Veliki holivudski filmovi koje ste gledali na velikom ekranu (ili, možda, na malom ekranu) su se mijenjali, ali možda ne na način na koji očekujete. Naravno, streaming platforme, promjenjivi ukusi i masovno preuzimanje franšiza superheroja u Hollywoodu su doprinijeli tome, ali jedan iznenađujući faktor možda vam je ostao ispod radara: Kina.
PIŠE: Nikola Kandić
Do 1994. godine većina filmova u kineskim bioskopima su bile priče koje je sponzorisala država i govorili su o kineskoj istoriji i ličnostima, obično veličajući slavu Komunističke partije. Tada je vlada počela da dozvoljava ulazak ograničenog broja holivudskih filmova u zemlju. Promjena je dolazila sporo, ali sve se promijenilo početkom 2010. godine, kada je Avatar objavljen u Kini i zaradio ogromnih 200 miliona dolara. U tom trenutku Hollywoodu je bilo jasno da ima sopstveni interes da se izbori s partijskim cenzorima i osvoji tržište broj 1 na svijetu.
Dakle, nakon Avatara, Kina postaje tržište broj 1 na svijetu, ali samo ako možete svoj film plasirati u ovoj zemlji. No, nije da baš svaki holivudski film odmah dobije dozvolu da igra u kineskim bioskopima. Naime, svaki film koji se želi prikazati u Kini mora biti odobren za puštanje od strane Komunističke partije Kine. Kada neki studio želi da njihov film igra u Kini, mora da pošalje kopiju tog filma Odjelu za javnost Komunističke partije Kine (kolokvijalno poznato kao Ministarstvo propagande), gdje se prikazuje za grupu ljudi, koju često čine partijske birokrate ili penzionisani profesori i direktori filmskih studija, kako bi pokušali otkriti dublja podtekstualna značenja filmova.
Nakon gledanja toga filma, on može biti odobren za izdavanje bez izmjena, biti zabranjen, ili biti odobren za puštanje ako se uklone određene sekvence, rečenice ili pak riječi u filmu.
Očekivano je da ova grupa nikada neće dozvoliti filmove koji pokrivaju određene političke teme, filmove o Dalaj Lami, ili bilo kakvu referencu na kinesku istoriju koju vlasti ne bi voljele da njihov narod vidi. Ali postoje i druge manje očigledne teme, poput filmova koji uključuju putovanje kroz vrijeme ili pominju duhove. Vjerujem da vas pak ne iznenađuje odbacivanja bilo kakvih queer elemenata, ili priča koje uključuju istospolne parove ili homoseksualne likove u filmovima.
Tako na primjer biografski film o Eltonu Johnu Rocketman nikada nije objavljen u Kini, a referenca na seksualnost Freddie Mercury-ja u filmu Bohemian Rhapsody jednostavno je izrezana u njegovom kineskom izdanju.
Dok Hollywood spolja signalizira potpunu podršku LGBTIQ+ pravima, njegova djela često govore drugačiju priču. Za one koji godinama prate filmsku industriju, čini se da industrija zabave čak ide unazad. U proljeće prošle godine je Disney izazvao široke kritike zbog toga što je odlučio da donira sredstva političarima koji su podržali zakon koji zabranjuje podučavanje o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u vrtićima. Na velikom platnu, queer likovi su i dalje uglavnom potisnuti na margine – i potpuno izbačeni iz filmova kada se smatra da predstavljaju preveliki finansijski rizik.
Ukoliko se i dalje pitate zašto, i kakve veze s Hollywoodom i queer elementima u filmskim izdanjima ima Kina, pokušaćemo to pojasniti na nekom univerzalnom primjeru. Uzmimo, na primjer, jedan od Marvelovih superherojskih filmova. U SAD-u bi jedan takav film mogao donijeti 300 ili 400 miliona dolara. Nije neuobičajeno da isti film zaradi 200 ili 300 miliona dolara u Kini. Ali ključna razlika je u tome što je u Kini to gotovo čista zarada kako su troškovi marketinga daleko manji, a studio ne mora mnogo da radi osim da pošalje kopiju cenzorima i dobije odobrenje. Veliki filmski hitovi podrazumijevaju i ogromna ulaganja, s budžetom od 200 ili 250 miliona dolara. A kada ulažete toliko novca, potrebno vam je kinesko tržište da biste ostvarili profit. Zamislite sada da ste direktor studija, i čitate scenario filma čija će produkcija koštati 200 miliona dolara. Sigurno ćete pregledati da li postoji bilo šta što bi moglo biti problem da film zaigra u Kini i izbrisat ćete te dijelove scenarija.
Iako cenzura (i autocenzura) može biti najproblematičnija u filmskom biznisu, TV je daleko od imuniteta. Kada je kineska platforme za zabavu Tencent počele emitovati prvu sezonu Prijatelja (Friends) u februaru prošle godine, lezbejska priča je izbrisana. Isto su pratile i druge kineske platforme poput Youku i Bilibili.
Kontraverze nisu mogle zaobići ni najveći ljetnji hit ove godine – Barbie. Ružičasta komedija je uspjela potaknuti političke rasprave o suverenitetu nad vodama Južnog kineskog mora, te je zbog toga film zabranjen u Vijetnamu i bio na korak do zabrane na Filipinima. Iako se produkcijska kuća Warner Bros ogradila od bilo kakve političke povezanosti prikazivanja mapa ovog mora i utjecaj Kine, aktivisti širom svijeta ukazuju na sve jači pritisak kineskih cenzora na industriju filma u Sjedinjenim Američkim Državama. Film koji u potpunosti odudara onome što kineska publika može vidjeti u svojim bioskopima je u vikendu premijere na platformi Weibo (kineska verzija Twittera) bio pomenut više od 630 miliona puta. Na Doubanu (kineska verzija IMDb) film ima ocjenu 8.2 i nerijetko se u komentarima pominje da predstavlja dašak svježeg zraka, upoređujući ga s nekim kineskim filmovima koji još uvijek vrve zastarjelim rodnim ulogama i iskrivljenim muškim pogledom na svijet oko nas. Istovremeno, drugi optužuju “Barbie” da nam donosi površni feminizam, te da savršena lutka ne donosi nova razmišljanja o feminizmu, no predstavlja izraz nekih starih misli.
Baš kao i holivudski filmovi, tako su se i feministički pokreti u Kini godinama suočavali s brojnim preprekama zbog cenzure i kontinuiranog gušenja aktivizma. Ipak, feminizam nekako opstaje – brojne kontroverze vezane za #MeToo i optužbe za seksualne napade pokrenule su valove žestoke debate na internetu, a sve više žena i pristalica ovih pokreta osuđuju kinesku ukorijenjenu rodnu nejednakost i patrijarhalno društvo.
Ukoliko se vratimo na ovu priču o računici i načinu kako o proizvodnji filmova razmišljaju veliki filmski studiji, čini se da su pred nama godine u kojima će holivudske priče sve više poprimati svoje finalne oblike pod uputama Pekinga, te će biti sve manje duhova, putovanja kroz vrijeme, a riječi poput gay ili queer ćemo tražiti u nezavisnim produkcijama.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
