Gost podcasta portala LGBTI.ba bio je reditelj Stevan Filipović, koji se nedavno autovao na društvenim mrežama, što je ovog filmskog i kulturnog djelatnika i univerzitetskog profesora stavilo u žižu javnosti. Filipović je debitirao diplomskim filmom Šejtanov ratnik, a onda su uslijedili Šišanje, Pored mene i drugi projekti.
Piše: Vanja Šunjić
„Trenutno sam u postprodukciji filma koji je nastavak Pored mene. Za vrijeme korone napisali smo triler koji se dešava za vrijeme pandemije, a tema je evolucija mlade žene, iz djevojke koja radi u tabloidu u ženu koja se bavi istraživačkim novinarstvom. Tema je aktuelna, a jednu od glavnih uloga u filmu je prihvatila da igra britanska glumica Miriam Margolyes, dobitnica BAFTE i istaknuta LGBTI aktivistkinja.“- kaže Filipović.
Prije nekoliko dana naš sagovornik je dobio nagradu Pravi muškarac, kao dio regionalne inicijative protiv rodno zasnovanog nasilja, te nam je govorio o tome šta mu znači nagrada, a po njegovim riječima svaki pravi muškarac treba da je feminista, a svaka žena s pozicijom moći treba da je feministkinja u političkom smislu.
„Mene ne zanima da li je premijerka Srbije privatno lezbejka, nego da li je ona politički lezbejka i feministkinja. U situaciji smo da u Srbiji ne postoji nikakva zakonska regulativa i zaštita LGBTI zajednice. To što ona radi i ima određene privilegije je paradiranje bahatošću i vlašću. Nema krvave ruke iz ‘90-ih i prošlost zločina, ali sada radi jako ružne stvari i postaje jedna od perjanica SNS-a.“- kaže.
Osim toga, govorili smo o tome koliko nove generacije filmskih autora, posebno autorica smjelo govore o identitetima, drugostima i otvaraju queer teme. U godini iza nas iz Srbije su došla dva važna filma, dvije izvanredne autorice, Marte Popivode s filmom Pejsaži otpora i Milice Tomović s filmom Kelti.
„Dolazi neka nova generacija koja će biti hrabra da se izrazi. Postoje tendencije, ali važno je da te tendencije svi zajedno podržimo. Ako se nekome na početku skrešu krila, ne postoji mogućnost da se to razvije. Mi smo gurnuti u gerilu, zbog upliva politike u finansiranje projekata, ali i esnaf je konzervativan i patrijarhalan. Solidarnost sljedećih generacija je jako važna. To nije bitka koju svako od nas može izvojevati sam i jako je važno da se mladi sami kroje svoj put i uvide šta je veći interes umjetnosti, kinematografije i naprave nešto bitno.“- govori Filipović.
Govorili smo i o odnosu prema našoj umjetničkoj i filmskoj baštini i tome zašto devedesete doživljavamo kao nultu tačku, a reditelj Želimir Žilnik i mnogi drugi su queer teme otvarao još sedamdesetih i zasigurno su nešto na šta trebaju i mogu da se nadovežu naše kinematografije.. Naš sagovornik smatra da su svi oni koji su nepodobni, te čije teme su na bilo koji način kritika vlasti i društva u kojem živimo, potpuno su skrajnuti.
Filipović je u javnosti poznat kao kritičar vlasti od čega ni ne bježi, pa smo ga pitali da li bi bilo nemoralno postupati drukčije, ako ste izloženi javnosti i vaš glas se čuje. U svojim filmove analizira probleme diskriminacije i fašizma, pa smo se osvrnuli i na sve veći porast netrpeljivosti u Evropi, dolaskom Orbana, Janše i drugih desno orjentisanih političkih lidera, što ima posljedice da sve veći broj mladih ljudi ima radikalne stavove.
„Mladim ljudima je jako uspješno prodata laž da su politički nemoćni, da ništa ne mogu da promijene i da je političko jednako stranačkom. To oduzimanje osjećaja vrijednosti je strašna stvar i na tome treba da radimo da se to razbije i da im vratimo vjeru da moć postoji u njihovim rukama.“- kaže.
Govorili smo i o percepciji identiteta na Balkanu, te svemu onome što nam se upisuje i što se od nas očekuje, uprkos onome što zaista jesmo i želimo biti, te koliko na te konstrukte utiču politička situacija, socio-ekonomske okolnosti i patrijarhat.
„Plaše me identiteti i nacionalne podjele. Udaljavaju nas od zajedničke ljudskosti koja bi trebala da nas spaja.“- zaključuje Filipović.
Pričali smo i o autanju i tome da li je ono individualni, ili društveni proces i koliko otvara pitanja klase, statusa i solidarnosti, budući da su LGBTIQ+ osobe na patrijarhalnom, posttranzicijskom Balkanu još uvijek na margini, usprkos individualnim kvalitetima i kompetencijama.
Cijeli razgovor možete poslušati u nastavku.
Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka/bloga isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
