Piše: Redakcija
Foto: educateandcelebrate.org
Attack, ataque, attacco, angriff… Ili na jeziku našeg govornog područja – “napad”, riječ je koja u vojnoj terminologiji označava “uništenje žive sile i borbenih sredstava neprijatelja i njegovo onesposobljavanje za daljnja djelovanja”. Naslov britanskog The Independenta s početka mjeseca (Attacks on LGBT people surge almost 80% in UK over last four years) kojim se javnost informira da su napadi na pripadnike/ce LGBT populacije porasli skoro 80% u Velikoj Britaniji u posljednje četiri godine, opravdava korištenje vojne terminologije u nastojanju da se odgovori na pitanja zašto se to događa, koji su oblici nasilja u pitanju, kakvi su podaci iz drugih zemalja, ako se svugdje dešava porast, šta to znači za Evropu, i jesmo li se (ponovo) kao društvo unazadili na polju ljudskih prava i sloboda.
Napad je najbolja odbrana! Od čega?
Broj napada na LGBT osobe u Velikoj Britaniji porastao je na gotovo 80% u posljednje četiri godine, pokazuju novi podaci objavljeni od strane organizacije Stonewall, prenosi Independent. Anketnim istraživanjem na uzorku većem od pet hiljada pripadnika/ca LGBT zajednice u Velikoj Britaniji, utvrđeno je da se prema LGBT osobama odvijaju verbalni i fizički napadi “na svim područjima javnog života – od barova i restorana do kupovine nekretnina i pristupa različitim uslugama”. Kako se navodi u rezultatima istraživanja, zabrinjavajući je podatak da četiri od pet osoba koje su doživjele zločin iz mržnje u proteklih dvanaest mjeseci slučaj nisu prijavile policiji.
I drugi podaci iz istraživanja su alarmantni, a odnose se na brojke o napadima na LGBT osobe koje su pripadnici/e etničkih manjina, strah od prolaska određenim ulicama, držanje partnera/ice za ruku, diskriminaciju na javnim mjestima… U izjavi za The Independent ženska osoba koja je htjela ostati anonimna kazala je da njena djevojka i ona svakodnevno doživljavaju uznemiravanje. “Morate biti stalno svjesni i procjenjivati svoju sigurnost, što utječe na vaš svakodnevni život, te na vaše mentalno zdravlje i vaš odnos”, kazala je jedna od žrtava napada, prenio je Independent.
Na internetu kao nepresušnom izvoru informacija moguće je pronaći veliki broj analiza, komentara, osvrta, koji govore o tome da je Evropa na svojevrsnoj raskrsnici između daljeg unapređenja vrijednosti koje su de facto i de jure u funkciji ljudskog napretka i “zone sumraka” u kojoj dominira ksenofobija. Nakon Brexita i pobjede Donalda Trumpa, u evropskim se demokratijama politički centar pomaknuo udesno, a upravo je riječ ‘ksenofobija’ – strah od nepoznatog, drugačijeg, prema jednom od najvećih online riječnika Dictionary.com, proglašena za riječ godine 2016. Nakon što su Britanci i Britanke izglasali/e izlazak iz EU na referendumu u junu prošle godine, te nakon što je Barack Obama za predizbornu kampanju Donalda Trumpa rekao da je prepuna populizma, ksenofobije i nativizma, procenat pretraživanja ove riječi porastao je za 938 %, tvrde iz Dictonary.com. Mnogi izvori navode da su zločini iz mržnje, a u to se ubrajaju napadi, prijetnje i zastrašivanja, doživjeli ekspanziju posljednjih godina, te da su i dalje u porastu.
U Americi je 2015. godine bilo 5.828 incidenata sa 7,121 žrtvom. Od toga je 59% napada bilo plod rasne i etničke mržnje, 19% zbog seksualne orijentacije, a 17% zbog religijske pripadnosti. U 2016. te brojke su porasle… U Velikoj Britaniji u periodu od 2015. do 2016. zabilježeno je čak 62.618 incidenata povezanih s nekim oblikom mržnje, dok je od 2014. do 2015. bilo ukupno 52.467 incidenata. Od toga je 49% bilo rasno ili etnički motivirano, 12% napada bilo je povezano sa seksualnom orijentacijom, a 7% s vjerskom pripadnošću… Slične trendove prate i Njemačka i Francuska… (Izdvojeno iz različitih izvora)
A u našem mikrokosmosu…
Trend povećanja stope nasilja iz mržnje nažalost nije zaobišao ni Bosnu i Hercegovinu. Podatke koji se tiču nasilja na osnovu seksualne orjentacije i rodnog identiteta Sarajevski otvoreni centar prikuplja od 2012. godine. Prema podacima SOC-a, u prosjeku su godišnje dokumentovali oko 20 slučajeva krivičnih djela motiviranih seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom žrtve. No kada je riječ o tekućoj (2017.) godini, procenat je povećan, a podaci govore da su samo do septembra evidentirana 24 slučaja krivičnih djela počinjenih iz mržnje.
“Ono što je zabrinjavajuće jeste da u 2016. i 2017. godini bilježimo porast slučajeva nasilja u porodici i homofobnog i transfobnog nasilja u školama. Od 24 dokumentovana slučaja, osam je slučajeva nasilja u porodici u kojima su nasilje vršili najuži članovi porodice. Ovi slučajevi variraju od prisilnog liječenja i zatvaranja osoba, do pshičkog i fizičkog nasilja, a u par navrata je morala intervenisati i policija. Pet je slučajeva nasilja u školama, koji također variraju od verbalnog i psihičkog do fizičkog nasilja. U nekim od ovih slučajeva škole i nadležne institucije regovale su nakon prijave, te su pokušale spriječiti dalje nasilje, međutim ti pokušaji uglavnom su bili skoncetrisani na ‘suočavanje’ i ‘mirenje’ žrtve i nasilnika kojih je obično bilo više, dok je u samo jednom slučaju nasilniku izrečena opomena pred isključenje i upućen je na redovno savjetovanje sa školskom pedagoginjom”, kazala nam je Vladana Vasić, rukovoditeljica zagovaranja u SOC-u.
Rješenje?
“Jasno je iz navedenih slučajeva da je u BiH neophodno pronaći sistemsko rješenje koje će uključivati sve nadležne institucije i definisati jasne mjere i korake kako se boriti protiv nasilja u porodici i nasilja u školama, ne samo u slučaju LGBTI osoba, nego i generalno. Međutim, posebna pažnja treba biti obraćena na ranjive kategorije građana i građanki kao što su žene, LGBTI osobe, osobe s invaliditetom, itd. Također, neophodno je u školske obrazovne programe uključiti predmete kojima će se promovisati tolerancija i boriti protiv štetnih predrasuda i stereotipa koji i dovode do ovakvog nasilja”, pojašnjava Vasić za portal LGBTI.ba.
