Izvor i foto: Crol.hr
Povodom Međunarodnog dana obiteljske jednakosti koji se u 38 država diljem svijeta obilježava početkom maja, Dugine obitelji su na konferenciji za medije u srijedu upozorile na nejednako postupanje institucija prema hrvatskim istospolnim obiteljima i najavile prvu tužbu protiv Republike Hrvatske zbog diskriminacije gej para u životnom partnerstvu, koji je pokušao pristupiti sistemu usvajanja.
Na konferenciji su govorili/e prof. dr. sc. Željka Kamenov s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić i predstavnik Duginih obitelji Daniel Martinović. On je naglasio kako se danas u Hrvatskoj istospolne obitelji suočavaju sa svakodnevnim primjerima nejednakog tretmana, kako u društvu tako i zakonski.
“Pravna nesigurnost i nedovoljna zaštita uskraćuju nama i našoj djeci mnoga prava koje druge obitelji uzimaju zdravo za gotovo”, rekao je i naveo neke primjere poput nemogućnosti usvajanja, nestandardizirane procedure dobivanja partnerske skrbi, nemogućnosti pristupa lezbijki medicinski potpomognutoj oplodnji zbog čega su prisiljene odlaziti na često veoma skupe tretmane u inozemstvo i slično.
Niz “grešaka u koracima” Centra za socijalnu skrb
Profesorica Kamenov navela je rezultate niza relevantnih istraživanja koja su, sva redom, potvrdila isto: djeca koja odrastaju u istospolnim obiteljima ni po čemu nisu zakinuta u odnosu na onu iz heteroseksualnih obitelji, niti među njima ima razlika zbog kojih bi se istospolnim parovima morala zabraniti mogućnost usvajanja.
Odvjetnica Bezbradica Jelavić opširno je predstavila prvi sudski predmet u kojem zastupa gej par koji tuži Republiku Hrvatsku zbog diskriminacije u sistemu usvajanja.
“Par se obratio Centru za socijalnu skrb s namjerom zasnivanja usvajanja, a Centar za socijalnu skrb je, bez ulaženja u procjenu o tome jesu li oni prikladni posvojitelji, odbio navodeći razlog da oni nisu prihvatljivi posvojitelji jer ‘nisu ispunjeni zahtjevi’. Na temelju tog pogrešnog zaključka koji se temelji na pogrešnoj interpretaciji zakona, prava i obvezujućih propisa, ovi potencijalni posvojitelji su onemogućeni u pristupu postupku posvojenja u kojem je tim Centra za socijalnu skrb koji se sastoji od pravnika, psihologa i socijalnog radnika, a koji je zapravo mogao procijeniti njihovu podobnost”, objasnila je uvodno.
U slučaju da Centar izda pozitivno mišljenje, posvojitelji se upućuju u Program stručne pripreme za posvojenje, a paradoks u ovoj situaciji je utoliko veći, istaknula je, što su ovi konkretni potencijalni posvojitelji prošli kroz taj program koji je uveden radi onih posvojitelja koji su prošli kroz procjenu, a državne institucije nisu odradile ovaj prvi korak.
Kad potencijalni posvojitelji prođu kroz postupak pripreme za posvojenje i dobiju pozitivno mišljenje Centra, oni se tad upisuju u Registar posvojitelja i u poziciji su da i dalje čekaju na stvarno zasnivanje postupka posvojenja u kojem se za svako pojedino dijete izabire najprikladniji posvojitelj s liste, sve s obzirom na osobine i potrebe djeteta.
Ledena šutnja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
Zbog nezakonitog postupanja Centra za socijalnu skrb podnesena je žalba Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje o žalbi nije željelo odlučiti.
“Desila se, kako mi pravnici to kažemo, ‘šutnja administracije’, a riječ je o postupku tijela državne vlasti koje je iskoristilo mogućnost nereagiranja. Nereagiranje je na neki način svakako povreda ljudskog prava jer je tijelo državne vlasti pozvano da odluči o žalbi u zakonom propisanom roku. S obzirom na to da se to nije dogodilo, ovi partneri su bili prisiljeni podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske i svoje će pravo pokušati ostvariti sudskim putem”, napomenula je odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.
Kada tijela državne vlasti, Centar za socijalnu skrb, ministarstvo nisu proveli postupak procjene prikladnosti i upisa ovih potencijalnih posvojitelja u registar, moguće je da su tako nekom djetetu, s obzirom na njegove osobine i potrebe, uskratili pravo na posvojenje od ovih posvojitelja, i tu problem postaje još kompleksniji, napominje.
“Naime, ne samo da je životnim partnerima onemogućen pristup postupku posvojenja, nego je i nekom djetetu uskraćen potencijalno najprikladniji posvojitelj”, smatra.
Istaknula je kako su naši nacionalni propisi jasni. Naime, Zakon o životnom partnerstvu u Članku 43 propisuje da se za sve odnose vezane za djecu koji nisu uređeni tim zakonom, supsidijarno primjenjuje Obiteljski zakon koji propisuje da životni partneri imaju jednaka postupkovna prava i status kao bračni drugovi.
Obiteljski zakon u Članku 185 propisuje tko sve ima pravo na posvojenje, a prema Zakonu o životnom partnerstvu, uvjeti i pretpostavke koje vrijede za bračne drugove moraju se primjenjivati i na životne partnere, jer se u protivnom prema njima postupa diskriminatorno.
“Konvencija o pravima djeteta koja je također predmet razmatranja u ovakvim postupcima propisuje da dijete koje je privremeno ili trajno lišeno obiteljske okoline ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države. Ta posebna pomoć države uključuje i posvojenje ili, kad je to prijeko potrebno, smještaj u odgovarajuće ustanove za skrb o djeci”, objasnila je.
Ustav RH svima jamči jednakost pred zakonom i nediskriminaciju
Dodala je kako je konvencijsko pravo nešto što Hrvatsku također obvezuje.
“Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava je nadnacionalni međunarodni ugovor koji je u skladu s Člankom 140 Ustava RH izravno primjenjiv u situacijama poput ove kad bi se primjenama naših nacionalnih propisa kršila temeljna ljudska prava. Konvencija jamči pristup postupku bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, što proizlazi iz temeljnih prava koja su eksplicite zajamčena Konvencijom, a tu prije svega mislim na Članak 8 Konvencije koji jamči pravo na privatni i obiteljski život i Članak 14 koji jamči pravo na nediskriminatorno postupanje, a sva ova jamstva su sadržana i u našem Ustavu”.
Podsjetila je kako sve presude Europskog suda za ljudska prava koje se pozivaju na spomenutu Konvenciju u bitnim dijelovima navode kako je razlika u postupanju koja se temelji samo na razmatranju seksualne orijentacije po Konvenciji neprihvatljiva i predstavlja diskriminaciju.
“Dakle, postoji li razlika u tretmanu osoba koje se nalaze u relativno sličnim situacijama, postoji i diskriminacija. Kad postoje presude ESLJP-a i kad se stranke na nju pozivaju, onda su ih institucije dužne primjenjivati jer su one dio unutarnjeg pravnog poretka koji je pravno obvezujuć. Unatoč pozivanju na međunarodna prava, konvencije, na tumačenja nacionalnih propisa u skladu s Konvencijom, u ovom se slučaju dogodio propust, dogodila se diskriminacija”, objasnila je Bezbradica Jelavić koja je uvjerena kako će konačna sudska odluka ići u prilog tužiteljima.
“Ustav RH svima jamči jednakost pred zakonom i nediskriminaciju i nitko sebi ne može uzeti za pravo da u odnosu na nekog postupa na jedan način, a u odnosu na sličnu situaciju na drugi način bez razumnog opravdanja. Za vjerovati je da će Upravni sud RH primijeniti nacionalne propise u skladu s Konvencijom i Ustavom te omogućiti procjenu prikladnosti i podobnosti koje nije proveo Centar za socijalnu skrb, a ja vjerujem, budući da sam upoznala stranke i s njima razgovarala, kako u cijelosti ispunjavaju sve kriterije podobnosti i prikladnosti te da će uskoro biti upisani u Registar potencijalnih posvojitelja”, kazala je završno.
Nema odustajanja, postat ćemo roditelji
Uoči konferencije za medije Crol.hr je razgovarao s Davorom (podaci poznati redakciji) koji je, sa svojim životnim partnerom, krenuo u dugu i neizvjesnu sudsku bitku s hrvatskim institucijama. Obojica u ovoj fazi pravnog procesa žele ostati anonimni za javnost.
Njihova priča počinje prije godinu dana, kad su Centru za socijalnu skrb podnijeli zahtjev za zasnivanje posvojenja te su dobili imena članova tima – psihologa, pravnika i socijalnog radnika – koji je trebao preuzeti njihov predmet: “Međutim, rokovi su probijeni i kad smo zvali Centar pitajući za status našeg zahtjeva, izdali su nam samo šturo objašnjenje u kojem je stajalo i kako pozitivni zakoni RH ne dopuštaju posvajanje životnim partnerima”, ispričao je.
Nakon toga su angažirali odvjetnicu i uputili žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje je, kako je rekla odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, iskoristilo mogućnost “administrativne šutnje”.
Davor ističe kako im nije bio cilj “utjerivati pravdu” na sudu, ali su na to jednostavno bili prisiljeni. Kaže i kako su razgovarali s drugim parovima koji također žele posvojiti, no oni su odustali jer nemaju ni sredstava, ni volje, ni vremena za borbu s hrvatskim pravnim sustavom.
“Jasno je kako je to emocionalno, psihički i financijski iscrpljujuće. Stvarno smo se nadali da će naš zahtjev biti pozitivno riješen, odnosno da se naša seksualna orijentacija neće pretpostaviti roditeljskim ili drugim ljudskim kvalitetama”, kazao nam je vidno razočarani Davor.
Kaže kako je i njemu i njegovom partneru ovo bio grubi reality check: “Aut smo u krugu prijatelja, u našim obiteljima, na poslu i svugdje, nismo se nikad skrivali. Nemamo nikakva iskustva diskriminacije ili drugačijeg postupanja samo zato što smo gejevi, tako da nam je ovakva reakcija institucija bila ‘hladan tuš’. Prvi smo se put suočili s tim, bili smo ljuti i razočarani ali osjetili smo i prkos”, rekao je.
Poručuje kako su spremni i na višegodišnju borbu: “Nema odustajanja. Znamo i vjerujemo da ćemo jednog dana postati roditelji i s tom mišlju idemo u cijeli taj postupak”, završno je poručio Davor.
Dobiju li Davor i njegov partner ovu sudsku bitku, neće je dobiti samo za sebe, već i za sve životne partnere i partnerice kojima će Hrvatska nakon toga morati osigurati potpuno ravnopravan položaj u sustavu posvajanja.
