PIŠE: Annemarie Pervan
Prije jedanaest godina film Parada postigao je veliki uspjeh na bioskopskom tržištu bivše Jugoslavije. Film govori o Limunu, srpskom, homofobnom ratnom veteranu i šefu firme za obezbjeđenje, koji će se uskoro vjenčati. Njegov planer vjenčanja Mirko i veterinar Radmilo zabrinuti su za bezbjednost queer zajednice jer će se uskoro održati prajd u Beogradu. Kompromisom Limun odlučuje da pomogne paru Mirku i Radmilu. Kako bi dobio podršku, odlazi na putovanje po bivšoj Jugoslaviji i moli ratne veterane raznih nacionalnosti da mu pomognu da omogući sigurnost na prajdu.
Svojim izlaskom 2012. godine, Parada je prvi put dala queer zajednici veću platformu u lokalnoj pop kulturi i moral filma je bio obećavajući. Zajedno, mačosi, koji su posvećeni sigurnosti prajda, mogu ostaviti svoje predrasude po strani, a u tom procesu se također preispituju iz heteronormativne kritičke perspektive. Oni shvaćaju da su te queer osobe samo ljudi i da se za njih vrijedi boriti. Pretpostavka da se bivši ratni veterani okupljaju da se bore za isti cilj je također mogla doprinijeti uspjehu filma.
Iako film gledaoce uči važnu lekciju, ipak se valja zapitati (pogotovo nakon više od decenije): koji su queer stereotipi korišteni u filmu? Kako je queer zajednica predstavljena? Kako danas klasificirati ovaj film?
To je prilično globalni problem s kojim se mnogi kreatori filmova i serija čudno suočavaju: kako napisati scenarij s queer likovima bez stalnog korištenja stereotipa? Određeni queer “tropi” su se razvili u skladu s tim. Kada govorimo o tropu, mislimo na ponavljajući motiv, narativni obrazac ili određenu konvenciju u djelu – oni često mogu ojačati stereotipe.
Parada koristi upravo takve stereotipe. Jedan od ovih tropa koji se može prepoznati je onaj “Camp Gay”. Gej muškarci su prikazani kao strašljivi i ženstveni. Voze ružičaste automobile i njihovi gestovi su takođe vrlo stereotipno feminizirani. Ne podnose alkohol, drže mali prst dok piju, ne mogu se tuči, ali imaju zato odličan ukus u uređenju interijera i planiranju vjenčanja.
Drugi trop koji se koristi zove se “All gays are predatory”. Prema njegovim riječima, svaki gej muškarac je neko ko želi samo jedno i uvijek je u potrazi za muškarcima. To predstavlja pretjeranu reakciju kada se Limun previše plaši da spava u istom krevetu sa svojim gej roadtrip partnerom Radmilom. Takođe se osjeća prinuđenim da ključaonicu u kupatilu napuni toalet papirom kako ga cimer ne bi posmatrao. Uvijek postoji strah od seksualnog napada nekog od strane gej likova. Naravno “Token lesbian” se ne može propustiti u ovom filmu, gdje je samo jedan lezbejski lik u glumačkoj postavi s nekoliko gej muškaraca. Ovo bi trebalo osigurati barem malo raznolikosti.
Osim od tropa, film stvara i neugodan osjećaj, bez obzira pripadate li queer zajednici ili ne, kada se stalno koristi pogrdna riječ “peder”. Razbacuje se kroz film kao da je nečiji nadimak. Riječ je o tome da bez obzira koliko pripadate nekoj grupi, i dalje ćete biti etiketirani.
Dakle, film se poigrava klišeima i stereotipima, od Hrvata preko Bošnjaka do Albanca. Ipak, ovdje se osjeća drugačije, jer u poređenju s različitim etničkim grupama, queer osobe se svakodnevno suočavaju s diskriminacijom na Balkanu, bez obzira gdje su i koga sretnu.
Na početku filma možete vidjeti pojmovnike za pogrdne izraze pojedinih etničkih grupa i ko ih koristi. Film također ispravno pokazuje da uvredljivu riječ “peder” koriste sve etničke grupe, što je vidljivo i iz činjenice da se ova riječ u filmu koristi mnogo češće od bilo koje druge pogrdne riječi. Stoga je pristup poigravanja individualnim stereotipima grupa bio pogrešna misija, jer kako film kaže na početku, samo „pederi“ su diskriminisani od svih podjednako. Zašto se ovo moralo dalje pogurati u filmu?
Verbalno nasilje prema queer grupi u filmu se stoga čini brutalnijim. Na nekim mjestima je teško pogledati, jezik je drugačiji, njihova sigurnost visi o koncu, čak i u poređenju sa ostalima. Teško je smijati se u ovim scenama kada se rađaju novi stereotipi. Svaki se “peder” stoga osjeća kao da se u nekim trenucima film više smije queer zajednici nego s njima.
Pred kraj nalazimo još jedan završni trop “Bury your gay”. U ovom tropu, queer lik susreće strašnu sudbinu. To je slučaj i ovdje, gdje jedan od queer likova umire na tragičan način. Dakle, to bi mogao biti bioskopski uređaj koji pokazuje da život nema uvijek sretan kraj, čak i ako se hrabro bori. Ipak, ostavlja gorak okus: zašto je jedan od homoseksualaca morao doživjeti ovu strašnu sudbinu i vidjeti rani kraj?
Iako je film uspio dovesti queer ljude više u mainstream u to vrijeme i pokazati široj publici koliko je teško članovima zajednice, ne bježi od mnogih stereotipa. Čini se nesrazmjernim podvrgavati queer ljude ovim klišejima kada bi to trebao biti film za njihovu dobrobit. Ostavlja gorak okus i pitanje koliko će vremena proći dok se queer ljudi zaista smatraju kao jednaki.
