S Frankom Dotom iz Zagreb Pride-a smo razgovarali o ovogodišnjem, 20. pride-u, životu LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj, postpandemijskim problemima koji su zadesili zajednicu, kulturi otpora i queer tradicije, te zakonskim okvirima koji se tiču promicanja prava LGBTIQ+ osoba.
Piše: Vanja Šunjić
Sumirajući dojmove, Dota kaže da je na prajdu bilo odlično i da se nada de je tako bilo i svima koji su došli i došle.
„Koliko čujemo iz zajednice iz Zagreba, ali i šire, bilo je fenomenalno. Zagrebački pride nije jedini u Hrvatskoj, ali ima status republičkog pride-a. Htjeli smo unatoč pandemijskim uvjetima imati jači, glasniji i odlučniji pride. Istovremeno, osim što smo htjeli imati jasne i čvrste poruke prema vlastima, društvu i medija, ove godine smo se suočili s porastom nasilja, ne samo nakon pride-a, nego i u posljednjih 6-12 mjeseci gdje u organizaciji i statistički i u komunikaciji s ljudima unutar zajednice bilježimo porast nasilja. To je jedna strana koju smo htjeli adresirati, uz poruku snažne, odgovorne i samosvjesne zajednice.“- kaže.
U posljednjim mjesecima došlo je do velikog porasta nasilja spram LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj, u kojima su određene skupine pojedinaca osim verbalnog nasilja, fizički ozljeđivale LGBTIQ+ osobe, polijevale ih zapaljivim tekućinama i palile, namamljivale, te im nanosile fizičke ozljede… a sve to se to dešava, po mišljenju Dote, između ostalog i zato što je Zagreb sredina koja se politički i aktivistički otvorila i desničari i radikali su smaknuti u stranu. Problem je što žrtve vrlo rijetko prijavljuju ove napade, a ni oni prijavljeni ne budu sankcionirani, jer se počinitelji uglavnom ne pronađu.
Govoreći o dolasku Tomislava Tomaševića, gradonačelnika Zagreba na pride, Dota ističe: „Došlo je do važne i velike političke promjene u Zagrebu, a kako je Zagreb četvrtina stanovništva Hrvatske, to je važan događaj za cijelu zemlju. Na vlast je došla politička platforma Možemo, čije rukovodstvo i simpatizeri posljednjih 20-30 godina grade civilno društvo Zagreba i Hrvatske, a dolaze iz zelenih, feminističkih, ljudskopravaških i LGBTIQ+ prostora borbi. U tom smislu dolazak Tomislava Tomaševića na 20. povorku ponosa je bilo očekivan, on je bio i na prvom prajdu, dolazio je kao aktivist, gradski i saborski zastupnik. Samoinicijativno je u jednom trenutku zajedno sa mnom stao na čelo kolone i ta poruka je imala simbolički i politički trenutak. On ne sakuplja političke poene, izbori su tek za četiri godine, on pride zaista smatra svojim.“
Ove godine je na Zagreb Pride-u nastupila balkanska trap diva Senidah i kolektiv House of Flamingo, najpoznatiji drag kolektiv na Balkanu i neizostavna sastavnica svakog Zagreb Pride-a. Govoreći o tome na koji način se razvijaju queer i mejnstrim scena i prodiru li jedna u drugu, Dota kaže: „Hrvatska ima queer kulturnu, i umjetničku i intelektualnu scenu na vrlo visokoj razini, te je u cijelosti je uključena u važne tokove queer umjetnosti i razmišljanja na europskoj sceni. To je bilo moguće jer je prva postava civilne scene postavljena 80-ih godina, u završnoj fazi jugoslavenskog socijalizma, kada je došlo do sinergije onoga što je državno s onim što je alternativno, kulturno i samostalno. Hrvatska je izgradila individualnu aktivističku scenu koja je samo manjim dijelom uvezena sa zapada, prati što se čita istočno i zapadno, ali je autohtona. Zato je danas ovdje normalno da queer prodire u mejnstrim i da se u kazalištima koja nisu queer postavljaju queer tematike. To vrijedi i za književnu scenu ali najviše za izvedbene i likovne umjetnosti koji imaju mnogo etabliranih umjetnika i umjetnica koji su iz zajednice, ali njihova umjetnost je uključena i izvan zajednice.“
Govoreći o zakonskim regulativama koje se tiču zaštite i promicanja prava LGBTIQ+ osoba, Dota naglašava da zakoni nisu do kraja inkluzivni, ali mnogo od njih su izvojevani i bolji su nego u nekim europskim zemljama, no treba još vremena i rada. Neki od zakona su besmisleni, ali padaju na presudama, kao što je zakon o posvojenju i to iziskuje mnogo vremena, snage i enegrije.
„LGBTIQ+ pokret je najuspješniji socijalni pokret na našim prostorima, jer nema tome 50 godina išli smo u zatvor zbog toga što jesmo, a danas negdje više, negdje manje idemo pred oltar ako to baš želimo. Ako gledamo gdje smo bili i bile tada, vidimo koliko smo puno napravili.“- zaključuje Dota.
Cijeli razgovor s Frankom možete poslušati u nastavku.
