Tekst prenosimo sa portala diskriminacija.ba.
U nastavku serijala govorimo o LGBT zajednici i obrazovanju u BiH – na koji način se različite seksualnosti i identiteti predstavljaju u udžbenicima, te da li je moguće mijenjati negativne stavove prema LGBT populaciji u školama?
Nerijetko se LGBT osobe, kroz udžbenike, predstavljaju u diskriminirajućem kontekstu. Primjerice, pojedini homoseksualnost definiraju kao bolest ili ju svrstavaju u grupu poremećaja.
U prilog tome govore rezultati ”Analize srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima 1+1=0”, autorice Svetlane Đurković, koju je Udruženje Q objavilo 2010. Analiza predstavlja šta mladi uče o seksualnosti, spolu, rodu, seksualnoj orijentaciji i identitetima. Ispostavilo se da su neke od informacija koje analizirani udžbenici plasiraju neistinite, nevalidne i znanstveno neutemeljene, te da vode produbljivanju predrasuda i stereotipa o LGBT osobama.
Za većinu tih udžbenika karakteristično je da se ne pravi distinkcija između spola i roda, dok se homoseksualnost, odnosno LGBTIQ osobe generalno predstavljaju kao bolesne/devijantne. To ilustrira, naprimjer, udžbenik biologije za 1. i 2. razred, u kojem se, između ostalog navodi: ”Treba reći da postoje takve devijantne osobine koje u nešto manjoj mjeri odstupaju od normalnog ponašanja i označavaju se kao devijantne. Takve osobine su, naprimjer, sklonost ka kriminalu ili samoubistvu, korištenje alkohola ili droga, homoseksualnost…”, (autora Dragoslava Marinkovića, Katice Paunović i Veljka Terzije, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Srpsko Sarajevo, 2002).
U jednom, pak, od udžbenika psihologije za 3. razred, u izdanju Denfas/Tuzla iz 2005. godine, kaže se da drugu grupu hormona kore čine androgeni hormoni, koji su uzročnici preranog polnog sazrijevanja ili atrofije polnih organa, odnosno uzročnici pojave maskularizacije kod žena ili feminiziranja kod muškarca?!
U Strateškom pravcu razvoja obrazovanja u BiH, čija je implementacija planirana za period 2008.-2015., uopće se ne spominje poduzimanje mjera koje bi vodile otklanjanju diskriminacije u pogledu ostvarivanja prava na obrazovanje LGBT osoba, odnosno uklanjanju diskriminatornih i stereotipnih podataka u udžbenicima. Ovakvu, nepotpunu i neadekvatnu strategiju, Vijeće ministara usvojilo je u junu 2008. godine, iako se, kako je u obrazloženju naznačeno, dokument temelji na globalnom pristupu obrazovanju, definiranom u Milenijskoj deklaraciji UN-a (MDGs) i ciljevima Evropske unije u pogledu poboljšanja kvaliteta i efikasnosti obrazovanja.
Drugo pitanje koje je važno postaviti je da li same LGBT osobe doživljavaju diskriminaciju u obrazovnim institucijama? ”Čak i oni koji možda doživljavaju diskriminaciju, nisu još uvijek spremni da je prijave, odnosno pokrenu postupak, a počinitelji često nisu ni svjesni da čine diskriminaciju. Nama je pod hitno potrebno obrazovanje, kako nastavnih kadrova, tako i studenata, kada su u pitanju prava, ne samo LGBT populacije, nego i svih ranjivih grupa, pa tako i manjina i etničkih i jezičkih itd, iz prostog razloga, da više prestanemo sa tom dominantnom matricom gdje većina određuje kako će se i manjini stvari odvijati u životu”, smatra Saša Madacki, direktor Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
R(e)dukovanje homofobije
Sarajevski otvoreni centar, u partnerstvu sa Fondacijom Heinrich Böll, Uredom za BiH i Fondacijom CURE, organizirao je trening pod nazivom ”(R)edukovanje homofobije i transfobije u srednjim školama u Bosni i Hercegovini”.
Učesnice/i treninga bilo je nastavno osoblje srednjih škola. Organizatori su se vodili rezultatima istraživanja ”Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: obrazovanje”, koje je pokazalo da su lezbejke, gej, biseksualni i transrodni (LGBT) učenici_ce u obrazovnom sistemu potpuno nevidljive. Evidentirano je, također, da nasilje kojem su te osobe izložene prolazi nezapaženo, te da se, stoga, svakodnevno suočavaju sa izolacijom i depresijom. Istraživanje, između ostalog, ukazuje i na činjenicu da je broj outiranih srednjoškolaca/ki u porastu, ali da se učenici/ce zbog straha od osude i odbacivanja, rijetko obraćaju za pomoć stručnom i nastavnom osoblju. Potrebna je dodatna edukacija osoblja u srednjim školama, ali i studenata/ica pedagoških fakulteta za inkluzivan rad sa LGBT učenicima/cama.
Unatoč stanovitim preprekama i neadekvatnoj podršci za održavanje treninga, pokazalo se da postoji zainteresiranost osoblja u srednjim bh. školama, te je u Sarajevu trening održan u novembru 2013. godine.
”Sarajevski otvoreni centar se sastao sa ministrom Damirom Marjanovićem, ministrom obrazovanja u Kantonu Sarajevo u julu ove godine, i tada smo, deklarativno, dobili njegovu podršku u vezi organizovanja ovakvog jednog treninga za inkluziju i senzibilizaciju za rad sa lezbejkama, gej, biseksualnim, transrodnim učenicima_cama i on nam je predložio da pošaljemo oficijelni zahtjev za održavanje takvog jednog treninga, što smo i učinili. Međutim, SOC nije dobio odgovor, u nekom razumnom roku. Dobili smo na kraju, nakon dva mjeseca, negativan odgovor u kojem Ministarstvo obrazlaže da ne daje saglasnost za održavanje jednog ovakvog treninga za nastavno i stručno osoblje u srednjim školama Kantona Sarajevo, navodeći kao razloge da su oni već isplanirali edukaciju ili dodatnu edukaciju za nastavnike_ce za cijelu ovu godinu, te da ne postoji interes među nastavnicima i nastavnicama za jednu ovakvu temu. Nama je vrlo žao što nismo dobili institucionalnu podršku održavanja ovakvog jednog treninga, međutim, otvorili smo javni poziv i pozvali smo nastavno, stručno, pa čak i upravno osoblje srednjih škola u cijeloj BiH i moram reći da smo dobili veliki broj prijava, što očigledno pokazuje da postoji interes’‘, objašnjava Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra.
Tokom dvodnevnog treninga, 19 učesnika/ saznalo je više o specifičnostima, problemima i potrebama LGBT učenika_ca uz iskustva iz regije, kao i da rade na osvještavanju predrasuda, glede problema koje one izazivaju, te kako to može utjecati na rad s mladim LGBT osobama.
Amra Softić je na petoj godini studija psihologije, i za nju je ovaj trening bio od velike važnosti: ”Smatram da je jako zastupljena homofobija. Dosadašnja istraživanja su pokazala da studenti, srednjoškolci, čak i djeca u osnovnim školama imaju jako negativne stavove. Međutim, trenutno radim lično jedno istraživanje i iznenađuju me rezultati u srednjim školama na Kantonu Sarajevo. Stavovi nisu toliko ekstremno homofobični, kao što je bilo u prethodnim periodima. Da li je to možda zbog toga što se počelo napokon pričati malo više o toj temi ili ne, ne znam, ali uglavnom, smatram da ide nabolje.”
Edina Tursanović, diplomirana pedagoginja/psihologinja, radi kao profesorica u četiri srednje škole u Zavidovićima, Zenici i Kaknju. O LGBT populaciji u školi se, objašnjava Tursanović, govori vrlo malo, tako da su zbog neznanja izražene i predrasude i stereotipi. Dvije sredjoškolke koje su u krugu jedne od škola u kojima radi viđene zajedno kako se ljube, krizitirane su za ponašanja koje inače nije dozvoljeno u školi, no više se prašine diglo oko toga, tvrdi pedagoginja, jer su to bile osobe istog spola. ”One su bile isprepadane, istraumirane, naravno. Njima se vladanje trebalo smanjiti, što je zaista rigorozna kazna za takav slučaj. Zabranjeno je im je druženje, roditelji su obavješteni…”, navodi Tursanović. Ukoliko nisu out sa svojom seksualnošću, djeca rijetko i prijavljuju slučajeve vršnjačkog nasilja. ”Djeca se, naravno, povlače, socijalna komunikacija u razredu im je loša, slabo se druže, izbjegavaju, nemaju neke zajedničke aktivnosti, jer nailaze na to da se, šta god oni loše da urade, sve vraća na to: ‘To je zato što si ti takav i takav. Da nisi bilo bi drugačije sigurno”, kaže ona.
Jednu od radionica iz oblasti rod, spol i seksualna orijentacija, u sklopu treninga, vodila je Ivana Dračo, dipl. psihologinja i magistrica rodnih studija. ”Ne govorimo o različitostima rodnim, različitim identitetima, a o seksualnoj orijentaciji pogotovo. Djeca nemaju dovoljno informacija generalno iz oblasti seksualnosti, tako da to je baš plodno tlo za razvoj stereotipa, predrasuda i diskriminacije. Radila sam istraživanje o temi odnosa prema LGBT učenicima i učenicama u srednjim školama u BiH, gdje sam razgovarala sa školskim pedagozima, pedagoginjama, nastavnicima i nastavnicima i sa samim LGBT osobama, gdje sam došla do zaključka da su uglavnom LGBT učenici i učenici nevidljivi u školama jer ne osjećaju školu kao sigurni prostor, prostor u kojem su slobodni da iskažu svoj rod, svoju seksualnu orijentaciju, da budu vidljivi, također ni školski pedagozi i pedagoginje, psiholozi i psihologinje nisu baš senzibilizirani na tu temu, tako da zapravo ne pružaju puno informacija učenicima i učenicama, niti se oni osjećaju slobodno da im se obrate.”
Ostaje nada da će učesnicie seminara uspjeti da se izbore sa dominantim predrasudama i stereotipima i otvoriti ovu temu u svojim radnim sredinama, te i na taj način doprinijeti većoj senzibiliziranosti u odnosu na prava i potrebe LGBT zajednice.
