Piše: Ajdin Tinjak
Pozvao učitelj u školu oca jednog učenika pa mu govori:
– Dragi gospodine, vi, čini se, imate nekakve moderne metode u odgoju djece, ali znajte, batine katkad znaju biti korisne. Jeste li ikad istukli svoje dijete?
– Jesam jednom, ali u samoodbrani!
Šala iz kategorije “školski vicevi” kojom počinje tekst izaziva blagi osmijeh na licu, ali ako o njoj ne razmišljamo kao o vicu, onda se u nama budi osjećaj zabrinutosti i stvara slika surove realnosti – o porastu maloljetničkog agresivnog ponašanja.
Krajem prošle godine na portalu LGBT.ba objavili smo tekst Maloljetničko prestupništvo i prevencija nasilja i mržnje prema drugom i drugačijem u kojem smo otvorili neka od pitanja maloljetničkog prestupništva i vršnjačkog nasilja navodeći između ostalog da “škola također često ima veliki utjecaj na nastajanje delinkventnog ponašanja, u smislu mržnje prema drugom i drugačijem kod maloljetnika. Nedostatak adekvatno osposobljenih nastavnika/ca u elementarnom nivou o ljudskim pravima i slobodama, nedostatak profesionalnih savjetovališta, psihologa/inja i psihijatara/ica za obavljanje nužnih konsultacija koji/e bi davali/e savjete o seksualnosti, favoriziranje djece, itd.”
Povod za prisjećanje na tekst o maloljetničkoj delinkvenciji i mržnji prema drugom i drugačijem je inicijativa koju je Sarajevski otvoreni centar uputio prema ministarstvima obrazovanja u BiH.
O čemu se radi?
Sarajevski otvoreni centar obratio se svim kantonalnim ministarstvima nadležnim za obrazovanje i Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske s prijedlogom da u osnovnim i srednjim školama u svom kantonu/entitetu, u prostorijama nastavnog/profesorskog kadra postave poster koji ukazuje na posljedice homofobnog vršnjačkog nasilja i ujedno poziva na akciju da se isto prijavi/spriječi.
U odgovoru na dopis iz Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, između ostalog, navode: “Obavještavamo Vas da uposlenici škola Kantona Sarajevo kao i Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, preduzimaju niz redovnih aktivnosti čiji je cilj prevencija, detekcija, i sprečavanje svih oblika nasilja u školama, a ne samo homofobičnog vršnjačkog nasilja. Dakle, radi se na spriečavanju svake vrste nasilja, bez izdvajanja bilo koje vrste nasilja. Shodno navedenom, Ministarstvo za obrazovanje nauku i mlade nije saglasno da poster koji ste ponudili bude postavljen u prostorije škola u Kantonu Sarajevo.”
Na odgovor ministra Kazazovića, iz Sarajevskog otvorenog centra upućuju novi dopis sa zahtjevom za pristup informacijama “o redovnim aktivnostima koje se preduzimaju za sprečavanje svih oblika nasilja u školama”. Pojednostavljeno – OK, ne morate lijepiti naš poster, nije problem, Ministarstvo sigurno provodi takve i slične aktivnosti već, ali hajde nam pošaljite informaciju o tome šta radite na prevenciji nasilja, pa da vidimo… Možda možemo pomoći na tom planu… ?
Ministar, kako se čini, iz odgovora zaboravlja na prethodni dopis i odgovara: “Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade ne vodi evidenciju pomenutih aktivnosti, te Vas stoga upućujemo da se obratite školama kako biste dobili tražene informacije”, ističući da škole kao pravna lica kreiraju pojedinačne aktivnosti u cilju prevencije, detekcije i sprečavanja svih oblika vršnjačkog nasilja.
Da li vam je poznato prebacivanje odgovornosti i pozivanje na nadležnost kada neko pitanje ne želi da se riješi? Itekako! Riječ je o problemu komplikovanog sistema društvenog uređenja i iscjepkanih institucijskih nadležnosti na koje smo svi navikli. U konkretnoj problematici o kojoj pišemo logika navodi na sljedeće – ministarstvo i agencije nadležne za oblast obrazovanja ne bave se problematikom nasilja u školama. To je posao OŠ Zajko Delić na Kobiljoj Glavi!
Iz predočenog se jasno vidi da ne postoji izražena volja da se jedan poster LGBTI tematike distribuira u školama (razlozima se nećemo baviti), ali bi ipak trebalo unijeti malo takta u konkretnom slučaju jer je riječ o sektoru obrazovanja i organizaciji za ljudska prava.
Može – ne može slalom po ministarstvima
“Zahvaljujemo na ponudi za poster koji ukazuje na posljedice homofobnog vršnjačkog nasilja, te Vas molimo da nam, na adresu ovog Ministarstva, dostavite 100 komada koje bismo postavili u osnovne i srednje škole na području Hercegovačko-neretvanskog kantona”, stoji u odgovoru na dopis SOC-a iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK.
Iz Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa Kantona 10 odgovaraju da je Ministarstvo donijelo Protokol o postupanju u slučaju nasilja u školama koji je od školske 2015./2016. sastavni dio školskih planova, a kojim su predviđene određene aktivnosti na temu iz dopisa, te da “nije svrsishodno da se određene aktivnosti ponavljaju više puta”.
Još jedno ministarstvo koje je odgovorilo pozitivno na dopis je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK. Ali u odgovoru otvaraju jednu novu/staru dimenziju – problem dvojezičnosti, pa kažu: “Obzirom da se u školama u Kantonu Središnja Bosna nastava izvodi na bosanskom ili na hrvatskom jeziku, tako i posteri trebaju biti tiskani na tim jezicima. Na kojem jeziku neka škola želi poster dogovorićete u direktnom kontaktu s ravnateljem/direktorom škole.”
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona od Pedagoškog zavoda TK tražilo je stručno mišljenje o prijedlogu SOC-a. Pedagoški zavod je dao negativno mišljenje i Ministartvo nije moglo dati saglasnost za postavljanje postera.
Diplomatsko odobravanje stiglo je iz Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK. Na dopis SOC-a odgovorili su da “podatke o osnovnim i srednjim školama na području Zeničko-dobojskog kantona radi distribucije postera možete preuzeti na stranici Pedagoškog zavoda www.pzzdk.gov.ba”.
Odgovori nisu stigli iz Posavskog kantona, Bosansko-podrinjskog, Unsko-sanskog i Zapadnohercegovačkog kantona.
U širem odgovoru na dopis SOC-a iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, pojašnjavaju da “u ovom trenutku nemaju potrebu za plakatima koji se predlažu”.
