Piše: Paulina Janusz
Foto: NDI (Nacionalni demokratski institut)
Tekst prenosimo iz Oslobođenja, gdje je objavljen 14. novembra 2015. godine.
Neznanje rađa diskriminaciju, zaključak je istraživanja koje je proveo Nacionalni demokratski institut (NDI) u junu i julu ove godine, a odnosi se na LBGTI pitanja u šest država Zapadnog Balkana (Srbija, BiH, Albanija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora).
A prosječan/na Balkanac/ka o LGBTI ne zna skoro pa ništa. Nije mu/joj do kraja jasan čak ni sam pojam LGBTI i u najvećem broju slučajeva opšta percepcija ograničava se samo na homoseksualne osobe, dok su iz njega skoro pa u potpunosti postisnute one transrodne, transeksualne i interseksualne osobe. U vrhu poznavanja materije plasiraju se Crnogorci/ke i Srbi/pkinje, dok se Bosanci/ke i Hercgovci/ke nalaze na začelju liste.
Nevidljivost nasilja i diskriminacije
Ovo je ipak samo vrh ledenog brijega kad je u pitanju elementarno neznanje o stvarnoj situaciji i položaju LGBT osoba u društvu. Većina stanovnika/ca Bosne i Hercegovine smatra da LGBT osobe nisu žrtve posebnog psihičkog i verbalnog naslilja. Samo 32 posto ispitanika/ca primjećuje ovu vrstu problema, dok među LGBT osobama čak 72 posto tvrdi da mu je bilo direktno izloženo.
Slične razlike između percepcije psihičkog i verbalnog nasilja u društvu i stvarne situacije LGBT osoba je istraživanje detektiralo na čitavom prostoru Zapadnog Balkana. BiH ipak ima svoju specifičnost: ukoliko u našoj zemlji dođe do ovog oblika nasilja, njegovi izvor su najčešće napoznati i to čak u 42 posto slučajeva (31 posto u Crnoj Gori, 26 u Srbiji, 20 u Makedoniji, 15 u Albaniji, 12 na Kosovu).
Dalje, kad je u pitanju fizičko nasilje nad LGBT osobama, ono je primjetnije, i u ovom se slučaju donekle poklapa percepcija svih građana/ki i LGBT osoba, pa u BiH čak i više ispitanika/ca smatra da su pripadnici/e LGBT zajednice žrtve fizičkog nasilja nego što ima LGBT osoba koje deklarišu da su mu stvarno bile izložene (29 naspram 15 posto).
Istraživanje sprovedeno među LGBT osobama pokazuje da su školski drugovi/arice, huligani, nepoznati ljudi isključiv izvor fizičkog nasilja u BiH. U čitavoj regiji najzanjimljiviji je, pak, slučaj Kosova, gdje čak 50 posto fizičkog nasilja dolazi od prijatelja/ica.
Kad je u pitanju diskriminacija, bh. društvo uglavnom je ne vidi. Samo 23 posto ispitanika/ca smatra da ona postoji, napram 51 posto LGBT osoba koje su izjavile da su se s diskriminacijom lično susrele. Diskriminacija prema LGBT osobama postoji prema njima prije svega u zapošljavanju (36 posto), policijskoj zaštiti (19 posto), socijalnoj zaštiti (13 posto), političkom djelovanju (12 posto) i drugim sferama života (17 posto).
Odnos prema LGBT osobama u društvu vidi se ne samo kad je pitanju javna sfera života, nego i ona privatna. Na pitanje koje se bavi time šta biste uradili kada biste saznali da vam je dijete LGBT osoba, velika većina stanovnika/ca Zapadnog Balkana ustvrdila je da bi ga/nju pokušala izliječiti. U BiH to bi uradilo čak 44 posto roditelja, u Albaniji 42 posto, na Kosovu 41 posto, u Makedoniji 58 posto, u Crnoj Gori 47 posto, a u Srbiji 48 posto.
Na podršku, punu ili barem u pokušaju, moglo bi u svojoj porodici računati samo 18 posto LGBT osoba u BiH, najviše u Srbiji (22 posto), a najmanje na Kosovu (8 posto).
Nešto bolje LGBT osobe u BiH prolaze s komšijama/nicama i prijateljima/icama koji/e bi ih podržali/e u 36 posto slučajeva, što je drugi pozitivan rezultat nakon Srbije (46 posto). Velika većina stanovnika/ca Zapadnog Balkana bi ipak prekinula kontakte s takvom osobom i to u BiH u čak 30 posto slučajeva.
Poznavanje je ključ tolerancije
Provedeno istraživanje bavi se i odnosom prema LGBT osobama u zavisnosti od poznavanja i nepoznavanja istih.
Glavne predrasude i stereotipi vezani za LGBT osobe koje su rasprostranjene u BiH su, prema istraživanju, sljedeće: “Nek’ to rade u svoja četiri zida”, reklo je 66 posto ispitanika/ca; čak 59 posto smatra da su LGBT osobe bolesne, 51 posto da ih nema u “normalnim porodicama”, te 48 posto da je u pitanju nešto “nametnuto sa Zapada”. LGBT osobe su građani/ke kao i svi/e ostali/e za 52 posto ispitanika/ca, dok bi za 22 posto trebali/e biti kažnjavani/e, a za 21 posto bi se čak s njima trebalo fizički obračunavati.
Izvor takvog negativnog odnosa prema LGBT osobama je, prema brojevima, neznanje. Samo jedan na deset ispitanika/ca u BiH imao/la je lični kontakt sa LGBT osobama i taj kontakt je značajno smanjio broj stereotipa i predrasuda.
Dalje, većina građana/ki ne bi glasala za partije koje se istovremeno zalažu za prava LGBT osoba. U BiH za takvu partiju sigurno ne bi glasalo 52 posto, 15 posto vjerovatno ne bi, dok bi samo 6 posto sigurno dalo svoj glas za zaštitnike/ce LGBT osoba. No, opet, percepcija se mijenja u slučaju da neko lično poznaje LGBT osobe.
Slične zaključke možemo izvući iz dijela istraživanja koje se odnosi na prihvatanje istopolnih brakova: za 70 posto ispitanika/ca u BiH oni su potpuno neprihvatljivi. Ipak, Bosanci/ke i Hercegovci/ke jesu za određena prava koja proističu iz bračne zajednice (posjete u bolnicama i zatvorima, podjela imovine, zdravstveno osiguranje, nasljedstvo), osim kad je u pitanju usvajanje djece. I opet, postotak spremnih da se LGBT osobama dodijele neke od bračnih privilegija značajno raste kad neko poznaje LGBT osobe, i to više od dvaput. U slučaj usvajanja djece postotak podrške raste čak s 9 na 30 posto.
Bitno je u tom kontekstu istaknuti i opšti nedosatak interesa za ljudska prava među građanima/kama. Ispitanici/e iz svih zemalja Zapadnog Balkana složni/e su da su glavni problemi njihovih država nezaposlenost i ekonomska situacija. Zanjimljivo je da postoji i veliki politički potencijal LGBT osoba. LGBT osobe su aktivni glasači/ce i to ponajviše u BiH gdje je na prošlim izborima glasalo čak 69 posto njih. Devet posto, pak, su članovi/ce stranaka, dok bi za aktivan ulazak u politiku bilo spremno 16 posto.
U kontekstu ovih zaključaka nemeće se ipak pitanje: kako da bolje upoznamo problematiku LGBT osoba?
Čak 83 posto LGBT osoba smatra da su njima posvećeni događaji nevidljivi. 69 posto misli da bi parada ponosa pomogla poboljšati situaciju, no u BiH je ključan sigurnosni aspekt: 48 posto ispitanika/ca smatra da država mora da osigura sličan skup i da je ovo najveća organizacijska prepeka.
Stabilan je negativni odnos Bosanca/ki i Hercegovaca/ki prema paradi ponosa. Čak 82 posto njih ne podržava paradu i ovo je prosjek čitavog Zapadnog Balkana. Zanjimljivo je ipak da paradu podržava 37 posto onih koji/e poznaju LGBT osobe i samo 10 posto onih koji ne poznaju. Itekako bitna u opštoj percepciji parade je i poveznica s nasiljem: mirna šetnja ne bi smetala 31 posto ispitanika/ca u BiH.
Krajni zaključak istraživanja je obeshrabrujući. Čak 48 posto LGBT osoba ne osjeća se sigurno tamo gdje žive, a 37 posto planira da napusti zemlju u naredne dvije godine.
