Piše: Mirza Halilčević
Foto: sapphokolkata.in
“Mi novinari smo na dnu medijske mašine. Iznad nas je mnoštvo filtera – urednici, političari, hodže i više sile, koji biraju šta je čitljivo, a šta nije, šta je profitabilno, a šta nije, šta je krv i meso, a šta nije…”, objašnjava M.S., novinar i književnik, dodajući kako je guranje nekonvencionalnih tema prilično rizično, a opet, u isto vrijeme nužno i potrebno. “Brojne su situacije gdje sam zbog solidarnosti, društvene odgovornosti i, u konačnici, zbog ličnih razloga pokušavao inicirati i pisati na temu LGBTIQA stanja, međutim, takve situacije završavale su ili politički nekorektnim, senzacionalističkim naslovom ili sasjecanjem u korijenu.”
U svojoj osnovi, pored dužnosti da odgovorno, savjesno i kritički nastupaju u izvještavanju, mediji imaju i zadaću da aktivno promovišu pozitivne vrijednosti našeg društva, da dekonstruišu stereotipe, da zagovaraju ljudska prava, pozivaju na solidarnost, ravnopravnost i jednakost!
U kontekstu vremena i društva u kojem živimo, održati gore nabrojane vrijednosti postaje sve teže, jer nekonvencionalnost nije profitabilna ni čitljiva, a s druge strane, mahom politizirani mediji zauzimaju sve više mjesta na tržištu, tako da je borba često mač sa dvije oštrice, što znači – ili ćeš biti senzacionalan i kockast, dakle neprofesionalan, a biti praćen, ili ćeš biti savjestan i odgovoran, a biti na rubu da se ugasiš.
Merima Zavitan, freelance novinarka i dopisnica nekolicine sarajevskih portala, iz svog rada izdvaja momente praćenje događaja LGBTIQA prirode: “Potpuno svjesna da kao država nismo sazreli za nešto što je queer i fludino, sa velikom odgovornošću posjećivala sam konferencije i različite događaje želeći da na što reprezentativniji način prenesem javnosti doživljaj nečega što nije nikakva senzacija, što bi u nešto većoj zastupljenost dovelo do kreiranje malo relaksiranije slike o LGBTIQA populaciji. Dakle, potrebno je oduprijeti se od medijsko-fašističkog fetišiziranja ove teme”, objašnjava Merima, dodajući kako ipak postoje pomaci i nove pozitivne prakse.
Kada je riječ o pomacima i pozitivnim primjerima, moglo bi se reći kako su isti evidentirani uglavnom u privatnim medijima, što je poražavajuća činjenica za javni servis koji uopće nema program koji problematizira LGBTIQA situacije. S druge strane primjetni su i pomaci koji se odnose i na korištenje politički korektne terminologije, no, ono što je činjenica jeste i da i pored online dostupnog materijala o profesionalnom i etičkom izvještavanju još uvijek postoje brojne greške.
Razgovarajući na ovu temu sa urednicima i novinarima pojedinih medija, saznali smo da ipak postoje prostor i entuzijazam za rad na ovoj temi, kao i volja za usavršavanjem i učenjem. U kontekstu toga, nedavno pokrenuti feministički portal Lola za naš portal komentarisao je: “Naš medij je veoma otvoren za tekstove ovog karaktera, jer smatramo da je neophodno konstantno raditi na povećavanju vidljivosti LGBTIQA osoba u društvu i podsjećati da su to osnovna ljudska prava, koja niko od pojedinaca nema pravo kršiti. U dosadašnjem radu smo pisali na različite načine o ovoj temi, jer smo ispitivali i granice publike, kao i njenu svijest o položaju LGBTIQA osoba. Nastavljamo sa tekstovima ove tematike u narednom periodu.”
S druge strane, mediji koji u svojoj osnovi nisu nužno feministički ili queer orijentirani, svakako su pozdravili ideju propagiranja LGBTIQA prava. Jedan od takvih pozitivnih komentara stigao je i sa Klixa, jednog od čitanijih bh. portala: “Klix.ba je otvoren za pisanje o problemima ove skupine. U našem dosadašnjem radu možete naći veliki broj članaka koji probleme ove manjinske grupe približavaju našim čitaocima. Ove teme imaju umjereno dobru čitanost, a redovno pokrenu diskusiju o ovim problemima u društvu. Smatramo da na ovaj način doprinosimo većoj vidljivosti LGBTIQA osoba u društvu, što je uvijek prvi korak ka stjecanju ravnopravnosti.”
