Izvor: Školegijum
Piše: Nenad Veličković
Foto: Facebook stranica skautica Radical Brownies
Povod za ovaj tekst bila je vijest objavljena na sajtu Fusion, o djevojčicama – skautkinjama iz Oaklanda, smeđe beretkama, uzrasta od 8 do 12 godina, koje kao glavni svoj programski cilj imaju borbu za rasnu raznolikost i prava obojenih djevojčica. Tako, naprimjer, bedževe (zvijezde, vještarstva, krinove) dobijaju za poznavanje istorije Crnih pantera, dekonstrukciju Diznijevih crtića, podršku LGBT pokretu. Zbog otvorene i radikalne politizacije, ovaj ogranak pokreta nije dio skautskog pokreta Sjedinjenih Američkih Država.
Da li bi kao takve bile rado viđene u Savezu izviđača BiH?
Koristeći društvene mreže pozvali smo neke od starijih članica i članova ovog Saveza da učestvuju u improvizovanoj anketi, sa pitanjem i obrazloženjem sažetim u nekoliko sljedećih rečenica:
Izviđačka organizacija na više je načina dopuna obrazovnom sistemu, a u nekim slučajevima i njegova avangarda (odnos prema prirodi, npr. ili u odgovornosti prema lokalnoj zajednici). U tom smislu ona može i korigovati obrazovni sistem nudeći neka bolja programska, organizaciona i metodička rješenja.
Jedna od oblasti koja je izuzetno važna u odgoju i obrazovanju su pitanja ljudskih prava. S tim u vezi:
Na koji način program Saveza izviđača posvećuje pažnju ljudskim pravima, a posebno pravima LGBT osoba? Da li ste tim načinom zadovoljni?
Na LGBT temu odlučili smo se vezujući je, po dosta labavoj analogiji, sa temom rasizma u Americi, a po tome što su obje grupe izložene predrasudama i diskriminaciji u svojim društvima.
Odgovori izviđačkih aktivista bili su brzi i mogli bi se podijeliti u dvije vrste. Prvu bi činili načelni stavovi, u kojima se anketirani pozivaju na opšta načela pokreta, poentirajući pravo svakoga, pa i LGBT osoba, da, ukoliko prihvate skautski program, mogu bez izlaganja diskriminaciji biti članovi ili članice organizacije.
Druga vrsta odgovora ignorisala je ključni dio pitanja, LGBT osobe, naširoko afirmativno objašnjavajući sadržaje i metode rada s mladima u skautskoj organizaciji.
Niti jedan odgovor nije naveo neki primjer iz kojeg bi se vidjelo da Savez izviđača Bosne i Hercegovine prepoznaje ovu temu kao važnu. U zvaničnom programu ona se nigdje ne pominje. Djeca, koja i ovdje dobijaju bedževe kao vrstu priznanja za znanje, rad i doprinos zajednici, dužna su ispuniti veliki niz konkretnih zadataka, vrlo praktičnih i vrlo jasno postavljenih. (Nastavni planovi i programi za redovno i obavezno školovanje u poređenju sa izviđačkim su, u tom smislu, daleko zaostali.)
Zvanični program koncipiran je u šest oblasti: izviđački pokret, boravak u prirodi, ekologija, zdravlje i fizička kultura, organizovanje izviđačkog i društveno korisnog rada i, kao posljednja: duhovnost, kulturno-zabavne aktivnosti, upoznavanje i njegovanje tradicija i običaja.
Seksualnost, u okviru koje bi se onda mogla posvetiti pažnja i LGBT temi, nije u izviđačkom programu nigdje posebno izdvojena. Neki njeni aspekti pominju se u oblasti zdravlja i fizičke kulture, konkretno:
• Da ima opšta znanja o pubertetu;
• Da poznaju menstrualni ciklus i da znaju da ga prate (djevojke);
• Da zna pojmove o emocionalnim promjenama izazvanim pojavom adolescencije;
• Da poznaje uzroke i posljedice diskriminacije među polovima;
• Da sa svojim vodom učestvuje u organizaciji seminara, predavanja ili kampanje iz oblasti zdravstvene zaštite ili higijene ili AIDS ili reproduktivnog zdravlja ili bolesti zavisnosti.
Manje, dakle, i od onoga što nudi kruta i zastarjela škola. To je prilično čudno, jer aktivan i pozitivan odnos prema prirodi, kojim se skauti s pravom ponose, podrazumijeva valjda i aktivan i pozitivan odnos prema vlastitom tijelu. Nema ništa loše u tome da dječak ili djevojčica znaju pravilno koristiti i održavati uže, šifrirati i dešifrirati poruke, uspostaviti vezu putem interneta i uređene www stranice, mjeriti atmosferski pritisak, brzinu vjetra i slično, izraditi priručnu meteorološku stanicu, poznavati kompas, poznavati tehnike izrade čvorova (kombinovani čvor za skraćivanje, mrtva petlja, osmičasta petlja, ribarska čvrsta petlja, brodski čvor, pojačani brodski čvor, prusikov čvor, lopovski čvor, mađarski čvor i pojačani osmičarski čvor) ili znati upotrebu motke u prirodi…
Ali zašto isto tako ne bi znali pravilno upotrijebiti kondom?
U zadacima iz oblasti duhovnost, kulturno zabavne aktivnosti, upoznavanje i njegovanje tradicija i običaja od njih se očekuje da upoznaju značenje i tradiciju barem jednog vjerskog praznika u svome kraju, da poznaju i poštuju karakteristike različitih religija u svojoj okolini, da se uključe sa svojim vodom u pripremu i obilježavanje jednog vjerskog praznika u svome kraju, sa svojom jedinicom prouče bar jedan vjerski objekat zavičaja ili BiH, njegove karakteristike i istorijsko značenje…
Ali zašto je važnije proučavati karakteristike različitih religija, ali ne i karakteristike različitih savremenih društvenih pokreta, feminizma naprimjer, ili, zašto ne, ateizma?
Ateisti nisu duhovna bića, ili šta? Ako je vjerovati opciji search, u tekstu programa, na 80 stranica, tri slova – nau – pojavljuju se skupa 25 puta, uglavnom u riječi nauiti… Nauka, kao civilizacijska vrijednost, ne pominje se niti jednom. Pominje se vještina naučnik, za najmlađi uzrast, ali zašto se izviđači ne bi upoznavali i sa laboratorijama, institutima, zašto se ne bi bavili njihovim istorijskim značenjima. Zato što ih u okolini nema? Ili zato što je za budućnost važnije znati se služiti motkom u prirodi?
Da, svijet u kojem djeca odrastaju nadžidžan je crkvama i džamijama, i praktično je nemoguće odrasti, sa ili bez izviđačke marame, ne baveći se njima. (Druga je stvar zašto izviđački program traži proučavanje minimalno jednog, a ne svih različitih, u svom kraju… I šta ako u kraju nema ništa različito?) Ali u tom svijetu načičkanom bogomoljama postoje također i prostori slobode za različite drugačije ideje i poglede na svijet, pa između ostalog i za različite seksualne i duhovne orijentacije.
Poznavanje ljudskih prava, ukoliko nije obična fraza, podrazumijeva prije svega poznavanje onih koji ne uživaju sva ljudska prava, iako su ljudi, a različiti u nečemu od nas. Od državnog obrazovnog sistema, sasvim u rukama vladajućih nacionalističkih stranaka, bilo bi nerealno očekivati da svoje nastavne planove i programe ožive istinskim zalaganjem za prava drugačijih, manjih, slabijih…
Da li je to nerealno očekivati i od skautskog?
Da, radikalne smeđe braunice bave se politikom, a ne ekologijom, duhovnošću, zdravljem, tradicijom i običajima. I da, malo su preradikalne, za djecu uzrasta 8 do 12 godina. I da, sasvim je lako moguće da su samo plastelin u rukama svojih vođa.
Ali zašto smo sigurni da ovdašnji izviđači to nisu? Zato što crkve i džamije, tradicija i običaji, istorija i praznici nemaju nikakve veze s politikom?
