U drugoj polovini 70-ih godina u bivšoj Jugoslaviji pojavljuju se prve pjesme koje tematiziraju pitanja lezbejske i gej populacije. Žanrovski veoma različite, od rocka, post-punka, elektro popa pa do tradicionalnog folka, dotiču se lezbejske i gej ljubavi, poput pjesme Neki dječaci, Prljavog Kazališta (Ja sam za slobodnu mušku ljubav), eksplicitno lezbejske Moja prijateljica, prvog singla synth pop benda Xenia iz Rijeke (Moja prijateljica/Ona je tako lijepa/Ja sam tako ponosna/Ona je tako lijepa; Muškarci bi da je diraju/Muškarci bi da je skrivaju/Od mene/Muškarci bi da sa njom sanjaju/Muškarci bi da sa njom spavaju/Bez mene), zatim pjesme Preživjeti, KUD Idijota (Moj si najbolji drug/Kome kita, kome mud), Ana od Videosexa (Ana, ti dobro znaš/To što mi radiš je zabranjeno kod nas).
Prljavo kazalište – Neki dječaci , Xenia – Moja prijateljica , KUD Idijoti – Preživjeti , Videosex – Ana
Muharem Serbezovski je 1974. godine snimio pjesmu Ramo, Ramo koja govori o izgubljenoj ljubavi između dva muškarca: Kad sam sreo druga svog, prijatelja jedinog, najsrećniji beše dan jer ne bejah više sam/Pesma nas je tešila, sudba nam se smešila/Ali vihor sudbe zle od mene ga odvede/Ej, Ramo, Ramo, Ramo, druže moj, Ramo, Ramo, druže moj/Da li čuješ jecaj moj/U tami sad živim sam, k’o ugašen sunčev plam/Jer ti si otišao, bolji život našao/Ali ipak nadam se i zovem te vrati se, vrati mi se Ramo ti/Sudbine smo iste mi. Pjesme u kojima se jasno ocrtava društveni kontekst, te postojeći stereotipi, predrasude i stigmatizacija lezbejske i gej populacije su: Retko te viđam sa devojkama od VIS Idola (Retko te viđam sa devojkama/A viđam te svaki dan/Retko te viđam sa devojkama/Ipak nikad nisi sam/Oko tebe su dečaci/Fini su al’ ipak znaj/Glasine se brzo šire/A kad puknu tu je kraj) i Javi mi, Zabranjenog pušenja (Iz mračne ulice kad jalija ti vikne/’oš guze hadžija/Znaj, ja te još uvijek volim/Mene vazda možeš nazvati/O, javi mi, javi mi, ja ću čekati). Šarlo Akrobata je 1981. godine predstavio pjesmu Balada o čvrstim grudima. Iako nikada nije objavljena na ploči, Baladu su u kultnom filmu Dečko koji obećava otpjevali Dušan Kojić Koja i Aleksandar Berček (Ja neću najbolju devojku/Ja hoću da se vratim tebi/Jer ti si moj/Ja hoću da se vratim tebi/Jer ja sam tvoj/Da zaspim na tvojim čvrstim grudima/Ja sam tvoj/Ti si moj). Zanimljiva je i pjesma Ovaj ples dame biraju za koju Bijelo Dugme 1983. godine objavljuje kontroverzni video spot u kojem se pjevač Željko Bebek udvara drugom muškarcu. LGBTTIQ himnom koja slavi slobodu izbora može se smatrati i tradicionalna bosanska sevdalinka sa stihovima Snijeg pade na behar na voće/Neka ljubi ko god koga hoće.
VIS Idoli – Retko te viđam sa devojkama
Bijelo dugme – Ovaj ples biraju dame
Safet Isović – Neka ljubi ko god koga hoće
Zbog javne podrške LGBT populaciji regionalni gej lezbejski info portal GayEcho je 2009. godine proglasio Jelenu Karleušu ženskom gej ikonom u Srbiji. U svojoj kolumni Jelena Karleuša je izjavila: U Srbiji je normalno da dete gleda kako ćale mariše kevu, ali nije normalno da se dva odrasla čoveka vole. U Srbiji je normalno da se nacionalnim herojem nazove svaki koji je pobio više od 100 ljudi druge veroispovesti, ali nije normalno da gradom šetaju oni koji zagovaraju ljubav, mir, slobodu, toleranciju! Samo je u Srbiji normalno da se ćerka naziva SINE, ali nije normalno da ta ista ćerka poželi da poljubi drugog SINA. (Otvorite svoj um!, 2010.) Posljednje desetljeće karakteriziraju sve direktnije, provokativnije, socijalno angažirane pjesme LGBTTIQ tematike, poput pjesama Nema gej parade grupe Karne (Kratke pantalone patroliraju gradom/Razbiće ti p**** spodobe sa bradom/Vehabije su kulturna elita/Budućnost grada čvrsta kao k***/Moreš biti lopov, hladno moraš varat/Al’ ako si homo Bošnjaci će te k****/Sarajevo, grade, šta ti ovo rade/Sarajevo, grade, nema gej parade) i Ej, hodža Damira Avdića i Frenkija (Ej, hodža, reci je li to OK/Da je moj jaran mali Mirza gej/Ej, babo, reci je li to uredu/Ako i ja katkad stresem svoju ženu). Također je značajno izdvojiti lepršave, ali i jednako osviještene: Moj dečko je gej od Lollobrigide (Čipka, halteri, njemu se spava/Koža, svila, njega boli glava/A baš se seksi kreće dok pleše/Zar debela sam pa me zato neće/Voli me i šalje puse stalno/Ljubi me al’ ne dira me tamo/On je pištolj bez ijednog metka/Zar baš od svih moj dečko mora biti tetka) i Ljetni hit Hladnog piva (On pije pivo i vozi bolje od mene/Ja pijem sok jer su mi ruke nježnije/A vjetar donosi ružne riječi/Razbacane među valovima/To plaža zavidi našoj sreći/Što se sunča tako bezbrižna).
Frenkie ft. Damir Avdić – Ej hodža
Lollobrigida – Moj dečko je gej
U Hrvatskoj je 2005. godine osnovan prvi ženski mješoviti lezbejsko-feministički hor u regionu pod nazivom Le Zbor, koji krasi savršen spoj kulturno-umjetničkog aktivizma i lakih nota. Le Zbor je osnovala grupa aktivistica potaknuta potrebom za promoviranjem lezbejsko-feminističke sociokulturne vidljivosti. Na njihovom prvom albumu Hrvatske budnice nalaze se subverzivne obrade pop/ rock hitova iz regiona i svijeta, etno i revolucionarnih pjesama. Inspirirana umjetničkim aktivizmom i zalaganjem za ljudska prava Le Zbora, 2010. godine u Beogradu grupa lezbejki i feministkinja oformila je Le wHORe, hor čiji je cilj promoviranje lezbejsko-feminističke egzistencije i vrijednosti, s naglaskom na podsticanje radosti i slobode žena/ ženskog aktivizma. Zastupajući tezu da politika radosti može da kreira feminističke platforme, Le wHORe nastoji slaviti različitost te proširiti sopstvene granice s ciljem održanja integriteta i samopouzdanja.
Kontroverznu kolumnu Jelene Karleuše u kojoj se, prema riječima same pjevačice, direkt u glavu, progovara o Paradi ponosa u Beogradu, možete pročitati na: Karleuša, Jelena. Otvorite svoj um!, Kurir, 2010. Dostupno na: kurir-info.rs
Piše Ivana Dračo
Fotografija Ivica Sertić, preuzeto sa muzika.hr
Tekst preuzet iz publikacije Pojmovnik LGBT kulture
