PIŠE: Anisa Pračić Šehić
Da li ste se našli u odnosu u kojem vas osoba idealizuje, šarmira, a zatim, potpuno neočekivano dolazi do obrata u komunikaciji i odnosu? Osoba vas počinje vrijeđati i degradirati? Prati vas osjećaj krivnje i počinjete preispitivati svoje postupke, što na kraju stvara osjećaj da nije dovoljno što činite? Ili ta osoba iznenada nestane i vraća vam se u život kao da je sve u potpunosti, u savršenom redu? Ukoliko vam se to dešava vjerovatno ste u odnosu (porodičnom, partnerskom, radnom) koja ima karakteristike narcisoidnog poremećaja ličnosti.
O tome šta je narcisoidni poremećaj ličnosti i kako nastaje razgovarali smo s doktoricom medicine, Mirelom Arnautović- Tahirović, koja je specijalistica psihijatarije:
Narcisoidni poremećaj ličnosti kao i bilo koji drugi poremećaj ličnosti predstavlja opisnu dijagnozu ili stanje jedne osobe odnosno njene ličnosti. Kod poremećaja ličnosti osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti imaju vrlo izraženu i jaku potrebu da im se okolina divi i da ih vrednuje i time dobivaju potvrdu svoje grandioznosti koju misle da imaju. Vrlo često sebe predstavljaju u najboljem svjetlu kao uspješne, poduzetne i samopouzdane, dok s druge strane zadovoljavajući svoje potrebe da budu prihvaćeni zanemaruju potrebe i osjećaje drugih. Doimaju se sebični, tražeći puno pažnje od društva i partnera. Dok ovo predstavlja njihovu “fasadu” u suštini su izuzetno nesigurni, niskog samopouzdanja i samopoštovanja.
Uzrok i tretman
Kao uzroke nastanka narcisoidnog poremećaja ličnosti, Arnautović- Tahirović navodi da kao i kod svakog drugog poremećaja na poremećaj u strukturi ličnosti utiče više faktora: genetski, socijalni i razvojni. Genetski nisu jasno dokazani, ali postoje studije koje pokazuju da disfunkcija mozga povezanog s empatijom i regulacijom emocija je nađena kod narcisoidnog poremećaja ličnosti. Razvojni faktori su jako bitni i tu govorimo o porodičnim okolnostima u smislu pretjeranog hvaljena i prezaštićenosti od okoline, gdje dijete koje ne iskusi neuspjeh nema razvijen osjećaj da ga neuspjeh tjera da bude bolji. Naravno i traume u djetinjstvu se vežu za ovaj poremećaj, npr. emotivno zanemarivanje, neosnovane kritike ili osjećaj manje vrijednosti, te se osoba trudi na svaki način dobiti potvrdu svoje važnosti ili prisustva u životu bližnjih.
Legenda o Narcisu govori o njegovoj samodopadnosti i zaljubljenosti u svoj odraz, no o karakteristikama narcisoidnog poremećaja ličnosti dr. Arnautović-Tahirović ističe da osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti maštaju o vlastitom uspjehu moći i ljepoti, smatraju da su posebniji od drugih i da ih samo posebni mogu razumjeti i biti na njihovom nivou. Suosjećanje je vrlo malo, nemaju osjećaj za potrebe i emocije drugih, te ih vrlo lako iskorištavaju za vlastite ciljeve. Također vrlo često zavide drugima, misle da drugi njima zavide i da su protiv njih. Narcisoidni poremećaj ličnosti se često počinje manifestirati u ranoj odrasloj dobi, ali temelji poremećaja obično nastaju tokom djetinjstva ili adolescencije.
Da li je narcisoidni poremećaj ličnosti izlječiv i da li dolazi do stigmatizacije osoba s narcisoidnim poremećajem ličnosti u društvu, dr. Arnautović- Tahirović objašnjava da osobe s ovim poremećajem ličnosti u pravilu ne traže pomoć ili je to vrlo rijetko, jer ne smatraju da imaju ikakav problem. Pomoć će zatraži ili na nagovor okoline ili zbog drugih psihičkih stanja koje se javljaju kad im se ne ispune ciljevi. To mogu biti simptomi depresije, anksioznosti ili se veoma često pojave komplikacije u emotivnim vezama ili zloupotreba narkotika, čemu su skloni. U društvu odaju dojam hladnih i samoživih sebičnih osoba koje iskorištavaju druge. Te osobine su vidljive drugima kada je klinička slika takva da je sam poremećaj razvijen i nije tertian. Izlječenje ovisi o motivaciji same osobe. U liječenju se primjenjuju razne tehnike od psihoterapije do medikamentozne terapije, a najbolji rezultat daje kombinacija obje. Od psihoterapije je posebna značajna KBT ili psihodinamska terapija, dok se psihofarmakoterapija daje da bi se kupirali pridruženi simptomi kao što su depresija, nesanica, anksioznosti, stabilizacija raspoloženjenja i impulsivnost. Kao što sam rekla narcisoidni poremećaj ličnosti spada u skupinu poremećaja ličnosti u kojima obrasci mišljenja, ponašanja i odnosa prema drugima odstupaju od društveno prihvaćenih normi, te društvena osuda otežava prepoznavanje problema i traženje pomoći.
Psihoterapija kao vid pomoći
Važnost psihoterapije u radu s osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti i kada osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti ulaze u psihoterapijski proces, psihoterapeut Siniša Sajević, ukazuje da u praksi osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti često dolaze na terapiju uslijed insistiranja nekog njima bliskog. Ponekad njihovi partneri postaju iscrpljeni i prijete da će ih napustiti ukoliko ne učine nešto povodom svog stava. Zato nije iznenađujuće da, kada stvari počnu da se popravljaju, ovi klijenti žele da prekinu terapiju. Stoga je od posebnog značaja postaviti terapijske intervencije na pravi način i u razumnom roku. Fokusirajući se na svjesnost/kontakt stil narcisoidnog klijenta, geštalt terapeuti mogu posebno biti usmjereni na to da osvijetle njegovu poteškoću da osjeća, a posebno da ispolji empatiju.
O izazovima i samom procesu rada s osobama koje imaju navedeni poremećaj ličnosti, Sajević nastavlja:
Terapeuti mogu istražiti tendenciju ovih klijenata da simbolizuju svoje senzacije i interpretiraju događaje na način koji se uklapa u grandiozni imidž koji oni imaju o sebi. U tom procesu terapeut posebno treba obratiti pažnju na personu, koja je dio tri dijela ličnosti. Persona predstavlja našu sliku o nama, nakupljeno znanje, iskustvo i ono što smatramo, jesmo i želimo biti. U slučaju osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti, persona je često fragmentirana i nije utemeljena tako da može komunikacijom između druga dva elementa ličnosti, donijeti zadovoljstvo i blagostanje osobi. Zbog toga je potrebno raditi na protočnosti povezivanja ida, ega i persone.
Marija Šarić, geštalt psihoterapeutkinja kazala nam je da, u kontekstu očuvanja odnosa s osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti, osoba s narcisoidnim poremećajem ličnosti, ukoliko osvijesti da ima problem i po mogućnosti radi na sebi, može očuvati vezu, odnos. Međutim, kada govorimo o radnim odnosima gdje je pretpostavljena, nadređena osoba s narcisoidnim poremećajem ličnosti, Šarić govori da su osobe u toj situaciji najčešće prisiljene trpjeti, dati otkaz ili zakonskim putem dokazati mobbing, što je zahtjevan i dug proces.
Također, Šarić je naglasila da u slučaju dolaska osobe na psihoterapiju s dijagnosticiranim narcisoidnim poremećajem ličnosti važno znanje, strpljenje i svjesnost da pred nama stoji osoba koja je došla po pomoć. Određeni psihoterapeuti/psihoterapeutkinje poput Elenor Grinberg se specijaliziraju za rad upravo s osobama koje imaju ovu kreativnu adaptaciju. Treba razlikovati zdravu narcističku strukturu od poremećaja, gdje se opet vraćamo na znanje i iskustvo.
Naši sagovornici su, za kraj, istakli da je u odnosu s osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti vrlo važno postaviti granice. Moguće je stvaranje kvalitetnog odnosa i očuvanje istog kao rezultat dugoročnog procesa i posvećenosti za obje strane podjednako, kako za osobe koje imaju narcisoidni poremećaj ličnosti, tako i za njihove bližnje.
