Skoro da nije prošao nijedan dan u 2019. da neki bh. medij nije pisao i izvještavao o stanju prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu.
Piše: Mirza Halilčević
Ovaj tekst nastao je kao sekundarni rezultat analize medijskog izvještavanja o LGBTI osobama i događajima. Analizirani su tekstovi objavljivani u online medijima, a u periodu od 1.1.2019., do 7.9.2019. Analizom je obuhvaćeno 1000 tekstova koji su tematizirali živote LGBTI osoba u BiH, regionu i svijetu, a objavljivanih u slijedećim online medijima: Klix, Oslobođenje, Radio Sarajevo, Slobodna Bosna i Avaz.
Nalazi izneseni u ovom tekstu predstavljaju smjernice izvedene iz analize gore pobrojanog materijala, što je opet, dijelom i općeg trenda izvještavanja bh. medija o LGBTI osobama i događajima u Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu.
1. O negativnim trendovima i događajima potrebno je izvještavati neutralno:
U tradicionalnim i konzervativnim društvima koja njeguju homofobiju, mediji ne bi trebali svojim izvještavanjem samo prepoznavati ili dodatno potvrđivati činjenicu o postojanoj homofobiji, nego bi istu trebali preispitivati i neutralizirati kontekstom. Prije svega ovakvim izvještavanjem mediji samo konstatuju, ne doprinose razvoju niti mijenjanju situacije. Gajenjem ovakvog trenda izvještavanja, mediji na dugoročnom nivou grade žrtveni status LGBTI zajednici, oduzimaju kredibilitet LGBTI osobama ne promišljajući ih aktivno, te stvaraju osjećaj tjeskobe za sve one koji žele da vjeruju da su prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini moguća.
Vijest o progonu, mučenju i ubistvima LGBTI osoba iz Čečenije s početka 2019. godine jedna je recimo od onih kojoj treba ipak prići sa malo većim novinarskim oprezom. Ideja čišćenja jednog naroda protjerivanjem i uklanjanjem neprihvatljivih i nepodobnih osoba nije strana bh. publici. S tim u vezi, jako je važno plasiranje, kao i uvod koji će biti napravljen u vijest koja se obrađuje. Sama po sebi vijest već dovoljno govori o tome šta ruske vlasti misle o LGBTI osobama, te je u to ime važno ne stavljati previše dodatnog fokusa na torturu koja se provodi. Primjer dobro predočene vijesti o ovom slučaju može se naći i na linku.
2. Autentična ljudska iskustva uvijek ispred nevladinih, a i vladinih interesa:
Nevladine organizacije za ljudska prava imaju ulogu servisa, posrednika, zagovarača ili svojevrsnog mjesta okupljanja članova određene zajednice. Profesionalno bavljenje aktivizmom je važno, ali iz novinarske perspektive uvijek je važno imati na umu da se iza aktivista zapravo nalazi zajednica čije se mišljenje zagovara i zastupa. Ponekad se zna dogoditi, da autentična iskustva života LGBTI osoba u BiH padaju u drugi plan usljed – vrlo vjerovatno, malog broja autovanih LGBTI osoba koje su spremni i znaju govoriti o situacijama sa kojima se suočavaju, što je opet direktna posljedica homofobnog okruženja i društva. Bh. aktivisti/kinje koji/e su bili/e medijski vidljivi/e u periodu obuhvaćenim ovom analizom, trudili su se prenijeti što je vjerodostojnije moguće iskustva života LGBTI osoba u BiH. S tim u vezi, ohrabruje i činjenica da je od od 495 analiziranih tekstova koji su govorili o stanju prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini, čak njih 433 označeno kao pozitivno ili neutralno. No, ipak, ono što je ključno za ovaj dio jeste da je priču potrebno graditi oko autentičnog iskustva i to na način da ga se stavlja, pozicionira u kontekst i okvir – aktivistički, politički, društveni…
3. Kontekst je najvažnji:
Zanimljivo je primjetiti i kako neki tekstovi u kojima se koriste načelno nepreporučljivi termini – mahom peder u različitim varijacijama ili parade umjesto povorke, ne šalju nužno lošu poruku o LGBTI zajednici, niti učestvuju u stvaranju loše slike o ovoj zajednici. Jasno je da se termin peder koristi u najrazličijim prilikama, te da je ovdje nerijetko riječ o vrijedonosnom stavu koji se zauzima. Naravno, s tim u vezi ključno je i kako i ko to govori, na koji način i u kojem kontekstu. Iako može zazvučati kao dupli standard, ipak je važno iz čijih usta ili u ovom slučaju pera su potekle ove riječi i zašto se toj osobi to zamjera ili ne. Neko ko je zadužio društvo, pa i LGBTI zajednicu kontinuirano ukazujući na različite društvene nepravde, diskriminaciju, ko se između ostalog i zauzimao i stajao u zaštitu LGBTI osoba ipak ne može imati isti tretman, niti riječi koje su korištene mogu istu težinu. Sve ovo i te kako na kraju dana ovisi od konteksta u kojem su doređene riječi upotrebljene, pa čak i neovisno od koga dolaze. S tim u vezi, nije isto kao kada masa skandira – Vučiću pederu, kada Šešelj za Tony-a Blaira kaže da je “engleski pederski isprdak”, kada gradonačelnika Radojčića zovu pederčinom, i kada Srđan Puhalo, Dragan Bursać, Martina Mlinarević, Ozren Kebo pa i Feđa Isović u svojim kolumnama koriste ove termine. Kontekstom se daje vrijednost riječima!
4. Neutralno je skoro pa pozitivno:
Ponekad je neutralno izvještavanje prava mjera, što podrazumijeva i izostavljanje senzacionalnih naslova koji najavljuju LGBTI osobe pretendirajući da od njih naprave medjski fetiš. Činjenica da samo u pet bh. medija nije prošao skoro ni dan bez objavljivanja barem jedne vijest – teksta koji tematiziraju život LGBTI osoba govori dovoljno o angažiranosti medija na ovom polju, što nužno, naravno, ne svjedoči i o kvaliteti istog. Analiza otkriva kako je ipak većina izvještavanja – tekstova, napisana pomalo nesigurnim neutralnim tonom. Ono na čemu mediji, vjerovatno zbog važnosti posjećenosti i čitanosti portala, kao da potajno instistiraju jesu polusenzacionalistički, a i seksistički naslovi i najave, poput:
GAY TENISERKE: Ljubavne partnerice igrale jedna protiv druge;
SEKS BOMBA U KOJU NIKADA NE BISTE POSUMNJALI: Ona je prva transrodna manekenka u Victoria”s Secretu, pogledajte čime se hvali;
Biti gay u BiH: Pretukli su me nekoliko puta, u gradu su osvanuli grafiti ‘Pederčina‘, ali majka s mojim dečkom rado popije kafu;
WIMBLEDONSKA GAY BOMBA; MLADE TENISAČICE PRIZNALE DA SU VEĆ TRI GODINE U VEZI: „Sigurno se nećemo držati za ruke ako igramo u nekoj muslimanskoj zemlji, ali”
SARAJEVO POD OPSADOM ZBOG PROTESTA: Zatražena pomoć policije iz još četiri kantona, FUP-a ali i intervencija specijalnih agencija!…
Pozitivno izvještavanje bi značilo ukazivanje na važnost poštivanja ljudskih prava, na opću dobrobit koja se individualno i kolektivno ostvaruje u društvima koja su integrisala LGBTI prava u svoj društveni i politički nivo svijesti. Pozitivno bi bilo svako slavljenje ljubavi i vladavine prava kroz tekst i pisanje, dok bi u neutralnom izvještavanju taj nivo medijskog entuzijazma vjerovatno izostajao. Ipak, za neutralno izvještavanje o LGBTI temama izuzetno je važno imati kontrolu nad materijalom koji recimo može podrazumijevati – relevantne, mjerodavne fotografije ili sagovornika ili događaja ili događaja iz okoline. Porepotentno i podrivajuće novinarstvo uvijek je lako prepoznati po fotografijama koje pokušavaju portretizirati LGBTI zajednicu kao opscene i devijantne manijake prikazujući ih najčešće u različitim sadomazohističkim izdanjima. Uz sve ovo, izbor sagovornika, njihovo isticanje, stavljanje u kontekst, a u konačnici i naslov, sve skupa komunicira s publikom i šalje poruku i dugoročno kreira javno mnijenje. U prilogu ispod i par naslova koji se mogu tretirati kao neutralni, nesenzacionalistički:
Oslobođenje: Nakon napada u Sarajevu, reagovali organizatori Povorke ponosa: Svim LGBTIQ osobama poručujemoda nisu sami;
Klix: Partnerke prvi put igrale tenis jedna protiv druge, nakon meča se grlile i poljubile;
Avaz: Upoznajte Valentinu Sampajo: Prva transrodna manekenka „Victoria’s Secreta;
Oslobođenje: Prašović-Gadžo će prisustvovati Povorci ponosa: Ako želimo da BiH bude demokratsko
društvo onda je poštivanje ljudskih prava svih građana prvi korak;
Radio Sarajevo: Ana i Milica / Premijerka Srbije i njena partnerka uskoro postaju roditelji;
