Bila sam mlađa nego danas, ali uvijek atraktivna i dotjerana. Valovi crne, duge kose u loknama su padali preko mojih ramena, a bujno poprsje sam uvijek isticala majicama dubokog dekoltea, također sam nosila steznik da moj stomačić ne dođe do izražaja i uvlačila bih stomak ispred momaka i žena i zanosno bih hodala da privučem pažnju na svoje noge koje su blistale na svjetlu, jer sam ih mazala kremom sa česticama od nekakvog bisera. Grudi sam isticala i sjajem u prahu a na licu mi je uvijek bio teški make-up. I tako sam krenula za Rim u vozu sa grupom turista. Atraktivno obučena u haljinu boje pudera, sa velikim loknama i dubokim dekolteom koji sam naprašila tim sjajem da mi sise bljesnu na svjetlu. Ukrcali smo se u voz prve klase, bilo je predivno i sjedala su jednostavno bila tako udobna da bih mogla ići do Amerike. Odvojila sam se od ostatka grupe, jer nije bio nitko vrijedan moje pažnje ni uvlačenja stomaka, a kamoli koketiranja ili seksa u vlaku, iako sam potajno maštala o tome.
Čitala sam zadnje izdanje Vogue magazina i shvatila da nijedna u njemu nema sise ni guzice. Sjedila sam u kupeu sama i uživala u zvucima voza, pejzažima koji se mijenjaju velikom brzinom kad su dva Nijemca ušla i na lošem engleskom pitala je li slobodno. Klimnula sam glavom, a moje noge su im privukle pozornost. Jedan je nosio gitaru, a drugi je isto bio nekakav glazbenik, ali nisam sigurna kakav je to instrument bio. Uglavnom nijedan nije da valja. Žuti, pjegavi, štrkljavi i napaljeni. Pokušali su da stupe u kontakt sa mnom, a ja sam rekla na tečnom engleskom da ne pričam engleski. I naš put se nastavio. Oni su pričali svoje, a ja čitala preglupe tekstove iz Vogue magazina. Uskoro su mi postali naporni. Tad se voz zaustavio u Zagrebu. U hodniku sam čula buku, mnogo ljudi je prolazilo, izlazilo i ulazilo i najednom su se otvorila vrata našeg kupea i momak koji je oličenje božje ljepote je upitao na mom jeziku je li slobodno. Nijemci su pokušali da kažu nešto a ja sam kriknula DA!!! Ušutjeli su, a momak se trznuo, onda se nasmiješio tim prekrasnim zubima, oh kako je lijep, u glavi mi je bila Sumrak Saga i Edward Cullen, jer ovaj je bio skoro pa tu negdje, a ja sam bila u toj fazi kad su me privlačili tako nonšalantni, kulturni i blijedi momci, pomalo fatalni… Sjeo je naspram mene, a između nas je bio stol, na stolu je bio magazin koji sam odmah sklonila i stavila knjigu ‘Orkanski Visovi’ nisam htjela da pomisli da sam neka plitka ženskica koja se bavi jedino time kako će izgledati. Predstavio se – Ja sam Tomislav. A ja sam Hainsia, drago mi je Tomislave. Ispravila sam se dopuštajući da mi grudi padaju preko ivice stola i čekala da skrene pogled u procjep obasut česticama sjaja, ali u njegovim očima – NIŠTA! Nisam se susrela sa muškarcem koji odmah ne skrene pogled u moje velike grudi. Odlučila sam igrati na koketiranje i preći na razgovor. Dakle Tomislave, reci mi čim se baviš? A ja sam ti grafički dizajner za jednu kompaniju u Zagrebu, volim taj posao i super je, nikad, naime, nije isto uvijek se mijenja… Pričao je on meni, a ja sam se usredotočila na njegova usta, oblik lica, prodorne oči i bujnu kosu tako opušteno geliranu… A ti Hainsia? Ja? Da, Hainsia, čim se ti baviš? Ja, ja sam studentica književnosti. Pa lijepo, on je odgovorio i tad je razgovor nekako stao, moje grudi su bile na tacni, a kad smo završili sa kulturnim predstavljanjem, koje nije prešlo u flert, ostala sam zbunjena. Vjerojatno ima neku dragu koja ga čeka u Rimu i potpuno je zaljubljen, a i možda nisam njegov tip žene. Smatram se previše dotjeranom i na mahove fatalnom, pa se događalo da muškarci jednostavno ne žele biti u mojoj blizini, jer sam se ponašala kao dama, a razmišljala kao muškarac. Nastupila je tišina i onda je odjednom izgovorio – ja sam gej. Zastala sam, a dva Nijemca su prepoznala riječ gej u našem razgovoru i trznuli se a onda nastavili pričati i tamburati po svome. Zanijemila sam. Kome sam ja uvlačila stomak? Kome sam rekla DA? Kome sam servirala grudi na stol u nekom pokušaju flerta koji bi možda izrodio seksom u vozu? Kome? Automatski sam udahnula i pustila da mi zrak ispuni pluća i pustila sam stomak, naslonila sam se, i rekla – šteta. I kao iz vedra neba me osu kritikama i pitanjima: Zašto je šteta? Imaš li nešto protiv homoseksualaca? Jesi li homofobična? Bila sam šokirana. Ustala sam da izvadim bocu konjaka i čašu i onda raspalila nakon jedne pune čaše koju sam drmnula na eks. Slušaj Tomislave, nisam ja nimalo homofobična! Nemam ja ništa protiv tebe! Niti mi je na kraj pameti da se zamaram time šta si u seksualnom znaku! Popila sam još jednu čašu, a Nijemci su me gledali bez riječi. Moj mačkasti ton je nestao, a nježna ženica je isparila u vatri konjaka. Slušaj Tomislave, kad si ušao na vrata pomislila sam ‘Kakav momak potrošila bih ga u minuti’, a onda sam pola sata koketirala i pravila se da me zanima tvoja jebena firma i grafički dizajn, čak sam stavila ovu knjigu na stol da pomisliš kako sam načitana i profinjena, ali nema koristi otvorila sam prozor i bacila knjigu on me nijemo gledao. I tad sam nastavila monolog obraćajući se i Nijemcima koji nisu razumjeli ni riječi, al’ su ušutjeli vidjevši da se pjenim od bijesa! Okrenula sam se da naspem još pića i opalila priču i priznanje. Kad si ušao na vrata, Tomislave, pomislila sam ‘Konačno netko za seks’ da, da dragi! Ali ne, nije ispalo tako jer gospodin više voli kobasice od krofni! Gospodin nije u stanju da me jebe! Uzalud sam ti izbacivala grudi, pričala zavodljivo i pravila se da te slušam a htjela sam te jebati u WC-u! Da! Da, dragi! Tomislav me gledao otvorenih usta. Da! A onda si meni lijepo rekao da si gej. I kad sam ogovorila da je to šteta mislila sam na ovo! Nisam nimalo homofobična svoje predrasude o meni ostavi za sebe. I zašto bi bila homofobična? Homoneurotična? Homoplašljiva? Homovještica? Homoegzibicija? Homoantičarka? Ti si alkoholičarka, odgovorio mi je. A onda sam ga zgrabila za vrat dugim noktima, Nijemci su skočili da me odvoje, ja sam Tomislava zabila u kut i davila svom snagom, uspjeli su me baciti na po a onda sam uzela gitaru i svom snagom udarila jednog u leđa. Krici su privukli konduktere, otvorili su vrata ugledali su Nijemce i mene na podu. Krhko sam rekla – Ova dvojica su me napala, izbacite ih, molim vas. Krhku ženicu tankog glasa, u nevolji, muškarci uvijek slušaju. Oslobodila sam se Nijemaca, a Tomislav je sjedio u kutu bez ijedne riječi. Ustala sam, popravila haljinu, uzela kutiju sa šminkom. Tomislav je šutio, a ja sam se ogrnula šalom.
Utonula sam u misli… Jesam li zapravo homofobična? Ne vjerujem. A opet teško sam prihvatila činjenicu da nekome nisam dovoljno privlačna jer je jednostavno gej. Gdje je ta tanka nit koja puca i definira me kao osobu sklonu diskriminaciji? Zar nisam diskriminirala Tomislava što se ne uklapa u moj kalup viđenja stvari u svijetu? A opet zar nije on diskriminirao mene pomislivši da sam homofobična samo zato jer sam rekla ‘pa šteta'…Nisam znala. Nemam odgovor. Svakodnevna diskriminacija se pojavljuje i u veoma blagim oblicima i tako zapravo oblikuje širu sliku ‘stvarnog’ svijeta. Zar nisam diskriminirala sve žene koje čitaju Vogue kad sam sakrila taj magazin da ne pomisli da sam plitka i površna? Pa samim tim sam diskriminirala sebe. Zar nisam diskriminirala i te Nijemce koji su htjeli započeti razgovor a ja glatko odbrusila da ne pričam engleski samo zato jer su neprivlačni? Jesam. I sebe i njih. I Tomislav je diskriminirao mene kad mi je rekao da sam alkoholičarka jer sam popila par čaša pića. Šta on zna koliko čaša treba da netko bude alkoholičar? Možda sam prvi put u životu pila, a on je rekao da sam alkoholičarka… Ustala sam obavijena šalom velikim cvjetovima i rekla da idem do WC-a. Tamo sam popravila dodatno šminku, kosu, sjajilo i stavila parfem. Krenula sam natrag prema svom kupeu otvorila vrata i pitala je li slobodno? On se nasmiješio i rekao poput mene DA! Ušla sam i nasula nam piće u čaše koje sam uzela u kafeu voza i nazdravila sam. Dopustite mi da se predstavim – ja sam alkoholičarka. Tomislav je digao čašu i kroz smiješak odgovorio – Drago mi je, ja sam gej.
Hainsia Olindi
