo mi protiv njih, i obrnuto“. Ona ističe da publikacija identifikuje obujam i strukturu pojave, te jasno nastoji odvojiti uvrede, klevete i elemente razdora, od govora mržnje.
Preporuke i mjere za unaprjeđenje zaštite od govora mržnje i online nasilja prema LGBTI+ osobama u BiH koje autorica Sanja Ramić na kraju izvještaja navodi su: donošenje novih zakona koji će jasno definisati nasilje i govor mržnje u online prostoru i odrediti kazne za počinitelje, te unaprjeđenje zakonskog okvira, koje podrazumijeva zaštitu podataka, privatnosti i mjere za brzu reakciju uklanjanja štetnog sadržaja s online platformi; edukacija i podizanje svijesti javnosti; saradnja s digitalnim platformama kako bi se osigurala brza reakcija na prijave i uklanjanje štetnog sadržaja; adekvatna podrška žrtvama i njihova zaštita, uspostava mehanizam i alata praćenja govora mržnje u online prostoru.
Iako je institucijama, donositeljima odluka i onima koji ih sprovode ogroman posao kada je u pitanju regulacija i borba protiv govora mržnje i nasilničkog ponašanja u online sferi, svjesni neinteresovanja nadležnih za ova pitanja, kao aktivisti i odgovorni građani i građanke ono što možemo i trebali bismo uraditi jeste da svaki put reagujemo kada vidimo da neko širi govor mržnje u javnom prostoru, opomenuti tu osobu, post ili komentar prijaviti, a žrtvama dati podršku i ohrabriti ih da nasilje prijave nadležnim, jer samo svi zajedno, svjesni štetnih posljedica ovakvog ponašanja možemo uticati na to da se društveni obrasci mijenjaju, a institucije počnu da rade svoj posao.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
