Je li religijski sistem Bosne i Hercegovine skrenuo sa duhovnog kursa? Ko nam to formira javna mišljenja vjerske prirode i ko su pravi reprezenti vjere? Sve su ovo pitanja koja se nameću prilikom promišljanja vjerskog identiteta države. Umiješanost politike odavno nije upitna, samo je pitanje o koliko dubokoj umiješanosti možemo govoriti?
Spoznaja o političko-vjerskom stanju javnosti najbolje bi se mogala objasniti kroz riječi moje sagovornice koja kaže Moja nana je cijeli svoj život klanjala, a nije znala ni prijevod sure Kul-huvallahu (Ihlas), zastaje na čas pa nastavlja objašnjavajući a namaz je meditacija puna srčanosti i duhovnosti. To je i bit tog odnosa. Sagovornica od preko puta je lezbejka!
Promišljajući savremeni sistem religijskog funkcioniranja uvidjet ćemo kako je vjera postala način uspješnog manipuliranja ljudima, što nije vidljivo kroz naočare javnosti, jer one su zamagljene od tuđeg disanja za vratom i konstantnog kontrolisanja vjerskog života. Kontekst privatne prirode prerasta u komercijalni i sve se to servira pod vjersko sunce.
Piše Mirza Haličević
…
Hajde malo siđi sa tog minbera i hajde malo uđi među narod…
N.K (32) – Zanimljivo je kako su nam vjeru još od djetinjstva servirali u nekom imperativnom tonu, tonu punom preovladavajućih kazni. Tada sam, još kao dijete slušala priče o vatri i svemu onom što će me stići u slučaju lošeg ponašanja. Smatram kako se u suštini u poimanju moje vjere – Islama, premalo potencira pozitivan kontekst vjerskog. Za mene biti vjernik danas znači biti dobar čovjek, ništa više. Vjera se očituje kada me pozdraviš srčano, kada mi ne blokiraš ulaz automobilom, kada nahraniš psa na ulici i kada si ljubazan i susretljiv prema svima.
Ja sam muslimanka i lezbejka koja se ne želi staviti u koš sa generalnim poimanjem vjere. Ja sam osoba koja nema mnoštvo želja koje čekaju na ispunjavanje. Zahvaljujem se Bogu na svakom danu jer prepoznajem mogućnosti koje su mi date.
Kur'an, druge svete knjige i vjersku literaturu čitam i iščitavam sa ciljem kreiranja jasnije vjerske vizije. Ne želim podrazumijevati ništa, želim znati šta učim i želim osjetiti sadržaj sure koju učim.
…a ispod vjerskog sunca
Teško je govoriti o društveno-vjerskoj prihvatljivosti osoba koje dijele gore iznesene stavove. U ovom slučaju Islamska zajednica kao vjersko tijelo u svom obrazloženju navodi kako je Zaštita potomstva jedna od pet temeljnih vrijednosti koje šerijat štiti svojim propisima. U svrhu zaštite ove vrijednosti propisana je ustanova braka i sankcionisana djela koja su u suprotnosti s ovom ustanovom i njenom svrhom, poput bluda i homoseksualne veze. Nadalje, u svom odgovoru oni objašnjavaju kako je, Lutov a.s. narod je, između ostaloga, uništen i zbog takve vrste razvrata. Kur'an o tome kaže: ” I Luta – kad reče narodu svom: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” A odgovor naroda njegova glasio je :”Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!” I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.” (El-A'raf, 80 – 83)
Primjer Lutovog naroda, odnosno Lota iz katoličke perspektive komentirao je i dr. Mario Bernadić, docent Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. On navodi kako Biblija na nekoliko mjesta govori o homoseksualnosti i to uvijek u negativnom kontekstu (Usp. Post 19,1-29; Rim 1,24-27; 1 Kor 6,10; 1 Tim 1,10), te konkretnije obrazlaže prvi spomenuti, najstariji, a ujedno i najduži tekst.
Radi se o prvoj biblijskoj knjizi, Knjizi Postanka. U svojem 19. poglavlju ona govori o uništenju Sodome i Gomore. Između ostaloga tu se spominje kako su razulareni muški žitelji Sodome htjeli silovati Lotove goste, a to su bili Božji izaslanici koji su prije toga došli opomenuti pravednog Lota da bježi odatle, jer je Bog odlučio razoriti to pokvareno mjesto. Siroti Lot im je u strahu čak ponudio svoje kćeri, kako bi pokušao sačuvati dostojanstvo uzvišenih gostiju. No, ovi za to nisu htjeli ni čuti. Nisu ih ni najmanje zanimale lijepe mlade djevojke, nego dva naočita muškarca.
U nastavku dr. Bernadić objašnjava, iz ovoga teksta je uslijedio onaj tradicionalni negativni judeo-kršćanski stav prema homoseksualnosti. Međutim, današnja teologija je u svezi ovoga puno opreznija, jer sam navedeni tekst jasno sugerira da ovdje nije riječ o homoseksualnosti kao takvom, nego o nečemu puno gorem. Naime, u Sodomi i Gomori se govori o sveopćoj pokvarenosti koja doseže oblik kolektivne psihoze. Kolektivno javno silovanje muškaraca je jednako poremećeno kao i javno kolektivno silovanje žena! Hoćemo li onda i normalnu muško-žensku seksualnost proglasiti bolesnom jer su se neki zlikovci negdje javno zvjerski iživljavali nad ženama? Donekle slično pitanje se može postaviti i o kasnijem negativnom stavu Sv. Pavla apostola prema „muškoložnicima“ (tako se u ona vremena nazivalo homoseksualce). Naime, danas ne možemo potpuno jasno razaznati da li je on pod tim općenito podrazumijevao homoseksualnost kao takvu, ili se prvenstveno negativno izražavao o moralnoj izopačenosti Rimskoga carstva, gdje su orgije bile česta pojava, osobito u visokim društvenim krugovima, i gdje su se muškarci –nakon što bi se zasitili žena- prepuštali malo i međusobnim „nježnostima“. Zato se danas i kaže da se mora praviti razlika između homoseksualne sklonosti s jedne strane te homoseksualnog čina, s druge strane.
Ono što jasno je da oba vjerska tijela po pitanju ovog slučaja dijele identične stavove – homoseksualne sklonosti kao urođene nisu grijeh, ali se homoseksualni čin tumači kao nečist i griješan.
O odnosu društva i LGBT populacije Islamska zajednica kaže kako je striktno poslovan odnos najpoželjniji – Nema smetnje održavati uobičajenu kolegijalnu i radnu komunikaciju sa svim osobama koje rade u Vašoj firmi na čisto profesionalnoj razini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. To ne znači da Vam te osobe trebaju biti kućni prijatelji ili da s njima održajete prisnije odnose.
Katekizam Katoličke Crkve o istoj situaciji govori slijedeće: (2358.) Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.
Na tretman vjerskih zajednica utječu i brojni faktori koji potpomažu kreiranje stava i mišljenja. Puno je kulturoloških utjecaja što čini da se pripadnici i službenici često razilaze u svojim mišljenjima iako su u konačnici svi pripadnici iste religije. Dr. Bernadić objašnjava, kako se u praksi nailazi na dosta ekstrema, te kako bi se u ovom slučaju sreli i sa službenicima koji govore i na dosta rigidan način o homoseksualnosti, ali i sa službenicima znatno liberalnijeg stava. Nešto radikalniji stav o ovoj situaciji pronašli bismo u ruralnim područjima, dok bi na liberalnost naišli u gradskim sredinama. Također, i pored službenog svojstva, dr. Bernadić navodi i primjer „običnih“ pripadnika – o ovoj stvari će se katolik iz Afrike i katolik iz Njemačke vjerojatno razići, kao što bi se razišli i oko mnogo drugih pitanja, premda su obojica punopravni katolici!
I/ili?
I usljed određenih vjerskih navoda koji govore u isključivom tonu, postoje načini životnog kombiniranja vjere i homoseksualne orijentacije. Štaviše, oni smatraju kako je riječ o identitetima koji u svojoj osnovi imaju srčanost i ljubav.
To nije život između dva identiteta, već je to život sa dva identiteta, bitna je razlika. Jer ukoliko kažemo da je to život između dva identiteta, može se zaključiti da je to život u kojem se osoba još uvijek traži, i koja nije sigurna u ono što uistinu jeste. Mišljenja sam da svaka osoba bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju, živi ovozemaljski život sa više identiteta a koji su to identiteti, najbolje zna svako za sebe.
Kad su svojedobno farizeji pitali Isusa koja je najbitnija od 10 božjih zapovijedi, on je tada dao odgovor na to pitanje, na način da je ustvari izrekao dvije zapovijedi ljubavi: prva kaže „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.“, a druga je „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Dakle, zaključit ćemo da je odnos između vjernika i Boga vrlo subjektivan osjećaj, i da one osobe koje sebe doživljavaju kao vjernike jedne crkve, ili vjerske zajednice, bi trebali ljubiti bližnjega svoga, a ne mrziti ga iz bilo kojeg razloga.
