Piše Azem Kurtić
Postotak religioznih osoba u LGBTI zajednici sličan je postotku religioznih osoba u ostatku društva. Pitanje je koliko su LGBTI osobe u mogućnosti prakticirati religiju u savremenom institucionalnom smislu, na način na koji to radi ostatak društva.
LGBTI osobe se ni po čemu ne razlikuju od ostatka društva osim po svojoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Logičkim slijedom zaključili bismo da, ukoliko svi imamo iste potrebe i obaveze, trebali bismo imati i ista prava. Realnost je drugačija, pa su LGBTI osobe disriminirane po mnogim osnovama, a jedna od njih je i institucionalno prakticiranje religije. Iako je postotak religioznih osoba u LGBTI zajednici sličan postotku religioznih osoba u ostatku društva, LGBTI osobe su često onemogućene da prakticiraju svoju religiju na način na koji to ostatak društva radi.
Na Peer to peer savjetovanju koje u Sarajevskom otvorenom centru vodi Nikola Kuridža LGBTI osobe često spominju religiju kao bitan faktor u svom životu. U isto vrijeme, religijske institucije su često mjesta gdje se o LGBTI osobama govori s neodobravanjem.
„U svim svjetskim religijama postoje struje koje su liberalnije i koje svete tekstove tumače na način koji je prilagođen današnjem vremenu, jer moramo da uzmemo u obzir da su to jako stari tekstovi koji su mnogo puta prepisani i prevedeni sa različitih jezika, pa se često određeni pojmovi mogu tumačiti na različite načine.“ – rekao je Nikola kada smo ga pitali kako u sebi pomiriti religioznog/nu sebe i nekoga koga religija ne prihvata.
Religija u školama
Budući da je vjersko obrazovanje sve prisutnije i u formalnom obrazovanju, u kojem su LGBTI osobe često zaboravljene ili predstavljene u negativnom svjetlu. Zbog toga se LGBTI osobe koje su često u najranijim fazama otkrivanja svojih identiteta nalaze pred još većim izazovima, što može izazvati autohomofobiju.
„Uobičajeno tinejdžeri imaju probleme sa identitetima, onda kada osjete jedan identitet koji je u potpunoj suprotnosti bilo kojem religijskom identitetu, onda se dešava podijeljenost ličnosti. Potreban je ogroman integritet ličnosti da bi se to prevazišlo. Postoji više načina da se to prevaziđe, neki kažu da ukoliko mene religija ne prihvata, ne prihvatam ni ja nju, pa odlaze. Drugi samostalno iterpretiraju religiju, ili pronalaze neku liberalniju struju.“ – kaže Nikola.
Često je slučaj sa mladim LGBTI muslimanima i muslimankama da sufizam prepoznaju kao pravac koji ih prihvata. Rješenje je možda u liberalizaciji svake religije, što nažalost djeluje kao naučna fantastika.
Gej pop
Dok religijske institucije služe za kanalisanje negativnih slika o LGBTI osobama, često uposleni u tim institucijama pripadaju istoj zajednici. Đorđe* je pravoslavni svećenik. Kaže da se nikada nije pokajao zbog svog obrazovanja, jer je teologija široka humanistička, filološka i istorijska nauka. U skladu onoga u što je on vjerovao, i sada vjeruje.
„U ovom postmodernom vremenu postoje segmenti jednog bića i ličnosti koji mogu biti potpuno proturječni i u tom smislu nepomirljivi. Ali oni ipak koegzistiraju. Svakako sam svjestan svih konteksta, i ovog modernog vremena, i neposredne i dalje prošlosti, ali ne mogu izvan svojih okvira.“ kaže Đorđe*.
U Norveškoj istospolni parovi se mogu vjenčati i u crkvi. Tu odluku je vrh Evangelističke luteranske crkve usvojio s 83 glasa ‘za’ i 29 ‘protiv’. Švedska, Danska, ali i Francuska Protestantska crkva već prije su odobrile takva vjenčanja.
U isto vrijeme, prijatelj od Đorđa* je dobio otkaz na mjestu profesora zbog svoje seksualne orijentacije. Mami se nikada nije autovao, a ni ljudima u instituciji u kojoj je stekao obrazovanje i u kojoj radi.
*ime promijenjeno zbog zaštite privatnosti
