LGBT pozorište: u Bosni i Hercegovini i svijetu

04. 08. 2013

act upU Shakespeareovo vrijeme bilo je jedino društveno prihvatljivo da sve ženske likove igraju muškarci, kostimirani u žene, kao i u japanskom kabuki i bunraki teatru. Drugo lice travestije na Zapadu pokazuje se tek krajem sedamnaestog vijeka, kada žene počinju da igraju čak i pojedine muške likove– u drami, operi i baletu. Na Istoku, tradicija se održava duže, te su, na primjer, žene počele igrati u muzičkom i lutkarskom teatru na Baliju tek prije dvije decenije. Međutim, ovu evoluciju nisu uzrokovale samo društvene promjene, nego recepcija teatra od strane vladajućih struktura kao fikcije koja ne narušava patrijarhalne postulate. Razlika između pozorišta i stvarnog života je, prema Judith Butler, činjenica da se u pozorištu svi ograđujemo mišlju da je to samo fikcija, da nije život. (Judith Butler, Performative Arts and Gender Constitution u: Huxley, Michael i Witts Noel. The Twentieth Century Performance Reader. Oxon, Routledge, 2002.) Ista tema koja u stvarnosti izaziva brutalno nekažnjeno nasilje, na sceni je vladajućim strukturama prihvatljiva.

U Bosni i Hercegovini, u 21. vijeku, dnevne novine koje dodjele nagradu slavnom koreografu Alainu Platelu za predstavu o grupi transvestita treće dobi, u vrlo malom vremenskom razmaku objave zastrašujuće homofobne tekstove. Nagrada je dopustiva jer je predstava fikcija i samim tim nametnutom društvenom moralnom kodeksu zadovoljavajući otklon od realnosti.

U kratkom pregledu historije drame, u svjetlu LGBTTIQ-a, nemoguće je zaobići Franka Wedekinda i gej scenu između tinejdžera Hansa i Ernsta u vinogradu. Tekst nastao 1896. godine zabranjivan je decenijama jer govori između ostalog, o dječijoj seksualnosti i fatalnim posljedicama represije. Bosanskohercegovački reditelj Faruk Lončarević diplomirao je na zanimljivom konceptu Wedekindove Lulu, koja i sama sadrži lezbejsku scenu.

Sredinu 20. vijeka bilježi niz dramskih autora koji se nikada nisu deklarirali kao homoseksualci, ali čiji su tekstovi puni kodiranog jezika, brižljive kamuflaže i homoseksualnih likova zamijenjenih heteroseksualnim. (Winn, Steve. 100 Years of Queer Theater. Dostupno na: 100 years of queer theater) Među najpoznatije spadaju Tennessee Williams (čija je drama o transvestitima čekala inscenaciju od 1957. do 2004. godine), Edward Albee i Thornton Wilder.

Kovanica queer teatar nastaje krajem 70-ih godina i po prvi put je spominje autor Stefan Brecht u istoimenom romanu. Queer teatar nastaje paralelno sa gej pokretom oslobođenja u SAD-u, nastaje sa ljudima kojima teatar nije bio karijera, nego život. (Shewey, Don. Theatre of the Queer. Dostupno na: theatre of the queer) U svojim počecima posvećen je ličnim pričama, razbijanju zida šutnje i represije pod kojom su članovi_ice LGBTTIQ populacije godinama živjeli_e. Charles Ludlam krucijalno je ime za začetke queer teatra. Njegov Ridiculous Theatrical Company, u kojem su najupečatljivije uloge bile one u kojima je Ludlam igrao žene, na pozorišnu scenu u Americi donio je elemente kempa. Najdugovječnije i najpoznatije queer pozorište, Rhinoceros Theater u San Franciscu nastalo je pod uticajem Charlesa Ludlama.

Broadwayski mjuzikli sa LGBTTIQ tematikom počinju se pojavljivati već ranih 70-ih godina, ali je najuspješniji i najizvođeniji The Bird Cage, komedija nastala po tekstu Francuza Jean Poireta. Postavljen 1983. godine, osvojio je pet Tony nagrada i doživio nekoliko uprizorenja, od kojih je najrecentnije bilo 2010. godine. Tekst je praizveden još 1973. godine u Parizu, u Theatre du Palais-Royal, i doživio je blizu 1800 izvođenja.

Evropsku dramu 70-ih godina obilježavaju drama sa gej tematikom Kišne kapi na vrelom kamenju i drama sa lezbejskom tematikom Gorke suze Petre von Kant Reinera Wernera Fassbindera, kao i američka drama Izopačeni Martina Shermana, o Noći dugih noževa i stradanju homoseksualaca u Trećem rajhu, koja je prvi put uprizorena u Engleskoj.

Paralelno sa pozorištem, razvija se queer performans koji, podstaknut feminističkom teorijom, fokus, također, stavlja na lične priče, seksualnost, rod, tijelo i rasu. The Fluxus Group, koji su sačinjavali bračni par Geoffrey Hendricks i Bici Forbes, svoj coming out obilježio je performansom u kojem su ritualno podijelili svoju imovinu.

90-ih godina 20. vijeka, u aktivističkom političkom teatru i performansu, djelovalo je nekoliko grupa, među kojima se posebno izdvaja grupa ACT UP (AIDS Coalition to Unleash Power). Svojim guerilla pozorišnim činovima od kojih su neki podrazumijevali ležanje na ulicama i simuliranje smrti, borili su se za više naučnog istraživanja na planu liječenja od AIDS-a. Richard Schechner, slavni pozorišni reditelj i teoretičar, ovakve akcije smatra ne samo društveno otrežnjujućim i ohrabrujućim, nego i zbližavajućim i osnažujućim za grupu. U istom periodu britanska in-yer face drama, autora_ica poput Sarah Kane, Phyllis Nagy i Marka Ravenhilla, potpuno mijenja historiju pozorišta šokirajući tadašnju publiku svojom direktnošću i brutalnošću kojom dekonstruira moralne norme. Mnoge drame ovog perioda karakteriše prisustvo LGBTTIQ likova, a u Bosni i Hercegovini najznačajnije predstave nastale po in-yer face dramama srećemo u rediteljskom opusu Tanje Miletić Oručević. 90-e godine u historiji američke drame (u svjetlu LGBTTIQ-a i šire) pamtit će se po Tony Kushneru i Anđelima u Americi: Gej fantaziji o nacionalnim temama.

Kada glumac i reditelj Pippo Delbono, na Festivalu MESS u Sarajevu 2010. godine u Pričama o junu, odluči da sa publikom podijeli svoju ljubavnu priču koja je završila smrću njegovog partnera od AIDS- a i njegovim HIV pozitivnim nalazima, mi svjedočimo efemernosti i svjesni smo vlastite, ali istovremeno se čini da nikada nismo bili u većem prisustvu života.

Pozorište jeste umjetnost koja je najviše queer, onda kada je najistinskije, subverzivno i kada ne preže ni pred čim boreći se za slobodu.

Za više informacija o historiji LGBTTIQ teatra/performansa pogledajte web stranice: theatre of the queer i 100 years of queer theater

Za više informacija o performansu pogledajte zbornik radova (iz LGBTTIQ perspektive i šire): Huxley, Michael i Witts Noel. The Twentieth Century Performance Reader. Oxon, Routledge, 2002., kao i web stranicu: glbtq performance art

Piše Selma Spahić

Tekst preuzet iz publikacije Pojmovnik LGBT kulture

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!