PIŠE: Vanja Šunjić
Udruženje građana i građanki “Zašto ne”, s autoricama Maidom Salkanović i Nermom Šehović objavilo je publikaciju “Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini”, čiji je cilj identifikovati najčešće dezinformacije i razviti resurse koji će pomoći organizacijama za ljudska prava, medijima i široj javnosti da ih lakše prepoznaju i izgrade otpornost na njih.
Istraživanje je pokazalo da su rodno i identitarno zasnovane dezinformacije (eng. Gender and Identity Based Disinformation – GiD) prisutne u online prostoru u BiH i da su podijeljene u omjeru od skoro 60 % dezinformacija o ženama i nešto više od 40 % dezinformacija o LGBTIQ osobama i grupama. GiD je u analiziranim tekstovima imao dvojnu ulogu: diskreditacija osoba i grupa iz specifičnih marginalizovanih zajednica, te korištenje rodnih narativa za određene društvene ili političke ciljeve.
Autorice ističu da postoji nekoliko definicija rodno i identitarno zasnovanih dezinformacija, no da su se one pri izradi ovog istraživanja oslonile na onu najsveobuhvatniju. Dezinformacije temeljene na rodu i identitetu targetiraju osobe ili grupe ljudi na osnovu njihovog spola, roda ili seksualnog identiteta, a često za cilj imaju promociju određenih ideoloških ili političkih agendi.
Govoreći o ideji i potrebi za ovim istraživanjem i publikacijom, autorice naglašavaju da se u svom svakodnevnom radu na fact-checking portalu “Raskrinkavanje” susreću s velikim brojem dezinformacija koje dolaze i od medija i s društvenih mreža i da značajan broj njih targetira žene i LGBTIQ osobe. Kroz svoj rad, uočile su da bi bilo korisno da se te dezinformacije istraže.
„Uzorak u istraživanju sastojao se od 71 fact-checking analize koje su se bavile rodno i identitarno zasnovanim dezinformacijama, a koje su objavljene na Raskrinkavanju od 2021. do 2024. godine. Dezinformacije su u skoro 60% slučajeva bile o ženama, a u oko 40% o LGBTIQ osobama, te su promovisale i gradile različite narative. Kada je riječ o dezinformacijama o LGBTIQ osobama, istraživanje je pokazalo da se one češće plasiraju kao instrument za postizanje nekih drugih političkih ili društvenih ciljeva, dok su žene češće primarne mete dezinformacija,“ – kaže Nerma Šehović.
Ona ističe da publikacija može da bude od koristi fact-checking i medijskim organizacijama zbog pregleda i dubljeg razumijevanje rodno i identitarno zasnovanih dezinformacija, ali i široj publici, koja bi se edukovala u poljima medijske pismenosti i dezinformacija.
„Informacija o tome šta one predstavljaju, koliko su zastupljene, odakle dolaze, kakve narative podržavaju i koga targetiraju mogu biti korisne i za organizacije koje se bave ljudskim, ženskim i LGBTIQ pravima. Na koncu, te informacije korisne su i pripadnicima/cama targetiranih grupa, kao i široj javnosti, za koje se nadamo da im publikacija može pomoći da prepoznaju ove dezinformacije i narative, te izgrade otpornost na njih,“ – poručuje Šehović.
Govoreći o motivima diskreditacije žena i LGBTIQ osoba, Šehović naglašava da su oni različiti, kao što su različite i osobe i grupe koje kreiraju dezinformacije. Diskreditaciju žena je najlakše postići seksualnim motivima, što dezinformatori jako dobro znaju, te se stoga u političkim kampanjama koriste seksualne insinuacije, kako bi se impliciralo da se žena ne uklapa u društvene norme seksualnosti, što dalje znači, po toj logici, da je devijantna i nemoralna, te ne može obavljati javnu funkciju.
“Ovo se vidi u primjeru široko raširene dezinformacije o navodnom porno filmu njemačke ministrice Annalene Baerbock. Ovom dezinformacijom ne samo da se pokušava diskreditovati Baerbock kao sposobna političarka i nastoje joj se oduzeti glasovi, već u našem kontekstu proruski dezinformatori tu dezinformaciju koriste kako bi pokušali pokazati kako je ꞌkolektivni Zapadꞌ nemoralan i ꞌnarušenih vrijednostiꞌ. Dakle, ova dezinformacija se instrumentalizira ne samo kao političko oružje protiv individualne političarke, već i protiv čitave jedne grupe, koja se stereotipizuje i (izmišljeni) postupci jedne individue se koriste da diskredituju čitavu grupu,” – govori Salkanović.
Salkanović podsjeća da se tokom lokalnih izbora 2020. godine pojavio porno snimak gradonačelnika Gračanice, Nusreta Helića, koji mu nije zasmetao da ponovo bude izabran na tu poziciju. Ovaj primjer pokazuje da seksualni motivi različito utječu na percepciju muškaraca i žena u politici.
“Jedan domaći primjer je i izvještavanje o vijećnici iz Zenice, Emini Tufekčić, koju je portal 072 info ꞌoptužioꞌ za navodni ꞌprljavi plesꞌ. Taj članak je baziran na snimku s rođendana Tufekčić, na kome nije postojao nikakav ꞌprljavi plesꞌ.
„U istraživanju za neki tekst razgovarala sam s jednom lokalnom političarkom u Gračanici, koja mi je spomenula da je kolege, kada se osjete ugroženim, nazivaju ꞌsponzorušomꞌ i drugim pogrdnim imenima sa seksualnom konotacijom, kako bi je obeshrabrili od učešća u javnom životu,” – govori naša sagovornica Maida Salkanović.
Ono što je simptomatično za LGBTIQ dezinformacije je da se one često koriste da diskredituju konzervativnije političke opcije, lažno prikazujući njihovu podršku LGBTIQ osobama i grupama.
“Još jedan od razloga diskreditovanja i LGBTIQ osoba i žena je, rekla bih, jednostavno mržnja i strah. Čista mizoginija i homofobija, dakle strah od neke izmišljene i zamišljene premoći ꞌLGBTIQ agendeꞌ, što se jasno vidi primjeru fotošopiranog banera na kojem LGBTIQ osobe navodno upućuju prijeteću poruku generalnoj populaciji,” – naglašava Salkanović.
Ono što je studija pokazala jeste da identifikovane GiD (eng. Gender and Identity Based Disinformation – GiD) slijede globalno prepoznate obrasce antirodnog diskursa, što je malo paradoksalno uzmemo li da se veliki broj dezinformacija bavio „antizapadnom propagandom“, dezinformacije su targetirale Zapad, određene zapadne zemlje, vođe ili institucije, osnažujući narativ o “dekadentnom Zapadu” ili se oslanjajući na njega.
“Antirodne ideologije se praktikuju u veoma različitim kontekstima i među grupama s inače različitim političkim ciljevima. Kako to navode Nađa Bobičić i Marijana Stojčić u svom radu o antirodnom diskursu u Srbiji, iako antirodni pokreti mogu biti veoma ideološki raznovrsni, zajedničko im je što rodnu jednakost doživljavaju kao neprijatelja i prijetnju po svoje ꞌvrijednostiꞌ – koje su zapravo samo prevlast jedne grupe nad drugom. Ukoliko se suoče sa bilo čime što izaziva taj odnos moći, pobornici antirodnih ideologija brzi su da to okarakterišu kao dio ꞌrodne ideologijeꞌ (što je pojam koji su sami izmislili) i da se prema tome odnose neprijateljski.
U našem kontekstu se to ꞌpropitivanje tradicionalnih vrijednositiꞌ vidi kao djelovanje ꞌZapadaꞌ te se antirodne ideologije stavljaju u službu protivzapadnih agendi. U različitim regijama, ove ideologije imaju različite manifestacije, ali srž njihovog djelovanja je ista,” – pojašnjava Maida Salkanović.
Nalaz do kojega su došle istraživačice jeste i to da se riječi kojima se opisuje LGBTIQ zajednica u dezinformacijskim tekstovima mogu se grupisati u tri kategorije: derogativni ili uvredljivi opisi, antizapadni narativ i narativ o nametanju. Uočena je i sezonalnost, npr. pred “Povorku ponosa” ovi sadržaji učestaju.
Salkanović objašnjava da je u nekim slučajevima korištenje derogativnih opisa intencionalno dio uređivačke politike, ali u drugima se radi samo o reflektovanju nekih već postojećih stavova. Što se antizapadne propagande tiče, ona je dio uređivačke politike pojedinih medija, a rodno i identitarno zasnovane dezinformacije su samo instrument u nekom širem političkom cilju.
“Logično je da se uoči nekih događaja frekventnije o njima izvještava, što samim time čini i mogućnost dezinformacija većom. Slično je, npr. s klimatskim dezinformacijama, koje se pojačaju kada se dese neke vremenske nepogode. Tako da, jedan dosta medijski popraćen događaj poput ꞌPovorke ponosaꞌ na površinu iznosi homofobne sentimente i samim time i dezinformacije. Međutim, bitno je napomenuti da uzorak nije dovoljno veliki da bi se izvukli definitivni zaključci o sezonalnosti ovih dezinformacija.” – kaže ona.
Jedan od zaključaka istraživanja je da se GiD širio u gotovo jednakom omjeru putem društvenih mreža i medija, pri čemu su društvene mreže blago prevladavale (36 slučajeva ili 50,7%) u odnosu na tradicionalne online medije (35 slučajeva ili 49,3%).
Salkanović podsjeća da je regulacija društvenih mreža, odnosno sadržaja na internetu komplikovan koncept koji nijedna država na svijetu nije savladala, jer kada je riječ o novim tehnologijama, legislativa kaska za njihovim napretkom. Ona podsjeća da dosta dobrih inicijativa već postoji i da se preostaje nadati da će problem dezinformacija na društvenim mrežama biti bolje adresiran u narednom periodu.
“Za sada, neke društvene mreže kao privatne kompanije imaju svoje programe provjere činjenica, koje realiziraju s nezavisnim organizacijama za provjeru činjenica. Raskrinkavanje je, na primjer, dio Meta-inog programa provjere činjenica. Ovo je efektivan način za suzbijanje lažnih vijesti, jer mnogi mediji upravo zbog brige o smanjenju dosega na društvenim mrežama zapravo urade ispravke vijesti, što nažalost nije uobičajena praksa, a sasvim sigurno bi trebala biti. Mediji sami podrivaju povjerenje u svoje izvještavanje, jer inače ne praktikuju čak ni ispravke kada nešto pogrešno objave. Međutim, ovaj način nije dostatan, pogotovo stoga što na društvenim medijima svako može biti kreator ili kreatorka sadržaja, a oznake netačnosti često uzimaju i kao potvrdu da su oni meta neke izmišljene zavjere, te ne objavljuju ispravke,” – kaže Salkanović.
Osim antizapadne propagande, kroz rad na publikaciji “Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini” uočene su i rodno specifične dezinformacije o zdravlju, naročito žena, objektivizacija žena radi finansijske dobiti, različite teorije zavjera, podupiranje nasilja, demonizaciju LGBTIQ zajednice… Zbog svega ovoga, vrlo je važna medijska pismenost, koja bi polučila sve manje konzumenata, komentatora i djelitelja ovakvih sadržaja, a samim tim bi obeshrabrila i kreatore istih. Ova publikacija ide u tom smjeru, no još mnogo rada na tome je potrebno, jer medijska pismenost je izuzetno važna danas, uz veliko prisustvo tehnologije u našim životima. Na razvijanju medijske pismenosti, osim medija i civilnog društva, potrebno je da rade i obrazovni sistemi, te bi svako od nas bi trebao da odgovorno i kritički pristupa medijskim sadržajima koje konzumiramo, a publikacija “Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini” je jedan od alata koji nam može pomoći u tome.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlde Sjedinjenih Američkih Država.
