LGBTIQ zajednica je termin koji se već dugo koristi kako bi se pod jedan krov smjestile sve osobe koje nisu isključivo heteroseksualne, odnosno kako bi se napravila razlika između njih i dominantne, heteronormativne većine. Iako se pojam zajednice, kao najdugotrajnijeg društvenog oblika čovječanstva, najčešće definira “kao jedna ili nekoliko skupina ljudi međusobno povezanih radom i drugim aktivnostima i/ili zajedničkim interesima te simbolima kolektivne pripadnosti”, kada govorimo o LGBTIQ zajednici, ovaj pojam poprima drugačije značenje.
Piše: Aida K.
Naime, ono što LGBTIQ zajednicu čini zajednicom nije samo njihova seksualna orijentacija i/ili rodni identitet, nego tragovi koje je heteronormativno društvo ostavilo, ili još uvijek ostavlja, na njihovim životima. Duboko ukorijenjena homofobija, bifobija i transfobija u bh. društvu, potisnula je LGBTIQ osobe na marginu društvenog postojanja, oduzimajući im pravo na slobodno življenje vlastitog identiteta. Život gotovo svake LGBTIQ osobe u BiH je ogrnut strahom od mogućeg nasilja, diskriminacije i odbacivanja od strane bliskih osoba. To je ono što ih povezuje i čini zajednicom, koja je za neke od njih jedini oblik porodice koji im je preostao.
O tome kakvo značenje u njihovim životima ima LGBTIQ zajednica, i u kojim životnim situacijama im je zajednica bila najveći oslonac, za naš portal, govorile su Azra i Amra.
Teško je objasniti nekom šta znači strah koji se rodi u trenutku prvog osvještavanja svog seksualnog ili rodnog identiteta, koji te prati ostatak tvog života. Teško je objasniti tu želju za slobodom koja je u vječnoj borbi sa tim strahom. Teško je objasniti nekom odakle odluka da se suočiš sa strahom crpi hrabrost, kad znaš da možeš toliko toga da izgubiš – stabilnost, porodicu, prijatelje, kolege… lista je preduga. Kako je na početku našeg razgovora kazala Azra, “razumjeti može samo neko ko je to prošao, ili prolazi. Možda nam iskustvo nekog drugog ne može direktno pomoći, ili olakšati situaciju u kojoj se mi nalazimo, ali može otkloniti, ili barem ublažiti, onaj gorki osjećaj samoće i usamljenosti, osjećaj da se to samo nama dešava. Zato je zajednica važna u životu svake LGBTIQ osobe”, rekla je Azra, prisjećajući se osvještavanja svog seksualnog identiteta i borbe sa strahom od onog šta sloboda njegovog življenja nosi sa sobom.
“Sjećam se koliko je meni bilo potrebno vremena samo da se pojavim na nekim LGBTIQ događajima. Tu odluka je kod mene prvobitno bila kao ledenica. Na početku bi bila čvrsta, ali bi se usput, svakim korakom, topila, i dok bih došla do tog mjesta, ona bi već potpuno iscurila iz mene. Trebalo je da prođe mnogo vremena dok nisam naučila kako da je zadržim u “čvrstom stanju”. Danas mi je drago što sam uspjela u tome, jer mi je to omogućilo upoznavanje mnogih ljudi iz LGBTI zajednice. To su ljudi koji su mi u posljednjih desetak godina postali porodica, vrlo često i jedini oslonac i podrška”, prisjeća se Azra.
Na pitanje o tome da li bi mogla izdvojiti jednu situaciju u kojoj joj je od pomoći bio neko iz LGBTIQ zajednice, odgovara da je to teže nego što se na prvi pogled čini. “Nije to samo jedna situacija, to je čitav splet situacija i okolnosti u kojima sam se oslanjala na ljude iz zajednice. Nekad su to situacije u kojima mi je potrebna, i dovoljna samo svijest o njihovom postojanju, da znam da nisam sama i da se to ne dešava samo meni. Iako se to možda čini malim i beznačajnim, ova svijest mi je mnogo pomogla u svakodnevnom nošenju sa posljedicama pandemije koronavirusa, naročito sa lockdownom”, govori, objašnjavajući da svijest o tome da je život nekada bio mnogo više od socijalne distance, straha od zaraze, da osmijesi nisu bili skriveni ispod maski, niti se rukovanje dezinfikovalo, drži budnom nadu da će se sve to uskoro vratiti. “Isto tako, svijest da smo i u ograničenim uslovima, uprkos homofobiji u društvu, uspijevali organizovati druženja, partije, događaje za LGBTI zajednicu, drži budnom nadu da će to ponovo biti moguće. Do tada, tu je online prostor, virtualni zagrljaji i, što je najvažnije, ogromna i snažna podrška”, kazala je optimistično Azra.
“Ima ta neka veza”, govori Amra, gesikulišući rukama kao da pokušava da je dodakne ili napipa, “neka solidarnost koja postoji među ljudima iz zajednice. Pod tim ne mislim samo na grupu ljudi koji se svakodnevno druže, na prijatelje, nego i na one koji se ne poznaju lično. LGBTI osobe međusobno razumiju način života na koji su osuđene od strane društva koje odbija da prihvati njihov LGBTI identitet. Te osobe razumiju strah, opresiju, diskriminaciju, jer je velika većina njih to na svojoj koži doživjela mnogo puta u životu. Zato ne iznenađuje činjenica da imaju izrazito razvijenu empatiju prema drugima kojima je potrebna bilo kakva vrsta pomoći, i da će istu pružiti kad god im se za to ukaže prilika”, objašnjava, dok pokušava da se prisjeti situacije koja, po njenom mišljenju, na dobar način objašnjava šta je LGBTIQ zajednica.
“Sjećam se jedne situacije kad sam sa svojom djevojkom otišla u Zagreb, prije nekoliko godina. Ograničene finansijskim sredstvima, nismo baš mogle birati gdje ćemo biti smještene, pa nam je samo bilo bitno da se cijena apartmana uklopi u budžet kojim smo raspolagale. Za ostalo ćemo se snaći, mislile smo, bitno je da smo zajedno. Međutim, kad smo stigle na adresu, shvatile smo da ipak nije samo to bitno. Apartman nije izgledao ni blizu kao na onoj jednoj slici koju nam je vlasnik poslao. Možda su nehigijenski uslovi, miris vlage i vrata sobe koja se ne zaključavaju, dodatno pojačali osjećaj jeze koja nam je strujala niz kičmu dok nam je vlasnik objašnjavao gdje se šta nalazi, pa je svaka njegova riječ i sumnjivi pogled izgledao strašnije. Obje smo odmah znale da tu, niti želimo niti smijemo, provesti noć. Kad smo rekle vlasniku da nam je smještaj neprihvatljiv, krenule su uvrede i psovke. ‘Eto vi neke dame, pa vam ovo ne valja. Niste vi ni pravo žensko, a kamoli dama’, odzvanjalo je dok smo žurile nazad u auto. Onako istraumatizirane i bez plana gdje dalje, otišle smo do jednog kafića za kojeg su nam prijatelji rekli da je friendly mjesto, naručile piće i počele pretragu drugih dostupnih apartmana”, govori Amra, dodajući da joj je slijed događaja ostatka te večeri sada već poprilično mutan. “Znam samo da nas je konobarica, nakon što je načula naš razgovor oko apartmana i friško proživljene situaciju, pitala je li sve OK, i da smo joj mi ukratko ispričale šta se desilo, i kako bezuspješno pokušavamo da nađemo novi smještaj. Rekla je da se ne brinemo, da ćemo smisliti nešto, i pozvala nas da sjednemo za stol za kojim su sjedile njene prijateljice – ponosne bučice, kako su nam kasnije govorile kroz glasan smijeh. Dan koji nije obećavao mnogo, završio se jednom od najboljih večeri u mom životu. Nakon nekoliko sati druženja, shvatili smo da imamo mnogo zajedničkih prijatelja i prijateljica, naravno, ljudi iz LGBTI zajednice”, govori Amra, dodajući da nakon toga više nije bilo potrebe da se brinu za smještaj. “Ponudile su nam da spavamo kod njih tu večer, jer je već bilo kasno za rezervaciju bilo kakvog apartmana koji ne bi koštao više od onog što smo mogle da priuštimo”, što su , kako je rekla, s olakšanjem prihvatile.
“Taj naš vikend u Zagrebu je jedno od najvrijednijih životnih iskustava, dokaz da iako postoje loše stvari i loši ljudi, postoje i oni dobri, koji razumiju kako je biti napadnut zato što se ne uklapaš u neke standardne okvire”. Dodaje da su se kući vratile bogatije za četiri prijateljice, četiri člana porodice za koja do tada nisu ni znale da postoje. “To je zajednica, to je ta solidarnost i empatičnost koju sam toliko puta u životu imala priliku doživjeti na vlastitoj koži. Ne može to nadomjestiti onu prazninu koju imamo zbog nedostatka slobode življenja naših identiteta, ali može učiniti da se s njom mnogo lakše i sretnije živi”, kazala je na kraju našeg razgovora.
LGBTI osobe nisu povezane krvnom vezom, ali gotovo svaka od njih ima ožiljke koje je na njihovim životima ostavilo homofobno društvo. Možda su zato osjetljivije na rane drugih ljudi iz zajednice koje još uvijek nisu zarasle, pa ne oklijevaju kada se ukaže prilika za pružanje pomoći. Možda je upravo to ona nit koja povezuje LGBTIQ osobe – njihovu različitost i individualnost – u jedinstvenu zajednicu.
