Sabinu sam upoznala na preporuku, tačnije, na višestruke preporuke. Činilo mi se tada, i nisam se u međuvremenu naročito prevarila, kako ne postoji osoba iz LGBTIQ zajednice u Sarajevu koja voli bicikl, planinarenje i druge vanjske aktivnosti, a koja ne poznaje Sabinu i o njoj ima samo riječi hvale.
Piše: Lamija Begagić
Budući da sam se te jeseni tek vratila u Sarajevo iz inostranstva i višestruku neprilagođenost odlučila liječiti planinom (što i danas počesto radim), pitala sam ljude oko sebe, s kojom grupom da to činim, i svi su uglas odgovarali: Sa Sabinom i qSPORT-om!
Moj prvi susret s ovom grupom desio se ubrzo potom, na jednoj od najmasovnijih tura, planinarenju na vrh Crveni kuk, na planini Visočici. Kolika je profesionalka Sabina, uvjerila sam se već tada. Sjajno je vodila zaista veliku grupu, a budući da se na toj turi dogodio i incident gdje je član drugog planinarskog društva prilično agresivno reagovao na istaknutu LGBT simboliku u našoj grupi, pokazala se i kao sjajna menadžerica u kriznim situacijama. O cijelom događaju, napisala sam, netom, i tekst kojeg danas ne bih potpisala, jer su me planine, biciklističke staze i silni pređeni kilometri u društvu sjajnih, mahom djevojaka, i ponekog dečka, iz qSPORT-a, naučile strpljenju i saburu više no sva dotad konsultovana literatura.
Uslijedili su brojni osvojeni vrhovi, mnogo odličnih kuglofa i veganskih delicija, divna prijateljstva i iskustva i bezbroj razloga da „ugostim“ Sabinu Redžović u ovom razgovoru, s nadom da će još neko, ovom tekstu zahvaljujući, imati priliku upoznati je lično i postati dijelom najveselije neformalne grupe u Sarajevu i šire!
Na samom početku ovog razgovora, svoj i naš qSPORT predstavila je ovako: „Mi smo neformalna grupa LGBTIQ osoba i njihovih prijatelja i prijateljica iz Bosne i Hercegovine, koji rade na osnaživanju LGBTIQ zajednice, te promociji zdravog života i ljudskih prava kroz sport, druženje, zabavu i aktivizam. Određenu aktivnost kojom se bavimo oblikujemo onako kako to odgovara ljudima koji na tu aktivnost dođu. Pri tom mislim bez nekog pretjeranog forsiranja, nadmetanja i bez potrebe stići što brže do cilja. Njegujemo tekovine feminizma i progresivnih društvenih ideja, zabavljamo se i međusobno osnažujemo kroz aktivnosti i veze koje gradimo skupa. Fleksibilne smo i radimo na aktivnostima spontano, tj. kad god ko od nas ima slobodnog vremena i prostora nešto i pokrene. Ja sam jedna od osnivačica i dugogodišnja volonterka. Najčešće se družimo kroz aktivnosti na otvorenom, planinarimo i šetamo ili vozimo bicikl. Organizujemo i aktivnosti poput plivanja, kuglanja, igramo bilijar i zabavljamo se kroz timske sportove i jogu. Prisustvovale smo i podržale mnoge akcije očuvanja okoliša i zdrave životne sredine. Zadnjih par mjeseci smo aktivirale i poslijepodnevne sedmične vožnje bicikla i pravo sam sretna tim novi valom pedalanja.
Sadržaje koje kreiramo možete upratiti putem Facebook stranice qSPORT Sarajevo kao i instagram profila.“
Na pitanje ko su ljudi okupljeni oko ove inicijative, Sabina odgovara kako se radi mahom o „drugaricama i drugarima iz Sarajeva i okoline, ljudima bliskim LGBTIQ zajednici kao i LGBTIQ zajednici, te svima koji žele provesti svoje vrijeme vani u prirodi. O impresijama s druženja najbolje govori činjenica da se ljudi vraćaju opet i iznova na naše aktivnosti a nerijetko sa sobom povedu i svoje prijatelje-ice kao i roditelje, djecu, partnete-ke, pse i članove porodice.“
Mada smo insistirali na pikanterijama kako bismo tekst naslovili „Zajedno su planinarile, a ono što se dogodilo poslije, sve je ostavilo bez daha“, Sabina se ipak pokazala kao tvrd orah i poručila nam da po pikanterije moramo doći same, uz smijeh dodajući kako se nećemo razočarati jer se nađe za svakog ponešto. ☺
I na pitanje koje su joj ture najdraže, opet je odgovorila mudro kako su joj baš sva qSPORT dešavanja najdraža „jer su to trenuci kad uživamo naše slobodno vrijeme u sigurnom prostoru.“
Upravo su osvajanja novih sigurnih prostora jedna od temeljnih ideja qSPORT-a, jer je, kako Sabina tvrdi „upravo sport, koji se pominje uz riječ queer (sve što je van hetero-patrijarhalnih normi) vidimo kao jednu od poveznica naših različitih identiteta i kao takvu prihvatamo i oblikujemo po našim željama. To je prostor gdje dolaze ljudi koji pružaju podršku i razumijevanje jedni drugima kroz razne probleme sa kojima se svi suočavamo, ali postoji i razmjena informacija gdje i kako pronaći pomoć ukoliko je to nekome od nas potrebno. Učimo se uvažavati jedni druge povrh različitih mišljenja i pristupa stvarima, i super se pritom zabavljamo a boravkom u prirodi uklanjamo stres i jačamo imunitet.“
A uz zabavu i antistres terapiju koja nam je svima potreba, Sabina ističe i druge koristi ovakvih druženja i udruživanja u bh. kontekstu, naročito kada su u pitanju adolescenti i mlađe LGBTI osobe:
„Činjenica je da je bosanskohercegovačka svakodnevnica podređena mnogim oblicima opresije i diskriminacije kojima su izložene LGBTIQ osobe i vjerujem kako baš kroz ove oblike druženja radimo zajedno u cilju osnaživanja i ohrabrivanja na različitim nivoima. Nerijetko smo izložene opresiji u obliku (psiho)fizičkog i verbalnog zlostavljanja i nasilja; diskriminaciji na područjima kao što su pristup obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju, isključivanjem u porodici kao i u zakonima koji su također aktivno diskriminirajući ili propuštaju zaštititi naša temeljna ljudska prava. Sve ovo ima negativne učinke na fizičko i mentalno zdravlje i uzrokuje stres. Govorim iz iskustva LGBTIQ osoba adolescentskog doba. Vjerujem da se kroz ovakav oblik druženja pruža sigurno okruženje LGBTIQ osoba u Sarajevu, mjesto socijalizacije i neki novi vid aktivizma na području ljudskih prava LGBTIQ osoba. Često mi se jave mlađe osobe kako iz LGBTIQ zajednice tako i van zajednice koje žive van Sarajeva, na instagram i pišu kako bi bilo super imati nešto slično i u njihovim zajednicama i kako je super što se mi ovako družimo. Pokušavam ih animirati da i same_i pokrenu nešto slično i u svojim lokalnim zajednicama.“
JA BIH, ALI NE ZNAM HOĆU LI MOĆI?
Kada me prijateljica pozvala na prvu planinarsku turu, vjerovala sam u svoju fizičku spremu, ali sam se ipak potiho raspitivala kakva je grupa i da li ću se moći uklopiti.
Sabina navodi kako je to izuzetno često pitanje, ali da je grupa takva da ohrabruje svakoga da pokuša:
„Naprimjer, dosta ljudi kada dođe prvi put na neku aktivnost tipa planinarenje ima određeni pritisak u glavi upravo pitajući se ‘hoću li ja to moći, hoću li usporavati grupu, jel sigurno, moram li biti out, jesu li drugi out itd.'… No, rezultati koji uslijede nakon druženja uvijek budu i odlični i brzi odgovori na ta pitanja, ljudi se opuste, druže i umrežavaju bez obzira na različitosti.
Kako smo pokrenule instagram kanal primjećujem i blagi porast omladine koja se okuplja, pogotovo na poslijepodnevnim bajk druženjima.
Divno je dijeliti znanje i raznolike vještine koje imamo: pomoći nekome da naprimjer servisira svoj bicikl, zaljepi/zamijeni gumu i uputi se bez straha na neku dužu vožnju. Super je učiti kroz druženje i pritom se dobro zabaviti, pa bilo to o biciklu, seksu, ekonomiji, ljudskim pravima ili muzici.“
Mada nam je za ovaj razgovor bila važna ona Sabina Redžović, višegodišnja dobra vila qSPORT-a, ipak nismo htjeli ostaviti i preostale sabine po strani. Zanimalo nas je šta je sve Sabina izvan ove inicijative, te koliko je bavljenje outdoor aktivizmom uticalo na njen lični rast.
„Sabina je žena koja uvijek podržava druge žene, feministkinja, antifašistiknja, planinarka, avantursitkinja, bajkerica, aktivistkinja, volonterka, borkinja za prava svih neprivilegovanih članova i članica našeg društva, koja uvijek spremno digne svoj glas protiv nepravde, patrijarhata, fašizma i svake vrste opresije, a nerijetko i u prvim redovima protesta gdje se borimo za građanske slobode i ljudska prava. Po profesiji inžinjerka mašinstva, sa iskustvom rada u struci, koju su tržiste rada i ljubav i strast prema prirodi odvele u avanturistički turizam zadnjih par godina te vrhove bosanskohercegovačkih, ali i regionalnih ljepotica – planina.
Kao dijete sam imala priliku provoditi dane raspusta na selu, istraživati šume i planine, učiti iz prirode i otkrivati nova mjesta što je ostalo kao velika ljubav koja i dan danas raste kroz raznorazne putešestvije, ljude i poznanstva s drugim i drugačijim kulturama i zajednicama. Vremenom sam postala članica planinarskih društava i usavršavala se kroz pohađanje lokalnih i inostranih tečaja o planinarstvu. Licencirana sam od strane Planinarskog saveza BiH/FBiH za vođenje planinarskih tura kao i Učiteljica planinarstva PS FBiH.
Prije sedam godina i profesionalno ušla u avanturističke vode zbog nedostatka posla u profesiji. To je bio divan trenutak u mom životu i vjerovatno jedna od prekretnica. Super raznolika radna sredina, zanimljivi ljudi i jako uzbudljiv i zabavan posao pored sve odgovornosti koju nosi. Avanturistički turizam me je učinio samosvjesnijom, samopouzdanijom i željnom da doprinesem učešću i većoj vidljivosti žena u ovoj profesiji. Učinilo me razgovorljivijom, dostupnijom ljudima, odgovornijom osobom i na neki način izvorom interesantnih informacija za ostale.“
POSTATI I OSTATI DIJETE
Kad sam prošle jeseni krenula u ideju ostvarivanja svog sna i sa kolegicom osnovala organizaciju koja se bavi kreativnom podrškom odgoju i obrazovanju djece, željela sam da jedna od agendi bude upravo to – razvijati dublje veze između djece i prirode. Sabina je i tu bila prva adresa, skupa smo realizovale zanimljive edukativne izlete s najmlađima, a o svojim iskustvima u radu sa djecom kaže:
„I sama sam (p)ostala veliko djete koje je stalno u igri i pokretu i uživam družiti se i sa djecom. Kroz avanturistički turizam, kao i planinarenje, imala sam priliku raditi i sa djecom. Obožavam njihovu prirodnu radoznalost i radost i uživam u druženju i njihovom doživljaju i upoznavanju raznolikosti prirode. Vjerujem da ih zainteresujem za veće razumijevanje za prirodu i okoliš kroz zabavan i nekonvencionalan pristup. Stvaramo dobre prakse i bježimo iz stereotipnih kalupa koji razlikuju sposobnosti i mogućnosti djevojčica od dječaka te se ljudski nadahnjuje i stvara poštovanje i solidarnost. Voljela bih da je i mene, sredina u kojoj sam ja odrastala učila tako i malo više upoznala sa zaštitom okoliša, odgovornostima koje imamo kao ljudi i više povezala s tom tematikom. Kroz druženja u prirodi učimo dosta jedni od drugih. Dajemo si vremena, prostora i razumijevanja. Kroz igru otkrivamo biljni i životinjski svijet, ljekovito bilje, gljive, orijentaciju u prostoru i strane svijeta, čitati topografske karte i koristiti kompas. Igranje je najbolji oblik učenja. Takođe kroz zajedničke vožnje bickla učimo o motorici, kretanju, ravnoteži i solidarnosti.“
Za sami kraj, zamolila sam Sabinu da, nakon svih stvari koje je već radila ili radi, navede i poneke zasad neostvarene snove
„To je definitivno nešto tipa radionice o održavanju i otklanjanju sitnih kvarova na biciklu! Iskustvo prije četiri mjeseca s korona virusom, ograničenje kretanja i odsustvo adekvatnog javnog prijevoza su otvorile više opcija za bicikla i korištenje istih u svakodnevne svrhe. Dosta ljudi je naišlo na nepristupačnost biciklističkih servisa i gužve što se može spriječiti kroz sticanje znanja održavanja i otklanjanja sitnih kvarova na biciklu. Svako može naučiti kako provjeriti bicikl na siguran način, prije svake vožnje i promijeniti i/ili zaljepiti gumu, podesiti kočnice i kako održavati bicikl. Vezano za LGBTIQ zajednicu i iskustva javnog prijevoza, tjeskobu i govor mržnje na koju nerijetko nailaze, vožnja bicikla je oslobađajuća. Dodatnu dozu sigurnosti daje svakako i poznavanje osnova održavanja bicikla, kao i samopouzdanje samostalnog otklanjanja sitnih kvarova koje bi kroz ovu radionicu stekli-e. Kroz poslijepodnevne bajk ture koje organizujem upravo učimo o tome i razmjenjujemo iskustva. Prošle sedmice smo mijenjale puknutu gumu i učile o podešavanju brzina.“
Biciklističke i planinarske ture organizuju se i u nastavku augusta i mjesecima koji dolaze. Ako ne zbog pikanterija, dođite onda zbog imuniteta, liječenja stresa i osnaživanja o kojem je Sabina ovako posvećeno govorila. Šalu na stranu, pokajati se nećete.
