PIŠE: Renata Glavinka
U Bosni i Hercegovini situacija za LGBTI zajednicu i dalje je složena i puna izazova, uprkos nekim naprecima u proteklih nekoliko godina. Usvojen je prvi Akcioni plan za unapređenje stanja ljudskih prava LGBTI osoba za period 2021-2024, koji ima za cilj poboljšanje zaštite od diskriminacije i mržnje, osiguravanje jednakosti i borbu protiv predrasuda i stereotipa. Međutim, i dalje postoji značajan nedostatak podrške za mentalno zdravlje, društvene centre i sigurne prostore za LGBTI osobe. Ove usluge su ključne, s obzirom na česte slučajeve nasilja, diskriminacije i socijalne isključenosti s kojima se zajednica suočava.
Razgovarali smo sa Sinišom Sajevićem, izvršnim direktorom Fondacije “Krila nade” iz Sarajeva, koja je dobila financijsku podršku od Europske unije i Vijeća Europe za pokretanje projekta prve sigurne kuće/skloništa za LGBT osobe u Bosni i Hercegovini.
Za one koji nisu imali priliku upoznati te, možeš li se kratko predstaviti?
Ja sam Siniša Sajević, imam 39 godina, psihoterapeut sam i izvršni direktor Fondacije Krila nade. Rođen sam u Travniku, odrastao u Vitezu. Studij sam završio u Sarajevu, gdje sam i ostao i gdje radim do danas.
Kako bi opisao svoj rad do sada? U zadnjih desetak godina bio sam uključen u projekte koji su se bavili izgradnjom mira i mirovnom medijacijom, najviše kroz rad sa žrtvama rata i mladima. Danas kroz Fondaciju najviše radim s klijentima kao psihoterapeut, te istraživačke projekte koje radimo u suradnji sa Coventry univerzitetom u Velikoj Britaniji, te druge projekte koje radimo s partnerskim organizacijama.
Šta te je privuklo psihoterapiji?
Kada razmišljam što mene predstavlja, a što bih mogao kratko da izdvojim u ovom kontekstu, je znatiželja o ljudskoj psihi i načinu na koji čovjek razmišlja, pogotovo u današnjem društvu.
Upravo je taj segment nešto što me inspirira i pokušavam s klijentima, ali i kroz različite projekte da istražujem ljudski potencijal i različite predjele ljudske psihe, koji su iznova inspirativni i obogaćuju kako moje, tako i iskustvo ljudi u mojoj blizini.
O Fondaciji Krila Nade
Čime se bavi Fondacija “Krila nade”, kome je namijenjena psihoterapijska podrška i koje vrste podrške nudi?
Ideja o osnivanju Fondacije Wings of Hope (Krila nade) nastala je 1994. u okviru Kuratorija Memorijalnog Centra Dachau, od strane potomaka nekadašnjih zatvorenika zgroženih ratnim stradanjima djece u Bosni i Hercegovini. Ideja je ubrzo realizirana u Sarajevu, te je Fondacija počela sa svojim radom.
Možeš li nam reći nešto više o programima?
Prvi programi psihosocijalne pomoći pokreću se 1996. godine u vrtićima, osnovnim školama “Reintegracija učenika povratnika u školski sistem” i radom sa mladima “Pomirenje kroz detraumatizaciju”. Danas je rad Fondacije Krila nade pretežno fokusiran na psihosocijalnu podršku (psihoterapiju) s klijentima, te projektne aktivnosti koje radimo u ovisnosti od potreba zajednice, aktuelnih tema, a sve kroz prizmu mentalnog zdravlja. Psihoterapija koju danas nudimo je iz područja geštalta, integrativne te kognitivno-bihevioralne terapije.
Podrška LGBTIQ+ zajednici i sigurna kuća
Fondacija također pruža i specijalizovanu psihosocijalnu podršku LGBT zajednici. Na koji način to radite i putem kojih kanala?
Fondacija Krila nade dugi niz godina radi sa zajednicom kroz suradnju sa Sarajevskim Otvorenim Centrom (SOC).
Terapeuti koji rade u Fondaciji Krila nade su dodatno educirani za rad s LGBTIQ+ populacijom, te učestvuju u supervizijama i radnim grupama koje okupljaju osobe koje rade sa zajednicom.
Ono što moram istaknuti je da je tajnost podataka i diskrecija osnovno načelo rada u psihoterapiji, a naročito kada se radi o LGBTIQ+ populaciji, gdje je nerijetko slučaj da osoba skriva svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.
Šta trenutno nudi sigurna kuća, koje oblike pomoći i koliko dugo može trajati smještaj/pomoć?
Fondacija Krila nade u Sarajevu otvorila je prvu Sigurnu kuću/sklonište za LGBTIQ+ osobe s područja Bosne i Hercegovine.
Postoji značajan nedostatak usluga podrške i resursa posebno prilagođenih potrebama LGBTIQ+ pojedinaca/ki u Bosni i Hercegovini. Pristup podršci za mentalno zdravlje, društvenim centrima i sigurnim prostorima je ograničen, ostavljajući mnoge LGBTIQ+ osobe bez vitalne mreže podrške.
Važnost Sigurne kuće/skloništa očituje se u nekoliko značajnih segmenata:
– Fizička sigurnost: LGBTIQ+ osobe često se suočavaju s diskriminacijom, uznemiravanjem, pa čak i nasiljem zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Sigurna kuća/sklonište pruža fizičko utočište od potencijalno opasnih situacija, poput izbacivanja iz kuće u kojoj su živjeli sa roditeljima, gdje mogu dobiti psiho-socijalnu podršku.
– Emocionalna podrška: Mnoge LGBTIQ+ osobe doživljavaju odbacivanje i izolaciju od svoje porodice, prijatelja/ica i zajednica. Sigurna kuća/utočište nudi poticajno okruženje u kojem se mogu povezati s drugima koji razumiju njihova iskustva i pružaju empatiju, potvrdu i ohrabrenje, kroz pružanje stručne pomoći.
– Prihvaćanje i afirmacija: U sigurnoj kući LGBTIQ+ osobe mogu biti autentične, bez straha od osude ili diskriminacije. Biti u okruženju koje potvrđuje njihovu autentičnost pomaže u njegovanju samoprihvaćanja, samopoštovanja i osjećaja pripadnosti.
Smještaj štićenika u sigurnu kuću ovisi o nekoliko faktora, koji mogu uticati na produženje boravka, kao i njegovo skraćivanje. Prema protokolu, osoba može boraviti u sigurnoj kući 6 mjeseci, ali taj se boravak može produžiti, ukoliko to okolnosti zahtijevaju.
Kako izgleda proces prijave za sigurnu kuću, šta osobe koje se žele javiti trebaju znati?
Prvi korak prijave u Sigurnu kuću je kontakt na telefon 062 772 591 (broj je dostupan 24 sata). Nakon što nas osoba kontaktira, dogovara se prijem u Fondaciji Krila nade, gdje psihoterapeut i socijalni radnik uzimaju prvu anamnezu i podatke koji su potrebni te se osoba smješta u sigurnu kuću.
Ideja sigurne kuće je kreiranje platforme, koja će biti ne samo rezidencijalna podrška za osobe kojima je to potrebno, nego i cjelokupan pristup higijeni mentalnog zdravlja, koji za cilj ima osnažiti osobu, pružiti joj potrebne resurse, te ljudski kontakt za kojim svi imamo potrebu, naročito u današnjem vremenu koje je izazovno na različite načine.
Kvalitetan kontakt, ljudska riječ te razumijevanje se čini kao nešto što danas uzimamo zdravo za gotovo, ali je od neprocjenjive važnosti kada smo u izazovnom okruženju, a naročito kada doživljavamo bilo kakav oblik nasilja.
Kako je prošao prvi mjesec rada sigurne kuće, postoje li neki podaci koje s nama možeš podijeliti?
Situacija koju bih mogao izdvojiti, a koja je i nas iznenadila je da smo jedan dan imali gošće iz Beograda, koje su se spremile i došle na našu adresu, bez da su nam to rekle, u nadi da ćemo biti u kancelariji. To su predstavnice Udruženja Da se zna iz Beograda, koje su čule za našu priču o sigurnoj kući, te se i same odlučile da u idućem periodu pokušaju otvoriti sigurnu kuću u Beogradu. To je pokazatelj koliko je ova priča bitna za cijelu zajednicu u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Koliko je osiguranje sigurnog prostora za LGBTQIA+ zajednicu neophodna u vremenu nasilja, stigme, proživljavanja manjinskog stresa i sl.
Za kraj, imaš li neku poruku za naše čitatelje?
Htio bih ohrabriti sve osobe koje prolaze bilo kakav oblik nasilja, time što su pripadnici LGBTQIA+ zajednice, da nam se jave, kako bi dobili podršku koja im je potrebna.
Shvaćam da nije lako odlučiti se i potražiti pomoć, ali promjena počinje prvim korakom, i neka taj korak bude kontakt Fondaciji Krila nade na broj 062 772 591.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
