Piše: Lidija Pisker
Foto: Gay.it
“Italijo, probudi se!” Ovim riječima počela je prošlog mjeseca kampanja LGBT organizacija iz cijele Italije za usvajanje zakona o istospolnim građanskim zajednicama, koji je godinama predmet previranja u ovoj izrazito katoličkoj zemlji.
Slogan je upućen parlamentarcima koji ovih dana ponovo razmatraju prijedlog zakona o tzv. civile unione (građanskim zajednicama), koji bi istospolnim parovima omogućio raspolaganje zajedničkom imovinom, njihovo učešće u zdravstvenim odlukama svojih partnera i partnerica i druga porodična prava. Nakon brojnih neuspješnih pokušaja da Senat zakonski formalizuje istospolna partnerstva, početak 2016. godine talijanska LGBT udruženja dočekala su odlučna da pobjede u borbi za jednakost.
U gradovima širom italije krajem januara održani su skupovi podrške usvajanju zakona. Na protestima u Rimu, Milanu, Torinu, Bariju, Napulju, Veneciji i Bolonji okupilo se stotine hiljada Talijana i Talijanki tražeći ista prava koja LGBT osobe u drugim dijelovima Evrope odavno imaju. “Mi imamo star i konzervativan politički establišment i seksističku kulturu koja je s odobrenjem gledala na skandaloznu Berlusconijevu izjavu da je bolje trčati za lijepim djevojkama nego biti gay”, rekla je aktivistica Giulia Zimei iz Rima u intervjuu za portal LGBT.ba objašnjavajući zašto je Italija posljednja zapadnoevropska zemlja koja istospolnim parovima ne omogućava niti stupanje u brak niti zakonski reguliše građanske zajednice.
Premijer Mateo Renzi nadao se da će zakon biti usvojen još prošle godine. Međutim, vladajuća koalicija je u razdoru, a čak niti svi poslanici njegove Demokratske partije nisu za usvajanje zakona. S druge strane, desničarske stranke, u dosluhu s crkvom, otvoreno i neumorno potpiruju netrpeljivost prema LGBT osobama.
Tzv. “Family Day”, održan zadnjeg vikenda januara u Rimu, okupio je skoro pola miliona Talijana i Talijanki koji smatraju da LGBT osobe ne trebaju imati pravo na zakonski definisana ljubavna partnerstva. Na skup, koji su organizovale desno orijentisane pristalice doktora Massima Gandolfinija, a podržale brojne talijanske katoličke asocijacije, brojni su heteresoksualni parovi iz svih krajeva zemlje doveli svoju djecu kako bi pokazali šta su, po njihovom mišljenju, ispravne i legitimne vrijednosti.
“Srž homofobije je stereotip da su ljubavni odnosi među gay osobama različiti od veza među heteroseksualnim osobama. Drugim riječima, da su veze među gay osobama zasnovane isključivo na seksu, a da su heteroseksualni brakovi zasnovani isključivo na ljubavi”, rekao je direktor LGBT projekta organizacije American Civil Liberties Union James Esseks komentarišući slučaj Italije na nedavnoj konferenciji o bračnim pravima LGBT osoba u Rimu.
Diskriminaciju LGBT osoba u Italiji snažno podržava i poslovni sektor. Veliki broj učesnika i učesnica na “Family Day” su došli koristeći specijalne popuste na vozne i autobuske karte koje su im za taj dan omogućile vodeće talijanske prevozničke kompanije kako bi osigurale što veći broj prisutnih.
Prema ispitivanjima javnog mnijenja, preko 80 posto stanovnika i stanovnica Italije smatra se religioznima, ali je, uprkos tome, čak 48 posto ispitanih građana i građanki Italije u istraživanju provedenom 2013. godine izjavilo da homoseksualni parovi trebaju imati pravo da se vjenčaju, dok je 31 posto njih podržalo “građanske zajednice” kao porodičnu formu između istospolnih parova.
Međutim, veliki dio talijanske javnosti nema jasnu predodžbu o tome kako važeći zakonski okvir stimuliše dugogodišnju diskriminaciju LGBT osoba. Profesorica prava Sapienza Univerziteta u Rimu Elisa Olivito navela je da čak ni njeni studenti, kad s njima želi razgovarati o kontradikciji između univerzalnih ljudskih prava i talijanskog pravnog okvira uglavnom nemaju informacije o problemima s kojima se suočavaju LGBT osobe. “Mišljenje javnosti je vrlo važno, jer ako nemate javnost na vašoj strani, onda – nemate ništa”, rekla je Olivito.
Pritisak na javno mnijenje donekle je napravio poznati slučaj tri homoseksualna para kojima Italija ne dozvoljava ozakoniti svoje veze zbog kojeg je Evropski sud za ljudska prava osudio nedostatak volje talijanskih vlasti da daju veća prava seksualnim manjinama. Drugi sudski predmet koji je zatalasao javnost je slučaj “Bernaroli” u kojem je Vrhovni sud Italije presudio da brak između bračnog para Bernaroli ostaje na snazi čak i ako je muž promijenio spol, što je u suprotnosti sa talijanskim zakonima. Sud je naveo da brak ne može biti proglašen nevaljanim sve dok Italija ne prizna “građanske zajednice” i time omogući paru koji, bez obzira na promjenu spola jednog partnera, želi biti zajedno i ostati porodica u pravno važećem smislu.
I drugi brojni obespravljeni Talijani i Talijanke ravnopravnost su počeli sve češće tražiti na sudovima, koji su, iako su donosili različite presude, počeli uviđati da je zakone neophodno mijenjati i uticati na političare da liberalizuju pravni okvir. “Usljed povećanog broja slučajeva koji im dolaze, sudovi su počeli prebacivati lopticu odgovornosti zakonodavcima”, dodala je Olivito.
Talijanski zakonodavci imaju još malo vremena da usvoje pravednije zakone. Jer, “vrijeme ističe”, kako glasi jedna od parola kampanje za legalizaciju “građanskih zajednica”.
