Piše: Alma Mujanović
Izvor: Radio Sarajevo
Foto: creativeinsightcounseling.com
Da li su prava LGBT osoba u javnim zdravstvenim ustanovama jednaka kao i prema ostalim pacijentima? Kada LGBT osoba zatraži psihološku pomoć, na kakav stav nailazi u javnim ustanovama?
Naši sugovornici na ovu temu su Alma Pašalić, klinička psihologinja u Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu, te Senad Alić, direktor Kantonalne javne ustanove Porodično savjetovalište.
Jednak pristup prema svima
Na početku razgovora, oboje naših sugovornika tvrde da se LGBT osobama pružaju sve mogućnosti i modeli njege jednako kao i prema svim drugim pacijentima.
“LGBT su osobe kao i sve druge osobe i one nam se kao i sve druge osobe obraćaju zbog psiholoških problema. Stoga njih tretiramo ravnopravno u modalitetima psihofarmakološkog liječenja, individualne, partnerske, obiteljske i grupne psihoterapije”, kaže gospođa Pašalić, te dodaje: “Mi ne klasificiramo LGBTQ populaciju, izuzev trans* osoba s kojima može, ali ne mora, biti povezana psihijatrijska dijagnoza. Njihov broj je veoma rijedak, a u mom kliničkom iskustvu zadnjih 10 godina imala sam priliku učestvovati u dijagnosticiranju transseksualnosti samo jednom.”
Slično je i u slučaju Porodičnog savjetovališta koje, kako nam je rečeno, pruža savjetodavno-terapeutske usluge svim građanima Kantona Sarajevo, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.
“U našem radu mi se susrećemo sa LGBT osobama, ali razlozi njihovog dolaska u Savjetovalište nisu nužno vezani za njihov seksualni identitet. Plasirana problematika ovih osoba ne razlikuje se od razloga ulaska u tretman bilo koje druge osobe”, kaže gospodin Alić.
Kako saznajemo, u Porodičnom savjetovalištu ne postoje posebni programi za rad sa LGBT osobama. Njihov rad se zasniva sistemskoj porodičnoj terapiji koja je jednaka za sve populacione grupe.
Reakcije roditelja
Pitali smo naše sugovornike o njihovim iskustvima sa mladom LGBT populacijom (srednjoškolci, studenti) i njihovim roditeljima, kao i o stavovima roditelja čije je dijete drugačije seksualne orijentacije.
Direktor Alić kaže da se stavovi kreću od šoka i nevjerice po saznanju seksualnog identiteta njihovog djeteta, nemogućnosti prihvatanja, uvjerenja da se dijete treba “popraviti” do stava otvorenosti i podrške prema vlastitom djetetu.
Pitali smo naše sugovornike kakva su iskustva zdravstvenih radnika sa LGBT populacijom i da li je bilo nekih negativnih iskustava. Alma Pašalić kaže da joj nisu poznate specifične žalbe LGBT pacijenata na njihove usluge, dok Senad Alić tvrdi da djelatnost uposlenika Porodičnog savjetovališta podrazumijeva poštovanje etičkih principa, odnosno poštovanje svih osoba koje zatraže pomoć čime je isključena mogućnost diskriminacije ili negativnih iskustava bilo koje populacije. Alić ističe da su u odjeljenju za savjetodavno-terapeutski rad zaposleni psiholozi, pedagozi i socijalni radnici koji, pored dodiplomskih studija, imaju završenu jednu ili više neophodnih specijalističkih edukacija.
Zašto LGBT osobe radije biraju privatne ordinacije?
Po našim saznanjima, LGBT osobe za psihološku pomoć radije biraju privatne ordinacije. Pitali smo naše sugovornike zašto je tako.
“Ako je tako, nisam sigurna zašto. Pretpostavljam da su razlozi za to višedimenzionalni. Svakako bih potaknula pripadnike ove populacije da traže usluge u okviru javnog sistema zdravstvene zaštite”, kaže Alma Pašalić.
Direktor porodičnog savjetovališta kaže da je Porodično savjetovalište javna ustanova te da je korisnicima zagarantovana diskrecija. Također je naveo kako je sasvim prihvatljivo da svaka osoba ima slobodu izbora institucije u kojoj će potražiti pomoć.
Ipak, punopravno prihvatanje LGBT populacije u društvo bez diskriminacije je dugotrajan proces.
“Rad na vlastitim predrasudama svakog pojedinca preduvjet je za kreiranje društva bez diskriminacije”, zaključuje naš sugovornik Senad Alić.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.
