Uloga novinara/ki u odgovornom izvještavanju o povorki ponosa i LGBTI osobama ključna je za normaliziranje ove teme u javnosti. Kako na ova pitanja gledaju novinari/ke Klixa, TV Sarajeva, Radija Otvorena mreža i drugih medija čitajte u tekstu Mirze Halilčevića.
Piše: Mirza Halilčević
Mediji imaju izuzetno važnu ulogu u procesu normaliziranja poimanja LGBTI osoba, kao i njihovoj integraciji u bh. društvo. Iako je povorka ponosa samo jedan od oblika aktivizma, najava iste poslužila je kao sjajan šlagvort za razgovor o uslovima života LGBTI osoba, ali i o načinima na koje mediji mogu pravilnim izvještavanjem pomoći u pričanju stvarnih priča o njihovim životima.
Uz to da su konferenciju za medije kojom je najavljena prva bh. povorka ponosa ispratili mnogi mediji, bitno je istaći da su o istoj mediji pisali uglavnom neutralno prenoseći najvažnije detalje. Priliku za pokretanje dijaloga neposredno nakon najave povorke u početku su iskoristile i mnoge televizije, među kojima se prvobitno istakla i emisija N1 televizije, urednice Emele Burdžović, Večernji studio tematskog naziva “Kako se usuditi i reći ‘ja sam lezbejka’”. U malo manje od sat vremena, u vrlo aktuelnom terminu, gošće N1 studija, članice organizacionog odbora povorke ponosa Emina Bošnjak, Nera Mešinović i Lejla Huremović, odgovorile su na neka od najznačajnih pitanja o najavljenoj povorki, istovremeno se referirajući i na vlastita lezbejska iskustva života u BiH. Emisija je emitovana samo dan nakon najave povorke ponosa, te dobila prilično dobre kritike od LGBTI osoba.
Federalna televizija također je, prepoznavajući važnost ove teme, pripremila jednu dijalošku emisiju naziva Odgovorite ljudima, u kojoj je ugostila širok dijapazon profila, kako bi se kroz različite društvene perspektive kritički preispitala ova tema. Urednik i moderator emisije, Darjan Babić, u studio je, osim članica organizacionog odbora povorke ponosa Vladane Vasić i Lejle Huremović, ugostio i psihologinju i univerzitetsku profesoricu Jadranku Kulenović Đapo, kao i novinara i publicistu Nedžada Latića, pravnicu Sevimu Sali-Terzić i političarku Vildanu Bešlija. Gledatelji/ce su u emisiju uvedeni prigodnim prilogom koji je, između ostalog, uključivao i mišljenja građana, kao i kratki razgovor sa gej muškarcem. Za ovu emisiju se može reći da sadrži sve komponente profesionalnog i odgovornog izvještavanja.
Nešto suptilniji razgovor o LGBTI pravima sa poznatim autovanim gej mušarcem, kuharom Vjekom Kramerom, poveo je i Senad Hadžifejzović u svojoj emisiji Face to Face. Iako je Hadžifejzović imao namjeru suprotstaviti stavove dvije različite strane, uz Kramera pozivajući i političarku Samru Ćosović-Hajdarević, to mu nije uspjelo, obzirom da je gospođa Ćosović-Hajdarević u posljednji čas otkazala svoj dolazak. Ćosović-Hajdarević, zastupnica SDA u skupštini Kantona Sarajevo, postala je poznata javnosti nakon što je pozvala na izolaciju LGBTI osoba, iskazujući homofobne stavove putem svog Facebook profila. Jedno od rijetkih gostovanja na koje je pristala bilo je u BH Dnevniku Televizije Sarajevo, gdje je ujedno bila i jedina gošća. Na pitanje po kojem principu su birani gosti i da li je osim zastupnice KS-a u emisiju pozivan još neko, kontaktirani novinar ove kuće, Mirza Sulejmanović, odgovario nam je: “Želim Vas informirati da u pomenutoj emisiji nisam bio u ulozi urednika, niti onoga ko kontaktira gošću, ili ko priprema pitanja. Bio sam, naime, tu večer samo prezenter sadržaja kojega je urednik već pripremio. Osim pomenute g-đe, koliko se sjećam, nije bilo dosada nekoga od gostiju ko bi predstavljao LGBT populaciju.” Sulejmanović je istakao kako je njegov lični stav da novinari u BiH moraju biti ne samo puno odgovorniji u pristupu temama koje se tiču LGBT populacije, već bi trebali i znati puno više o tome, kako bi na pravi način informirali javnost. “Lično smatram da bi kuća u kojoj ja radim svakako trebala dati prostor nekome kompetentnom ko bi mogao na adekvatan način govoriti o tim temama.”
Medijska kuća TV1 je unutar svog programa pozvala i Vladanu Vasić da pripremi i uredi emisiju Ja biram goste u okviru koje bi pozvala goste i gošće koji bi govorili o najavljenoj povorki ponosa. Obzirom da je Vasić ranije imala priliku pojavljivati se u medijima, uglavnom kao gošća, pravnica, LGBTI aktivistkinja ili članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, zanimljivo je bilo slušati kako se pripremala za moderiranje razgovora na ovu temu. “Smatrala sam da je to dobra prilika da postavim pitanja koja se rijetko postavljaju u medijima i nađem goste koji bi mogli na njih odgovoriti. Naravno, objasnili su mi koncept emisije i tražili da nađem nekoga ko bi izrazio i suprotne stavove. Prvobitno me to nije obradovalo, jer sam imala dojam da se od mene traži da pravim senzacionalističku emisiju, ali mi je i pružilo priliku da organizujem debatu s ljudima s obje strane, za koje znam da će argumentovano iznositi svoje stavove i ‘sukobiti’ mišljenja. Ono što se desilo me je zaista iznenadilo. Kontaktirala sam vjerske predstavnike i teologe, čak i predstavnike organizacija civilnog društva kojima je vjera jedno od vrijednosti rada, i niko od njih nije bio protiv. Emisija je na kraju održana sa gostom i gošćama koji su podržavali povorku, ali je meni ovaj dio od kojeg sam strahovala, a koji me je pozitivno iznenadio, možda bio najbolji dio ovog iskustva”, ispričala je Vasić za naš portal.
Portal Klix.ba jedan je od najčitanijih bh. online medija koji ažurno prati, prenosi i kreira vijesti koje tematizuju LGBTI pitanja. Kako navode iz ovog medija, objektivno izvještavanje o LGBTI osobama ne bi trebalo biti izazov novinarima/kama koji se drže temelja svoje profesije.
“Mediji imaju i (ograničenu) edukativnu ulogu. Prva povorka ponosa u BiH svakako diriguje pažnju koja zbog specifične prirode stvari zaslužuje i spomenutu edukativnu stranu aktivnosti medija. U toj aktivnosti se, po zadanom, nalazi i odgovornost medija prema marginaliziranoj društvenoj grupi”, navode iz Klixa, dok na komentar o tome da ih se nerijetko proziva za favoriziranje LGBTI osoba odgovaraju kako je to jednostavno sastavni dio posla. “Portal Klix.ba od svog postanka prati razvoj našeg društva, a u njemu i razvoj LGBT populacije u kontekstu rješavanja njihovih evidentno specifičnih problema. Novinarski poziv diktira da se redakcija često bavi temama koje polariziraju čitatelje, što dalje stvara polarizirani feedback. To je normalni dio našeg posla.”
Radio Sarajevo jedan je od medija koji je 2013. godine dobio i nagradu za kontinuirano izvještvanje o LGBTI pitanjima. Nagradu je Sarajevski otvoreni centar ranije dodijelio i Federalnoj televiziji, kao i Dženani Karup Druško, tadašnjoj urednici magazina Dani, a kasnije i novinarki Kristini Ljevak i N1 televiziji. Dženana Karup Druško, danas urednica online portala Avangarda.ba, za portal LGBTI.ba kazala je kako joj je, kao novinarki, briga za LGBTI prava kao i prava drugih ugroženih grupa, oduvijek bila važna.
“Urednička politika je uvijek direktno vezana za stavove urednika/ce, a ja kao neko ko duboko vjeruje da svaki čovjek mora biti slobodan, da svaki čovjek ima ista prava, i da mora imati pravo na svoj izbor, uvijek sam podržavala sve ugrožene grupe u društvu. U našem društvu, koje je duboko konzervativno, ali i tradicionalno, ugrožene grupe su daleko na marginama, a njihovi problemi često su i tabu teme, i zadatak novinara bi upravo trebao da bude da to razbijaju, nudeći ljudima što više objektivnih informacija kako bi pravilno shvatili one koji su drugačiji, a ne da samo prenose izjave pojedinaca koje su na granici, a ponekad i pune govora mržnje. Nije strano nijednoj sredini da većina nameće standarde, formira okruženje i norme, no upravo urednici medija bi morali biti iznad toga, svjesniji važnosti nekih tema od većine. Kao što nisam imala problem da kao urednica objavljujem tekstove o LGBTI zajednici, nisam imala problem ni da objavljujem svoje stavove i podržavam svaki aktivizam u tom pravcu, kao što podržavm najavljenu paradu ponosa koja treba i mora poslati poruku iz Sarajeva da smo mi društvo koje poštuje i uvažava prava drugih i drugačijih”, zaključila je Karup Druško..
Vanja Šunjić sa Radija Otvorena mreža za portal LGBTI.ba govorila je upravo o tome kako je radio jedan od rijetkih preostalih standardiziranih medija koji se trudi biti profesionalni, a u konačnici i etički korektiv. Kako Šunjić objašnjava, suptilnost i diskretnost radija je upravo sjajan način za navikavanje javnosti na priče o LGBTI osobama. “Radio je medij gdje se sagovornici ne moraju fizički pokazati da bi ispričali svoju priču. Osim toga, radio je medij koji najbrže dopire do slušatelja, i za razliku od pojedinih online medija kojih je sve više, a kontrole sve manje, radio je medij koji još uvijek mora da drži do određenih standarda. Medijske kuće i novinari i novinarke uveliko mogu svojim izvještavanjem uticati na to da se ove teme poput LGBTI pitanja detabuiziraju. Ipak, jednako je bitan i pristup novinara/ki. Bitno je razvijati senzibilitet, navikavati javnost na ove teme, intrigirati njihov interes, te u konačnici uvažavati autonomiju sagovornika/ce koji/a se možda plaši, ima određeni zazor od novinara/ki, ili loše iskustvo koje ga/ju prati”, zaključuje Šunjić.
Novinarka Sanela Kapetanović objašnjava kako se upravo preko izvještavanja o LGBTI pitanjima može mjeriti demokratičnost bh. društva. Kako ona objašnjava, nužno je da mediji propituju vlastitu odgovornost sudjelovanja u targetiranju i diskriminiranju, što za epilog nerijetko ima emocionalno, mentalno, duhovno, pa čak i fizičko nasilje.
“Apsolutno smatram da novinarke i novinari na ovim prostorima imaju odgovornost vratiti dignitet profesiji kojom se bave. S tim u vezi važno je prevashodno profesionalno i etično izvještavanje posebno o osjetljivim grupama i temama. Suštinska uloga medija u demokratskim društvima morala bi biti korektivna, kritička i dijaloška. Prepoznavanje i kontinuirano novinarsko problematiziranje i novinarsko zagovaranje i istrajavanje upravo na principima ljudskih prava i sloboda moglo bi za ovo društvo značiti osvještavanje suštine demokratije i građanskog društva spremnog da zahtijeva odgovornost sistema.”
Stavovi novinara/ki i uredničke politike iznesene unutar ovog teksta nisu uopće zanemarive. One zaista donekle jesu odraz novinarskih sloboda, promišljanja, kritičnosti, kao i novinarske zrelosti koja u konačnici postoji u Bosni i Hercegovini. LGBTI zajednica bi trebala priznati da u borbi za demokratičnije i zrelije društvo zaista ima hitrog saveznika, odnosno, više njih. Istina jeste da mediji u suštini samo rade svoj posao, ali oni upravo profesionalno radeći svoj posao najviše doprinose humanizaciji LGBTI osoba.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
