Stanje svijesti u društvu je takvo da se zahtijevi neke manjinske grupe tumače kao luksuz. „U našoj zemlji je previše problema. Toliko nezaposlenih, gladnih. Sve više penzionera se hrani iz kontejnera. Ta priča o nekim gay pravima mora da sačeka neko drugo vrijeme“ parafraza je komentara (uz one koji pozivaju na nasilje i linč) uz tekstove (iako rijetke) o LGBT zajednici u BiH. U anketi urađenoj za potrebe ovog teksta, od 80 ispitanika/ca, njih 40 je odgovorilo da „imamo preče probleme od tih specijalnih prava za LGBT osobe“. Ispitanici/ce su iz studentske populacije, uzrasta od 18 do 25 godina. Iako je značajan broj onih koji bi LGBT osobe radije tukli nego im omogućili prava, u javnoj sferi se često ističe da je riječ o posebnim pravima.
Raznorazne podjele u BiH nisu nikakva novost pa je takav uticaj na sferu ljudskih prava logična posljedica sistema u kome je uvijek nešto bitnije. Nekad je to „vitalni nacionalni interes“ a nekad prava manjinskih grupa. „Nema svijesti da su ljudska prava povezana, i da je kršenje nekog prava povezano sa kršenjem nekog drugog prava, i da će vjerovatno lančano doći do kršenje različitih prava“, kaže mr sociologije Zlatiborka Popov Momčinović. Ona pojašnjava da u kontekstu našeg društva koje je suočeno sa siromaštvom, sve težim rješavanjima egzistencijalnih pitanja lako dolazimo u situaciju da su nečija ljudska prava „luksuz“. “Bez kritičke javnosti koja je spremna da reaguje na diskriminaciju mnogi, koji jesu žrtve diskriminacije, nemaju snage da krenu u borbu protiv toga“, ističe mr Popov Momčinović. Da u našem društvu itetako postoji svijest da se radi o „specijalnim“, „posebnim“ pravima koja možda treba omogućiti kad se riješe „prioriteti“ slaže se i predsjednica Omladinskog savjeta Istočna Ilidža Aleksandra Tolj. „Primjećujem kroz rad sa našim volonterima/kama da se često događa „podjela“ prava na one prvog i one drugog reda.“ kaže ona. Ističe da ti srednjoškolci/ke ideje o podjeli prava stiču ili kroz medije ili u školama. „Dešavalo se da volonteri/ke kažu da su učili o tome da je nečija seksualna orijentacija bolest i naprosto ne shvataju zašto društvo mora biti otvoreno i za tu populaciju“, kaže Aleksandra i dodaje da kroz različite edukacije ipak dođe do promjene ovih stavova. Prema njenim riječima, rad sa mladim je ključan za prevazilaženje ove situacije. „Iako često kažu da je naša omladina apatična ja se ne slažem sa time. Uz trud i zalaganje da se mladima predstavi drugačija slika o manjima od one na koju su naučeni, mogu se napraviti promjene“, zaključuje Aleksandra Tolj.
Da mladi predstavljaju važan društveni faktor kad je riječ o stvaranju društva ravnopravnosti slaže se i mr Popov Momčinović. Ističe da je promjena društvene svijesti dug i mukotrpan proces koji zahtijeva izuzetnu angažovanost različitih društvenih aktera/ki u svim sferama. Mr Popov Momčinović misli da „naša zemlja mora da uči iz pozitivnih iskustava Evropske unije i drugih ukoliko želi da bude pravedno društvo, istinska politička zajednica jednakih a ne puka, rasuta, obespravljena etnička masa kojom se svakodnevno manipuliše i koja se gotovo na svakom koraku diskriminiše.“ O tome od koga se najviše očekuje u ovom procesu, ona kaže da svi imamo ulogu u procesu borbe protiv diskriminacije jer svi smo mi u nekom pogledu „drugačiji“. Upravo ovakav vid promišljanja će uticati na to da se izbriše ta podjela ljudskih prava koja se odomaćila kod nas. „Nosioci tih društvenih promjena su svakako civilno društvo, kao kreativni i alternativni diskurzivni prostor, kritička inteligencija, angažirani umjetnici i umjetnice, i naravno mladi, čija je energija i entuzijazam izvor koji nam svima daje snage“, zaključuje mr Popov Momčinović.
Piše: Mladen Lakić
