Belma Žiga je diplomirala psihologiju na Univerzitetu u Sarajevu, te je stekla kvalifikaciju KBT psihoterapeutkinje u superviziji. Trenutno radi kao psihološkinja / KBT psihoterapeutkinja u Fondaciji Krila nade i članica je multidisciplinarnog tima koji uključuje psihijatre_ice, edukatore_ice i socijalne radnike_ce. Tokom svog rada u Fondaciji stekla je iskustvo u savjetovanju lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba u vezi sa problemima povezanim sa diskriminacijom i nasiljem. Belma je održala radionicu na kojoj se se mogle dobiti različite stručne informacije o brojnim aspektima autiranja. Predstavila je mogućnost traženja i dobijanja pomoći, te savjete kako se nositi sa problemima i svakodnevnim stresom. Radionica je imala edukativni karakter sa ciljem osnaživanja LGBT osoba i sve učesnice su imale priliku da govore o vlastitom iskustvu i da dobiju odgovore na pitanja koja ih zanimaju. Razgovarale smo sa Belmom o seksualnosti, kakvu psihološku podršku dobijaju LGBT osobe u BiH, te o iskustvima njenog rada sa osobama različitih rodnih i seksualnih identiteta.
Lgbt-prava.ba: Šta kaže psihologija o seksualnosti? Šta je seksualni identitet?
Belma Žiga: Psihoanalitička teorija vidi seksualni nagon kao jedan od osnovnih nagona. U ovoj teoriji seksualnost se vidi sa širim značenjem nego što mu danas pridajemo. Seksualni nagon se razvija kroz različite stadije svaki put povezujući različite dijelove tijela sa osjećajem ugode. To na neki način prožima cijelo tijelo, predstavlja samu jezgru individue.
Usko gledano seksualnost se sastoji iz tri faze: seksualne želje, zatim uzbuđenja i nakon toga postizanja vrhunca seksualnog užitka.
Šire gledano, pojam seksualnosti je povezan sa pojmovima seksualnog identiteta i seksualne orijentacije i tako postaje i društveno i političko pitanje. Pri tome seksualnost stalno izlazi iz nekih prihvatljivih nametnutih normi, na razne načine, i zbog toga privlači pažnju.
Seksualna orijentacija je širi pojam od seksualnosti i ima multidimenzionalni karakter i uključuje emocionalni aspekt (interes i fantazije), seksualna ponašanja i samoidentifikaciju – kako se osoba određuje. Čak ni sve kombinacije ovih dimenzija ne obuhvataju šarolikost koja postoji u stvarnosti i u tome leži privlačnost i izazov seksualnosti.
Lgbt-prava.ba: Kakva je situacija u našoj zemlji kada je u pitanju psihološka podrška LGBT osobama? Gdje psiholozi_ginje, terapeuti_kinje stiču znanja o specifičnostima vezanim za ovu grupu ljudi?
Belma Žiga: Nema posebne edukacije ni na studiju psihologije ni kasnije u edukaciji za psihoterapute o pitanjima specifičnim za LGBT klijente. Psiholozi_ginje i terapeuti_kinje se same educiraju, prateći novu literaturu. U novijim knjigama recimo razvojne psihologije moguće je naći više informacija o seksualnoj orijentaciji gdje se ističe da homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja bolest i gdje se naglašava važnost uticaja homofobije i stigmatizacije na mentalno zdravlje LGBT osoba. Ali takvih informacija je malo, ne ulaze u detalje, niti se obrađuju druga važna pitanja kao što je recimo coming out.
Pokušavamo to sada promijeniti tako što terapeuti_kinje na svojim edukacijama/supervizijama organiziraju treninge i predavanja za kolege i kolegice.
Što se tiče psihološke podrške, dosta kolega radi sa LGBT klijentima, znam konkretno za kolege koji su na edukaciji za kognitivno bihevioralne psihoterapute i znam za psihologinje, među kojima sam i ja, u Fondaciji Krila nade. Svakako, klijent ima pravo da pita terapeute_kinje o stavovima prema LGBT klijentima te poznavanju pitanja specifičnih za LGBT klijente. Studije pokazuju da što se tiče potreba LGBT klijenata da nešto više u prosjeku traže psihološku podršku i da im je važno da terpeut_kinja poznaje LGBT pitanja.
Lgbt-prava.ba: Koje „slovo“ je, prema tvom mišljenju a imajući u vidu stručnost struke kojoj pripadaš, najranjivije i u nepovoljnijem položaju u odnosu na ostale iz akronima LGBTTIQ (lezbejke, gejevi, biseksualne, transeksualne, transrodne, interseksualne, queer osobe)?
Belma Žiga: Svako slovo dijeli jedan nepovoljan položaj a to je neuklapanje u postojeću patrijarhalnu heteronormativnost i trpi diskriminaciju koja iz toga proizilazi. Literatura pak izdvaja recimo biseksualne osobe kao osobe sa više problema na polju mentalnog zdravlja u odnosu na lezbejke i gejeve.
Transeksualne osobe također bi se mogle izdvojiti kao posebno slovo jer u postojećem priručniku za duševne poremećaje – DSM IV – postoji definisan poremećaj spolnog identiteta. Uz stigmatizaciju koja postoji povezanu sa etiketom da je neko „poremećen“ transeksualne osobe imaju i specifične teškoće, čak i u poređenju sa LGB osobama, a to je nevidljivost u društvu te se posebne teškoće mogu javiti na putu ka promjeni spola.
Lgbt-prava.ba: Postoji li neka profesionalna razlika u tvom pristupu kada je u pitanju rad sa osobom koja je heteroseksualna i koja je homoseksualna?
Belma Žiga: Postoji razlika u odnosu na specifičnost problema sa kojima se neka LGBT osoba može susresti. Ukoliko se radi o diskriminaciji ili internaliziranoj homofobiji onda se, između ostalog, na tome radi u psihoterapiji. Ukoliko seksualna orijentacija, ni sva povezana pitanja sa tim, nisu u fokusu klijentovih problema/pitanja tada je terapijski proces sličan kao sa heteroseksualnim osobama.
Etički kodeks, odnos terapeut – klijent, terapijske tehnike su u svakom slučaju iste. Preporuka za psihoterapijski rad sa LGBT klijentima jeste da se seksualna orijentacija ne stavlja u fokus terapije pod cijenu drugih važnih pitanja, ali se ne smije ni zanemariti/ignorisati u individualnoj konceptualizaciji.
Lgbt-prava.ba: Možeš li izdvojiti nešto kao generalni problem koji muči sve LGBT osobe koje su ti se javile za pomoć?
Belma Žiga: Nekoliko stvari bih mogla izdvojiti:
– Poteškoće u ostvarivanju i održavanju partnerstava što je povezano sa pritiskom da se ostaje u tajnosti. Sa ovim pritiskom je povezana i tzv „siva zona“ pokušaja ostvarivanja partnerstava što osobe može staviti u nepovoljan položaj (recimo upoznavanje potencijalnih partnera preko društvenih mreža gdje je bilo različitih zloupotreba)
– Diskriminacija koju trpe LGBT osobe i problemi koji proizilaze iz toga kao što su stalna anksioznost, socijalna izoliranost
– Pitanja coming outa, kad reći, kome reći, koje posljedice mogu biti nakon coming out-a
– Unutrašnja borba sa internaliziranom homofobijom.
Razgovarala Jasmina Čaušević
