Katja Štefanec za lgbti.ba: „Solidarnost proizlazi iz istog proživljenog iskustva, bez obzira na okolnosti i fokusira se na osiguravanje da svaki član bilo koje zajednice uživa sva ljudska prava“

12. 06. 2023

I ove godine kroz sedam dana Festivala Parada ponosa u Ljubljani, posjetitelji i posjetiteljke će imati priliku da budu dijelom bogatog kulturnog i političkog programa i moći će da posjete razne diskusije o temama položaja LGBTIQ+ osoba u Sloveniji, na Balkanu i u svijetu, moći će slušati o solidarnosti, otporu, antifašizmu, itd. Festival će završiti Prajd danom 17. juna. Tim povodom razgovaramo sa Katjom Štefanec iz Društva Parada ponosa.

PIŠE: Vanja Šunjić

FOTO: Privatna arhiva

Štefanec je uključena u Udruženje od 2017. godine, najprije kao volonterka, a zatim kao zaposlenica od 2021. godine. Aktivna je u organizaciji Festivala Parada ponosa i na različitim projektima usmjerenim na mlade LGBTIQ+ osobe. Nedavno je preuzela ulogu osobe zadužene za odnose s javnošću i stručnjakinje za angažman članova. Članica je Upravnog odbora Udruženja i članica Pula trenera.

Šta nas ove godine očekuje na Festivalu Parada ponosa? Šta je tema i slogan ovogodišnjeg Parade?

Tema Festivala Parada ponosa 2023. biće međunarodna LGBTIQ+ solidarnost, a predstavljaće je slogan Različite zajednice, jedna borba. Kroz raznovrstan niz kulturnih i političkih događaja i domaćih i međunarodnih gostiju, Festival će donijeti jedinstven pogled na zajedničku borbu za ljudska prava LGBTIQ+ osoba.

Događaji koji će se najviše baviti temom biće dvodijelna izložba vizuelne umjetnosti pod nazivom Međunarodna queer solidarnost – slike otpornosti i nade (Solidarista Mednarodnog Kvira – Podobe trdoživosti u upanji) i četiri panela koji će se baviti međunarodnom queer solidarnošću kroz različite perspektive. Jedan će govoriti o situaciji na Balkanu, drugi o zajednici Ukrajine koja je teško pogođena ratom, jedan će govoriti o međunarodnoj solidarnosti među lezbejkama, a treći će joj pristupiti iz globalnije perspektive.

Ostali događaji u našem programu festivala bavit će se temom medicinskog tretmana interspolne djece u Sloveniji, antirasizma, održive organizacije festivala i događaja, uključujući škole, organizacije i drugo. Festival će se završiti Prajd danom 17. juna, koji će u jutarnjem dijelu programa ugostiti veliki broj LGBTIQ+ organizacija i aktivnosti u Pride Villageu. Popodne ćemo marširati na 23. Paradi ponosa u Ljubljani. Nakon marša uživat ćemo na velikoj bini na otvorenom u centru Ljubljane, gdje ćemo slušati nekoliko političkih govora i plesati uz koncerte i DJ nastupe.

Iz perspektive slovenačkog društva i LGBTIQ+ zajednice, šta za vas predstavlja solidarnost, gdje adresirate svoje potrebe za solidarnošću, na koji način ih dobijate?

Pokušavamo staviti fokus i svijest na činjenicu da je LGBTIQ+ zajednica raznolika, suočava se s različitim borbama i ima različite potrebe. Opstajemo, postojimo, živimo u stanju rata, siromaštva, ugnjetavanja i na rubu društvene egzistencije. Kao marginalizovana grupa, mi smo ranjiviji na posljedice klimatskih promjena i veća je vjerovatnoća da ćemo biti pogođeni bilo kojom vrstom neočekivane katastrofe.

Želimo promovisati solidarnost koja gradi otpornost. Želimo dijeliti strategije preživljavanja, želimo podržavati jedni druge, želimo učiti jedni od drugih. Želimo na smislen način pokazati solidarnost LGBTIQ+ zajednicama širom svijeta.

Želimo da ukažemo na zajedničku borbu koju vodimo. Svi želimo da postignemo ljudska prava i dostojanstvo i to možemo učiniti mnogo efikasnije međusobno se podržavajući. Borba za osnaživanje, jednakost, različitost, sloboda i sigurna budućnost bude nadu i podsjećaju da smo zajedno jači.

Jedan panel na Festivalu će biti posvećen queer solidarnosti na Balkanu. Smatraš li da će se odgovori panelista_tkinja razlikovati i kako?

Svako društveno okruženje postavlja specifične izazove i stoga možemo očekivati ​​različite odgovore od panelista_tkinja koji govore o svojoj situaciji, oblicima aktivizma, potrebama i dinamici unutar LGBTIQ+ zajednica širom Balkana. Strategije koje svaka zajednica razvija kako bi se oduprla diskriminaciji i nasilju s kojima se suočava razlikuju se u odnosu na specifičnu situaciju, resurse i podršku koju mogu dobiti. S druge strane, specifičan pejzaž svakodnevnog života takođe stvara različite manifestacije otpornosti i strategija preživljavanja. S obzirom na sve ovo, možemo očekivati ​​da će se odgovori panelista_tkinja na jednom nivou razlikovati, ali vjerujem da možemo očekivati ​​i mnogo sličnosti.

Kada govorimo o solidarnosti, ne moramo se zapravo fokusirati na razlike ili sličnosti – vjerujemo da solidarnost proizlazi iz istog proživljenog iskustva bez obzira na konkretne okolnosti i fokusira se na osiguravanje da svaki član bilo koje zajednice uživa sva ljudska prava, sigurnost i integritet koji zaslužujemo.

Biće govora i o rasizmu. Koji slojevi društva u Sloveniji su najizraženiji ovoj diskriminaciji? Zašto ste rasizam targetirali kao jedan od problema?

U Sloveniji je rasizam tema koju šira javnost obično odbacuje riječima u Sloveniji nema rasizma, ovdje smo svi bijelci. Unutar pretežno bijelih prostora u Sloveniji, čini se da je rašireno uvjerenje da, budući da Slovenija istorijski nije direktno zauzimala poziciju kolonizirajućeg carstva i zato što nema toliko imigrantskog stanovništva kao neke druge Evropske zemlje, rasizam nije ovdje nije ništa. Međutim, ako zaista poslušamo iskustvo obojenih Slovenaca, romske populacije i doseljenika iz bivših jugoslovenskih zemalja, diskriminacija na osnovu rasizma i etničke pripadnosti u Sloveniji je veoma prisutna, štetna i mijenja život.

Vjerujemo da je naša uloga i stav u odnosu na rasizam veoma važan i da je rješavanje pitanja rasizma duboko isprepleteno s borbom za LGBTIQ+ prava. Takođe vjerujemo da postoji velika razlika između ne biti rasista i biti antirasista. Prvi slučaj, iako još uvijek fundamentalan, je stav koji je u suštini pasivan. Time ostajemo u statusu quo: ne obrazujemo se, ne napredujemo, nismo aktivni u izražavanju mišljenja, već pasivno počivamo na samododijeljenoj lovorici imati srce na pravom mjestu.

Međutim, suština djelovanja kao antirasista je u aktivnostima. U aktivizmu. U učenju, zagovaranju, uočavanju razlika, u empatiji i solidarnosti. U zalaganju jednoga za drugo. Znamo kako je biti diskriminisan i šta je potrebno za borbu protiv toga.

U Društvu Parada ponosa u Ljubljani uvijek smo se zalagali protiv rasizma. Ali tokom godina smo razmišljali da to nije dovoljno i da možemo napraviti korak dalje u borbi protiv rasizma. Tako smo 2022. godine počeli sa povećanjem antirasističkih sadržaja u našim programima. Počeli smo više da pričamo o rasizmu, otkrili smo da i sami moramo mnogo da naučimo, ali da ćemo ići tim putem i biti antirasistička organizacija.

Počeli smo sa radom i edukacijom, čtanjem knjiga i literature. Odlučili smo pozvati širu zajednicu u jedan od naših antirasističkih književnih klubova koji smo realizovali za naš tim u protekloj godini. Nadamo se da ćemo inspirisati članove naše zajednice da nam se pridruže na ovom putu i postanu aktivniji u svom antirasističkom aktivizmu.

Ovogodišnji Festival traje 9-17 juna, no kako tokom ostatka godine ostajete vidljivi i komunicirate sa zajednicom i javnošću?

Festival Parada ponosa u junu je vrijeme kada smo najvidljiviji. Međutim, vodimo nekoliko programa tokom cijele godine, a svaki od njih ima niz aktivnosti za različite ciljne grupe unutar naše zajednice i van nje.

Kao omladinska organizacija, mnogo se fokusiramo na pružanje aktivnosti za mlade LGBTIQ+ osobe i sa njima. Omladinskim programom realizujemo redovne aktivnosti za mlade LGBTIQ+ osobe koje se žele baviti aktivizmom i aktivnim građanstvom. Naše radionice za (LGBTIQ+) mlade često istražuju temu održivosti i ukrštanja između LGBTIQ+ i klimatskog aktivizma. Bili smo veoma aktivni u predizbornim kampanjama, sa ciljem da mobilišemo i osnažimo mlade birače da donesu kritički promišljenu odluku i prisustvuju izborima. Često nas možete naći zajedno sa našim mladim volonterima na protestima, uličnim akcijama, obilježavanju važnih dana.

U okviru našeg programa Inkluzivne škole provodimo radionice za učenike, nastavnike i roditelje, na kojima dijelimo alate o tome kako prepoznati i pozabaviti se govorom mržnje i maltretiranjem koji cilja na LGBTIQ+ ili drugi marginalizovani identitet. Takođe smo stvorili mrežu inkluzivnih škola koja povećava komunikaciju i razmjenu dobrih praksi među školama.

Uz naš SQVOT program koji se bavi beskućništvom i stambenom isključenošću LGBTIQ+ osoba, imamo redovne događaje u zajednici za mlade, nudimo individualno savjetovanje, imamo grupu za podršku i imamo sistem hitnog smještaja koji radi tokom cijele godine.

Tokom cijele godine ostajemo aktivni i u medijima i na društvenim platformama.

Svi prostori na kojima će se tokom festivala održavati događaji su LGBTIQ+ friendly, a to su autonomna mjesta, galerije, javna i privatna mjesta, institucije. Postoji li neki primjer dobre prakse koji bismo mogli u Bosni prepisati, a da se tiče osvajanja tih prostora, odnosno ulaska LGBTIQ+ zajednice u njih?

Budući da smo neprofitna organizacija, moramo se u velikoj mjeri osloniti na podršku naše zajednice, saveznika i dostupnost javnih prostora. Ne možemo sebi priuštiti najam komercijalnog prostora i veoma smo odlučni u tome da naša ulaznina bude besplatna. Radimo po principu Ne škodi pitati i glasno tražimo podršku Općine. Srećom, uspjeli smo dobiti određenu podršku od strane Općine – dali su nam prostore za događaje u ljubljanskoj gradskoj vijećnici i binu za Dan ponosa. Neke od naših programa provodimo na Metelkovoj, u Monokelu i Tiffanyju – našim jedinim lezbijskim i gej prostorima u Sloveniji. Događaje realizujemo i u prostorima drugih LGBTIQ+ organizacija i LGBTIQ+ friendly baru u centru Ljubljane. Povrh toga, smatramo da je važno ući i u druge ne isključivo LGBTIQ+ prostore i rado ćemo dobiti podršku od nekih koji su takođe sretni što su svake godine domaćini naših događaja, na primjer Istraživački centar Slovenske akademije nauke i umjetnosti. Tokom godina otkrili smo da postoji mnogo institucija i vlasnika prostora koji se osjećaju ponosni što su naši saveznici i žele podržati nas i Festival Parada ponosa.

Da li se pride u Ljubljani danas doživljava isključivo kao politički protest, ili i slavlje? Da li je društvo napredovalo toliko da svi slave slobodu?

Mi smo odlučni u namjeri da Marš ponosa Ljubljana ostane prije svega protest. Nastao je kao demonstracija protiv diskriminacije koja se dogodila 2001. godine u Ljubljani, kada je dvojici pjesnika zabranjen ulazak u bar u centru Ljubljane zbog toga što su homoseksualci. Smatramo da je važno poštovati historiju našeg marša i historiju nemira u Stonewallu, a istovremeno smatramo potrebnim nastaviti podizati svijest o diskriminaciji s kojom se LGBTIQ+ zajednica i danas suočava, u Sloveniji i cijelom svijetu. To se može postići samo protestom i glasnošću.

Naravno da pravimo prostora i za slavlje, značenje koje dan ponosa ima za zajednicu je ogromno i važno jer slavimo naše raznolike, šarene identitete i da budemo veoma slobodni barem taj jedan dan u godini. Zato se o u Ljubljani sastoji od nekoliko elemenata i aktivnosti. Ujutro imamo Pride selo, gdje Društvo Parada ponosa i druge LGBTIQ+ organizacije mogu predstaviti naš trud i materijale, ali u isto vrijeme posjetitelji mogu uživati ​​u duginim dodacima i zablistati u kutku za šminkanje. Nakon marša slušamo političke govore članova našeg tima i važnih predstavnika zajednice, zajedno sa našim vidljivim saveznicima. Ali onda Dan ponosa završavamo plesom uz odlične koncerte i DJ program.

Koliko je politika Janeza Janše, ali i pandemija uticala na to da se prava LGBTI osoba krše?

Vlada koju smo imali tokom pandemije bila je snažno protiv LGBTIQ+ prava i prava mnogih drugih marginalizovanih identiteta. Udar je bio vidljiv, kao i naš otpor prema njemu.

Vlada je svojim govorom mržnje napadala teško stečena ljudska prava LGBTIQ+ osoba u Sloveniji. U govorima parlamenta i javnim izjavama premijera spominjala se takozvana ideologizacija ili homoseksualizacija slovenačkih škola. To su bile izjave koje smo obično slušali u kontekstu ultrakonzervativnih desničarskih inicijativa. Tada su se izgovarale na vrlo centralnim pozicijama moći. Legitimizacija govora mržnje u politici značila je porast mržnje i nasilja i među opštom populacijom, a naša zajednica se svakodnevno suočavala s prijetnjama i zastrašivanjem. Pod krinkom krize izazvane epidemijom, aktuelna vlast je preuzela kontrolu nad svim polugama vlasti koje upravljaju društvenim procesima i funkcijama. Povukla je sredstva onima koji su kritični prema rukovodstvu zemlje, ugušila demonstracije i slobodu izražavanja i pribjegla sve većem policijskom i vojnom nasilju.

Kombinacija Janšine vlade i pandemije bila je prilično teška za LGBTIQ+ zajednicu u Sloveniji. Biti u rukama homofobične vlade koja se udružila s Orbanom bilo je dovoljno prijeteće samo po sebi, ali dodatno je uticaj izolacije na našu zajednicu ostavio dugotrajne posljedice. Da izdržimo ovu dugotrajnu borbu uradili smo jedino što je imalo smisla – protestovali na bilo koji način, sa naših balkona, na biciklima, marširali smo našom Paradom ponosa u maskama i u manjim izolovanim grupama. Ujedinili smo se sa drugim grupama koje su bile pogođene i koje su im pružale glasan otpor. Stekli smo više prijatelja i saveznika nego ikada prije i mobilizovali smo se na trostrukim izborima koje smo imali 2022. Uspostavili smo veze koje su nadživjele ovu krizu i ujedinjeniji smo u rješavanju novih kriza. Na izborima smo postigli promjenu i sada djelujemo u boljim okolnostima.

Da li nova vlada na čelu sa Levicom i Lukom Mesecom rade nešto po pitanju obespravljenosti LGBTI osoba? Ispunjavaju li predizborna obećanja?

Ako ništa drugo, možemo reći da nova vlast donosi itekako potrebnu promjenu političke klime i opšte sklonosti ka zaštiti ljudskih prava i ravnopravnosti. Čak iako smo vidjeli promjenu zakonodavstva tokom njihovog mandata, ne možemo taj napredak direktno pripisati njihovom uticaju, jer je Ustavni sud donio odluku o Zakonu o ravnopravnosti brakova. Ako se fokusiramo isključivo na rad nove vlade, ne možemo, iskreno, još davati nikakve ocjene jer su administracija i kabineti finalizirani početkom ove godine, a nešto manje od 6 mjeseci potpuno funkcionalne vlade još ne može donijeti opipljive promjene. Ipak, mi ih i dalje pažljivo pratimo i smatraćemo ih odgovornim za predizborna obećanja.

Iako Slovenija nije uvijek bila najbolja prema ljudima iz Bosne, danas svjedočimo velikom broju mladih queer ljudi koji napuštaju Bosnu i odlaze da žive u Sloveniju, gdje su prihvaćeniji nego u svojoj domovini. Šta misliš šta se promijenilo po tom pitanju?

Teško da možemo praviti bilo kakve direktne pretpostavke o načinu na koji su ljudi iz Bosne u prošlosti tretirani u Sloveniji i kako ili da li su se njihova situacija i stavovi javnosti prema njima promijenili, ali možemo bez zadrške reći da Slovenija, kao i svaka druga zemlja, nažalost nije imuna na rasizam i diskriminaciju migranata. Takođe možemo pretpostaviti da LGBTIQ+ zajednica ima svojih mana kada je u pitanju doček pridošlica, ali nemamo konkretnih podataka o specifičnom iskustvu queer osoba iz Bosne koje su se pridružile našoj zajednici. Također možemo spekulirati da ako više queer ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu i dolazi u Sloveniju, oni se vjerovatno sele u Ljubljanu, ako žele otvorenije i sigurnije okruženje. Ljubljana i neki drugi veliki gradovi u Sloveniji imaju tendenciju da budu sigurniji i prijatniji za LGBTIQ+ osobe, ali ruralna područja su još uvijek snažno obilježena tradicionalnim i vjerskim vrijednostima koje nisu pristrasne prema našoj zajednici.

Štaviše, možemo reći da smo vidjeli određeni napredak u zakonodavstvu koje osigurava više ljudskih prava za LGBTIQ+ osobe nego što ih uživaju u Bosni, tako da to može biti i jedan od razloga zašto se odlučuju za preseljenje.

Koja je tvoja poruka za sve one koji će doći na pride u Ljubljani, ali i u Sarajevu?

U svjetlu naše ovogodišnje teme, želimo pozvati sve da dođu i pridruže se maršu i pokažu solidarnost za svoju zajednicu. Ako vam nedostaje motivacije da to učinite za sebe, dođite na marš za svog zatvorenog LGBTIQ+ brata ili sestru. Dođite i marširajte za trans učiteljicu koja je izložena doxxingu. Dođite i marširajte za LGBTIQ+ događaje koji se nisu dogodili zbog vlasti. Dođite i marširajte za žrtve zločina iz mržnje. Dođite i marširajte za sve koji pate zbog diskriminacije LGBTIQ+ osoba, koja još uvijek traje. Pokažite im da vam je stalo, pokažite im koliko ste ponosni što ste član LGBTIQ+ zajednice ili njen saveznik, pokažite im da ste voljni da govorite za njih i borite se u našoj zajedničkoj borbi za slobodu i jednaka prava svih ljudi širom svijeta.

* Doxxing (ili doxing) je izraz koji opisuje postupak prikupljanja nečijih ličnih podataka i informacija kao i njihovo javno objavljivanje na internetu, bez dopuštenja, čime se žrtva izlaže neugodnostima, rizicima pa i mogućim opasnim situacijama.

Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!