Razgovarala: Renata G.
Saradnja Sarajevskog otvorenog centra i Fondacije Krila nade izrodila je mogućnost za psihoterapijsku pomoć specijalizovanu za rad sa LGBTI osobama. Fantastični tim za psihoterapijsku podršku se sastoji od četiri psihoterapeutkinje sa kojima smo imale priliku razgovarati i predstaviti ih. Više o Krilima nade rekla nam je Marija Šarić, geštalt psihoterapeutkinja u superviziji, i direktorica Fondacije Krila nade.
Marija Šarić: Krila nade su fondacija koja postoji od 1994. godine. Prvobitna ideja je bila da sa timovima nastavnika, psihijatara, psihoterapueuta, radimo podršku ljudima koji su doživjeli teške ratne traume. U tom procesu smo počeli raditi u školama, educirati prve psihoterapeute. Nadošli smo na to da imamo multisektoralni i multisistemski pristup gdje različita zanimanja rade zajedno na jednom slučaju. Dodavali smo timu stručnjake koji su nam bili potrebni: terapeuti i psiholozi, nastavnici i roditelji, socijalni radnici, pravnici. Provodimo sistemsku podršku u školi sa djecom čiji roditelji nemaju novca da plate instruktivnu nastavu. Imamo programe prekvalifikacije i pisanja CV-a za nezaposlene. Bavimo se istraživanjima, psihoterapijom, edukacijom stručnjaka. S nama od početka radi i psihijatrica, dr. Ljiljana Andrić, specijalizirana za rad na traumi.
LGBTI.ba: Odakle se pojavila ideja za rad sa LGBTI osobama?
Marija Šarić: Fondacija Krila nade je od početka bila mjesto za sve koji su diskriminirani, pripadaju manjinskim grupama, kojima je oduzet dignitet na bilo koji način. Naš je cilj dati podršku i oslonac. Kako su se javljale nove teme i novi problemi, počeli smo surađivati sa SOC-om, organizovali smo edukacije i učili smo zajedno s našim klijentima.
LGBTI.ba: Ovo je savršena prilika i za upoznavanje tima koji u Fondaciji radi sa LGBTI osobama. Možete li nam se pojedinačno predstaviti i ukratko pojasniti čime se zapravo bavite?
Meliha Korjenić: Zovem se Meliha Korjenić, i ja sam diplomirana geštalt psihoterapeutkinja. U Krilima nade angažovana sam u radu sa klijentima kroz individualne i grupne terapije. Geštalt psihoterapija je usmjerena na rješavanje aktualnih životnih problema i dovršavanje nezavršenih poslova iz prošlosti, što dovodi do oslobađanja energije za potpuniji i kvalitetniji život u sadašnjosti. Ima potpun, holistički pristup u radu sa klijentima, integrirajući osjetilne, emocionalne, intelektualne, socijalne i duhovne dimenzije, dopuštajući tako globalno iskustvo u kojem tijelo može pričati, a riječ se može otjeloviti.
Zvjezdana Jakić: Ja sam Zvjezdana Jakić, geštalt i psihodramska psihoterapeutkinja. U Krilima nade radim kao psihoterapeutkinja i koordinatorica za psihoterapeute koji su volonteri u našoj organizaciji. Kao što je Meliha već objasnila, geštalt psihoterapija ne radi samo na simptomu ili problemu s kojim neko dolazi, nego i na prihvatanju sebe i svojih mogućnosti-potencijala. Na taj način se lični kapaciteti stavljaju u prvi plan, tako da i neke naredne probleme možemo gledati iz više uglova i lakše dolaziti do rješenja. Psihodrama isto tako spada u humanističku vrstu psihoterapije koja je više akciona i grupna. Ona može biti podrška kao grupni iskustveni rad za LGBTI osobe. Svaka grupa predstavlja ogledalo našeg vanjskog svijeta, tako da može pomoći u uvidima i boljoj komunikaciji sa svojom okolinom, ali i prihvatanju samih sebe. Geštalt i psihodrama stavljaju naglasak na odnos klijent-terapeut/kinja, na spontanost, kreativnost i individualni pristup svima (kad se radi i o individualnoj i o grupnoj psihoterapiji).
Lejla Krvavac: Moje ime je Lejla Krvavac, ja sam magistrica psihologije, sistemska porodična savjetnica i psihoterapeutkinja u edukaciji pod supervizijom. Sistemska porodična psihoterapija je terapijski model koji obuhvata rad s pojedincem, parovima ili porodicom. Principi terapije zasnovani su na činjenicama da istospolne seksualne privlačnosti, ponašanja i usmjerenja nipošto ne ukazuju na mentalne ili razvojne poremećaje, te da su same po sebi normalne i pozitivne varijante ljudske seksualnosti.
LGBTI.ba: Kako vaši psihoterapijski pristupi i prakse mogu pomoći nekome ko pripada LGBTI zajednici?
Lejla Krvavac: Kao što sam već spomenula, LGBTI osobe terapijskom procesu pristupaju sa istom namjerom kao i drugi klijenti, u potrazi za odgovorima i rješenjima za svoje duševne probleme ili neprilagođenost koju doživljavaju u kontaktu s drugim ljudima, u porodici, na poslu ili u društvu. Sistemski pristup pruža LGBTI osobama mogućnost da pronađu bezbjedno mjesto u terapijskoj sobi uz terapeuta/kinju koji/a razumije i može da ublaži stresogeni utjecaj stigmatizacije, internalizirane i institucionalne homofobije.
Zvjezdana Jakić: U organizaciji iz koje sam došla u Krila nade sam se također bavila pitanjima i problematikom LGBTI zajednice, malo više sa gej muškarcima. Već sam imala ta iskustva, i bilo mi je prirodno da se nastavim baviti time. U terapiji se gleda koji su potencijali kod određene osobe, da se oni razvijaju, a da se isto tako prihvate one tamne strane i da se osoba nekako vrati u realitet, u tom momentu i u kontekstu u kojem živi.
Meliha Korjenić: Kroz savjetovalište i terapiju cilj je LGBT osobama pružiti siguran prostor gdje mogu dobiti savjete i podršku po pitanju svog rodnog identiteta i seksualne orijentacije, te drugih specifičnih pitanja vezanih za život LGBTI osoba, kao što su npr. coming out, (internalizirana) homo/bi/transfobija, neprihvaćanje u okolini, suočavanje s diskriminacijom i nasiljem, izgrađivanje i podržavanje efikasnih strategija suočavanja u stresnim situacijama, prerada traumatskih sadržaja vezanih uz vlastiti rodni identitet, seksualnu orijentaciju u slučajevima zlostavljanja (psihičko, fizičko i seksualno tijekom djetinjstva, kao i odrasle dobi), rad na depresivnim i anksioznim poremećajima kod LGBTI osoba, rad na impulzivnom i agresivnom ponašanju, rješavanje teškoća i problema u intimnim odnosima, partnersko savjetovanje, rad s roditeljima LGBTI osoba u vidu afirmiranja i prihvaćanja rodnog identiteta odnosno seksualne orijentacije koja se razlikuje od heteroseksualne, itd.
Zvjezdana Jakić: Ne možemo svakoj osobi koja je pripadnik LGBTI zajednice isto pristupiti, ne možemo po svaku cijenu davati savjete. Uvijek se gleda kontekst, mjera, način, cjelina. Svi mi imamo svoje zdrave kapacitete, i potencijale na koje se uvijek možemo osloniti, a na koje često možemo zaboraviti kada nam se dešavaju ružne stvari.
LGBTI.ba: Ako bi neko bio zainteresovan za neki od oblika terapije, šta treba učiniti? Gdje vas može pronaći?
Marija Šarić: Fondacija Krila nade se nalazi u ulici Dr. Mustafe Denišlića 8, iznad Bosmal Centra u Sarajevu. Potrebno je samo javiti se na telefon +387 33 650 715 ili na e-mail [email protected], zakazati početni intervju/razgovor i od toga sve kreće. Mi smo dostupni od 9 ujutru do 5 poslije podne, od ponedjeljka do subote. Za one koji ne mogu fizički prisustvovati terapiji, postoji i alternativa putem video poziva. Tako da se ovdje za svakoga može naći vrijeme, a mjesto već imamo.
Ukoliko želite da krenete na besplatno psihološko savjetovanje ili psihoterapiju, te da radite na sebi, javite se u Sarajevski otvoreni centar na [email protected], gdje ćemo vas rado spojiti sa nekim od psihologinja iz Fondacije Krila nade.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
