LGBT fotografija: od avangarde do mainstreama

01. 09. 2013

xy portofolijaGej i lezbejska fotografija se mogu podijeliti u dva vremenska perioda, onaj prije Stonewall revolucije i onaj poslije Stonewall revolucije. Thomas Waugh identificira četiri glavna tipa fotografije prvoga perioda u gej fotografiji: umjetnost, fizička kultura, pornografska i instrumentalna. (Gonzales-Day, Ken. Photography: Gay male, Pre-Stonewall. Dostupno na:glbtq)

Prvi gej umjetnički fotograf bio je F. Holland Day. Avangardna gej fotografija je u ranom periodu, uglavnom, bila modna fotografija koja se pojavljivala u časopisima kao što su Vogue i Harper’s Bazaar. Pod umjetničku fotografiju potpadaju PAJAMA grupa, koji su u periodu od 1937. – 1945. godine fotografirali svoj intimni krug poznanika. George Platt Lynes je bio pionir u izradi umjetničkih aktova. Njegove fotografije za Balanchinov Orpheus postale su masovno poznate, te su skupljene u Kinsey institutu. Početkom 40-ih pojavljuju se homoerotske slike koje su dostupne široj javnosti putem muških fitnes magazina. Do kraja 50-ih Bruce of Los Angeles isplivao je kao vodeći fotograf u tom polju.

Stonewall je doprinijeo seksualnoj revoluciji koja je potpomogla vidljivosti i razvitku gej subkulture, što je doprinijelo i razvitku fotografije, koja je postala više politička. Popularne teme su postale: seksualne slobode, samoreprezentacija i izgradnja zajednice. Ipak, najveći uticaj na gej fotografiju imala je pojava AIDS-a, a on se počeo najviše osjećati sredinom 80-ih. AIDS aktivisti daju podsticaj rastu unutar akademije, onome što će kasnije biti nazvano queer studiji, a teorije izučavane na njima imaju ogroman uticaj na mlade umjetnike od sredine 80-ih. Bore se sa prevladavajućom slikom da umjetnici treba da predstavljaju ono što je univerzalno, a ne neposrednu društvenu borbu, oni na to odgovaraju: Šta je univerzalnije od preživljavanja? Robert Mapplethorpe, jedan od najuticajnijih gej umjetnika u modernom dobu, najpoznatiji je po svojim XY portofolijama, koje sadržavaju S&M slike.

Slike lezbejki iz ranih začetaka fotografije vrijeme je potisnulo u zaborav, ali su feministkinje zadnjih tridesetak godina pokušale izvući iz zaborava i/ili namjernog previđanja materijale napravljene od strane lezbejki. U ta vremena postojale su određene geografske lokacije koje su privlačile lezbejske parove zbog svoje otvorenosti. Greenwich Village, Berlin i Paris su neke od tih lokacija.

Boffin i Fraser dijele post-Stonewall fotografiju u 4 faze: dokumentacija individua i aktivnosti širom lezbejske zajednice, slike lezbejki u mainstream heteroseksualnoj štampi, fotografije koje istražuju lezbejski senzibilitet i fotografije koje se bave bitnim lezbejskim pitanjima. (Ashburn, Elizabeth. Photography: Lesbian, Post-Stonewall. Dostupno na: glbtq)

Lezbejke koje se bave političkim pitanjima koriste strategije informirane postmodernističkim praksama, kao što su: aproprijacija, pastiš, šarada, ironija i parodija. Catherine Opie tako vidi lezbejski identitet kao fluidan, igrajući se gender-bendingom kroz performans i cross-dressing. Uticaj na lezbejsku fotografiju imala je i pojava lesbian chic-a 90-ih koji je, postavši popularan, bio kooptiran od strane mainstreama i od sintagme samo drugi dio je preostao, ostavivši slovo L zaboravljenim, što se može vidjeti na fotografijama poznatih glumica i zabavljačica heteroseksualne orijentacije, koje preuzimaju taj stil.

Još jedan kulturni fenomen koji je imao uticaj na lezbejsku umjetnost jeste porn wars (porn ratovi). Po anti-porn feministicama, bilo šta što jedna žena smatra uvredljivim može se smatrati da doprinosi subordinaciji svih žena i prema tome je kažnjivo prema legalnim reformama koje su zahtijevale dvije radikalne anti-porn feministice Catherine McKinnon i Andrea Dworkin. One su protestovale na izložbi lezbejske feminističke grupe SAMOIS, Coming to Power (Dolazeći do moći), u kojoj su istraživale S&M fantazije, tvrdeći da učvršćavaju fantazije muškog nasilja. Najpoznatija fotografkinja u LGBT zajednici je Annie Leibowitz. Premda je njen rad komercijalan i ne prikazuje članove zajednice, nego slavne osobe, u njenom privatnom fotoalbumu mogu se naći ranjive slike njene životne saputnice Susan Sontag.

Na našim prostorima smo bili svjedoci sajber-nasilja prema gender-benderima, koji su stavljali svoje fotografije na društvene mreže. Osim takvih virtualnih performansa, LGBT fotografija skoro pa i ne postoji kod nas, osim fotografija pride-ova koji su bili održani. Međutim, skrećemo pažnju na fotografa Draška Bogdanovića koji je rođen u Sarajevu (1977), a živi i radi u Kanadi i čija se poetika oslanja na homoerotičnost i ideju da seksualnost nema pravila ni granica i da je perverzija u redu. Njegove fotografije su višestruko nagrađivane. Za više informacija o njegovom radu, posjetite njegov zvanični sajt.

Za više informacija o ranoj gej fotografiji vidi: Gonzales-Day, Ken. Photography: Gay male, Pre-Stonewall. Dostupno na: glbtq

Za više informacija o kasnoj lezbejskoj fotografiji vidi: Ashburn, Elizabeth. Photography: Lesbian, Post-Stonewall. Dostupno na: glbtq

Piše Jadranka Ćuzulan

Tekst preuzet iz publikacije Pojmovnik LGBT kulture

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!