Kakva je pravna regulativa zaštite trans* osoba u Bosni i Hercegovini u poređenju sa državama u regiji? Gdje su trans* osobe unutar bosanskohercegovačkog društva i unutar same LGBT populacije, te o trans* osobama i popularnoj kulturi pročitajte u tekstu koji slijedi.
Piše: Edina Sprečaković
U proteklih godinu dana svjedoci_kinje smo brojnih dešavanja u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju (ne)rad na zaštiti ljudskih prava svih njenih građana i građanki u kontekstu spremnosti državnih institucija da donesu itekako potrebne izmjene postojećih zakonskih okvira ili da primjenjuje već postojeće na odgovarajući način, dok je implementaciju međunarodnih sporazuma čija je BiH potpisnica suvišno i spominjati.
Nedostatak proaktivnih mjera države u zaštiti ljudskih prava, kao i spremnosti na rad, se naročito očituje kada su u pitanju marginalizirane grupe u društvu, posebno ako govorimo o osobama koje se ne uklapaju u nametnute heteronormativne okvire. Društvo u BiH karakteriše visok stepen homofobije i transfobije što je rezultat neznanja, neinformisanosti, kao i razmišljanja da su LGBT (lezbejke, gej muškarci, biseksualne i transrodne) osobe nešto što dolazi sa Zapada. Ovakav stav javnosti dovodi do toga da se LGBT osobe svakodnevno susreću sa mnogobrojnim problemima, te nerijetko i diskriminacijom i nasiljem zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Njihov položaj karakteriše nepostojanje pravne regulacije i društvene svijesti o njihovim specifičnim potrebama i načinima kako bi se one mogle zadovoljiti.
Transrodne osobe u BiH spadaju unutar bosanskohercegovačkog društva i unutar same LGBT populacije u jednu od najnevidljivijih i najugroženijih manjinskih grupa. Ovakav status transrodnih osoba povezan je sa neuobičajenim načinom njihovog izražavanja vlastitog rodnog identiteta i identificiranja koje uglavnom odudara od tradicionalne binarne podjele na muško i žensko. Još uvijek nije razvijena svijest o razlikovanju roda i spola, kao ni o individualnom i društvenom konstruktu koji stoji iza ovih pojmova. Nažalost, ne postoji ni društveno raširena i prihvaćena definicija transrodnosti koja bi bila dostupna kako institucijama u njihovom radu, tako i široj javnosti u cilju senzibiliziranja o postojanju transrodnih osoba i problema sa kojima se one suočavaju. Ovakva netrpeljivost je rezultat uvjerenja da su biološki muškarac i žena jedina dva spola, a time i roda, što dalje vodi nepriznavanju transrodnih osoba kao ličnosti i kao ravnopravnih članova_ica društva i potiskivanju iz društvenih okvira. Time se dalje guraju u izolaciju, sferu ilegalnog rada (između ostalog i prostitucije), samoubistva i krug nasilja koji se skoro nikada ne spominje u široj javnosti.
Transrodne, a naročito transeksualne osobe, se svakodnevno posmatraju samo kroz prizmu vlastitog rodnog identiteta i izražavanja. Izlaskom iz heteronormativnih društvenih okvira, što se posmatra kao nešto apsolutno neprihvatljivo. Transrodne osobe se susreću sa brojnim problemima. One postaju izložene fizičkom (koje eskalira i do smrtnih slučajeva) i psihičkom nasilju, nerazumijevanju u porodici, problemima tokom školovanja, otkazima, nemogućnostima pronalaska zaposlenja, ismijavanjima, neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti (najčešće zbog neprofesionalnog ponašanja zdravstvenih radnika_ca), depresiji, samoubistvu i nizu drugih problema. Time se direktno ugrožava njihova osnovna egzistencija i utiče na to da njihov vlastiti doživljaj i izražavanje vlastitog spola/roda više nije uslovljeno samo vlastitim osjećajima i željama, nego i strahom od reakcije okoline.
Ukoliko posmatramo samo zemlje u okruženju Bosne i Hercegovine, nemoguće je zaobići činjenicu koliko zaostajemo u zaštiti ljudskih prava transrodnih, a naročito transeksualnih osoba.
U Srbiji je izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju koje su usvojene 28. jula 2011. godine, a koje su stupile na snagu od 1. januara 2012. godine, predviđeno da je prilagodba spola iz medicinskih razloga dio prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, u iznosu od 65 procenata. Istraživanje Svetlane Vujović (endokrinološkinje, članice tima Republičke stručne komisije za liječenje transrodnih poremećaja), navodi podatak da je u Srbiji u periodu od 1987. do 2006. godine 147 osoba prošlo kroz proces prilagodbe spola.
Trans* osobe i popularna kultura
Vjeran Miladinović Merlinka (14. oktobar 1958 — 22. mart 2003.) bio_la je prva osoba koja se javno identificirala kao transvestit na prostorima bivše Jugoslavije, u Beogradu, i zvijezda filmova Želimira Žilnika. Bio je poznat po svom specifičnom stilu – duža plava kosa, jaka šminka, šareni dezeni odjeće, uske mini suknje, visoke potpetice i uzrečica “sestro slatka” kojom se obraćao svima. Reditelj Želimir Žilnik bio je očaran njegovim_nim talentom, te je Merlinka 1986. godine zaigrala u dva Žilnikova filma – Beograde, dobro jutro i Lijepe žene prolaze kroz grad, a 1995. godine ostvarila glavnu ulogu u filmu Dupe od mramora (Marble Ass). Napisala je i autobiografski roman Terezin sin 2001. godine.
Živjela je od pružanja seksualnih usluga muškarcima. U martu 2003. godine ubijena je u 45. godini života. Vijest o njegovom_njenom ubistvu prenijele su sve domaće dnevne novine. Ubrzo su osumnjičeni bili uhapšeni, a mediji su pratili suđenje. Malo prije nego će biti ubijena, govorila je da se povukla “iz posla” i da je našla ljubav svog života. Za ubistvo je bio optužen Faik Ramadani, dok je tada maloljetni Bejtul Raćipi optužen da je pomagao Ramadaniju poslije ubistva. Obojica su u maju 2004. oslobođena optužbi uslijed nedostatka dokaza. Za ubistvo do sada niko nije odgovarao. Merlinka je često otvoreno govorila u medijima, kada joj je bila pružena prilika, da je travestija često izlagala fizičkom nasilju.
Međunarodni festival queer filma Merlinka, po prvi put organiziran u decembru 2009. godine u Domu omladine u Beogradu sa idejom da promoviše filmske naslove koji se bave gej, lezbijskom i transeksualnom tematikom, a koji rijetko kad dođu do domaće filmske publike, dobio je ime po Vjeranu Miladinoviću Merlinki. Film Želimira Žilnika Marble Ass, u kojem Merlinka ima glavnu ulogu, otvorio je i prvi festival, a za cilj ima da kroz filmsku umjetnost promoviše prava LGBT osoba i utječe na smanjenje homofobije. Ove godine Sarajevo je po drugi put ugostilo festival Merlinka u periodu od 31. januara do 2. februara 2014. godine u Art Kinu Kriterion. U okviru tri dana festivalskog programa trebalo je biti prikazano 30 kratkometražnih i dugometražnih igranih filmova. Drugog dana Festivala organizovana je i diskusija na temu “Transeksualnost u tranziciji” sa gostima i gošćama iz Hrvatske i Srbije. Cilj diskusije je trebao biti propitivanje transeksualnosti iz šireg društveno-ideološkog konteksta zemalja u regiji, od socijalizma do kapitalizma i svemu između, te da se pokaže koliko i da li politički procesi imaju veze sa pravnim i svakodnevnim životom trans* osoba. Nažalost, diskusija je nasilno prekinuta i prije nego što je počela. Nakon uvodnih riječi, 14 maskiranih napadača je nasrnulo na učesnike_ce i goste_šće, te su dvije osobe lakše povrijeđene. Sve projekcije za taj dan, kao i nastavak diskusije su otkazani, ali je festival idući dan nastavljen uz podršku mnogobrojnih građana i građanki Sarajeva.
Trans* osobe se suočavaju sa mnogobrojnim problemima u svim dijelovima svijeta, ne samo u bh. društvu. Izlazak iz tradicionalne binarne podjele na muško i žensko – naročito u patrijarhalno orijentisanoj sredini, izaziva veliki otpor i predrasude. Izložene su nasilju, izolaciji, nerazumijevanju, odbacivanju i diskriminaciji u skoro svakoj sferi svog života. Nerazumijevanje problema sa kojim se one susreću i nedostatak volje za upoznavanjem sa drugim i drugačijim u cjelokupnom društvu i institucijama koje bi se trebale baviti osiguranjem osnovnih ljudskih prava svakim danom predstavlja sve veću prepreku u postizanju bilo kakve promjene nabolje. Nepostojanje adekvatnih zakonskih rješenja i neusklađenost postojećih rješenja i haotičnih praksi onemogućuje ostvarenje osnovnih prava trans* osoba. Zakonodavstvo treba da osigura ravnopravnost svih građana_ki i ostvarenje svih ljudskih prava svakom_oj pojedincu_ki. Dostojanstven ljudski život ne smije biti ograničen polovičnim ili nikakvim zakonskim rješenjima, njihovim uskim tumačenjima i medicinskim preduslovima. Izmjena nije potrebna samo u zakonskom okviru koji se odnosi na zaštitu ljudskih prava u BiH. Neujedinjenost i pasivnost koja vlada bh. društvom, čak i kada se radi o nečemu što direktno utiče na vlastitu dobrobit i kvalitetu životnog standarda, te mišljenje da se ono što pogađa drugog i drugačije tiče samo drugog i drugačijeg, predstavlja jedan od osnovnih problema u postizanju bilo kakve pozitivne promjene u svim sferama društva. Izmjena zakonodavstva mora biti popraćena i nastojanjima da se izmijene ti duboko ukorijenjeni stavovi da bi se zaista postigao napredak u zaštiti ljudskih prava svakog_e građanina_ke u BiH.
*Tekst nastao u saradnji sa Civil Rights Defenders