Piše: Mirza Halilčević
Foto: Redakcija
“Jezik administrativnih tekstova treba da je precizno jasan, kako bi se isključila svaka mogućnost nesporazuma i dvosmislenosti u tumačenju onoga što je napisano”, stoji u jednoj od definicija administrativnog funkcionalnog stila, i to je tako i treba da je tako, za sve one koji/e spremno pribjegavaju svojevrsnim tumačenjima. S druge strane, činjenica je i da ništa nije u kamenu uklesano i da su svi ti silni zakoni, pravilnici i statuti od kojih nekako svi/e pomalo bježimo, ustvari odraz jednog društvenog uređenja i volje za istim. Manjak političke svijesti, administrativna nepismenost, (pa i opća), dovode do prostog nedostatka kritičke mase, do vakuuma, gdje malo sposobniji retoričari/ke, pretumbavajući priču, kupuju publiku kojekakvim stručnim izrazima, politički korektnim terminima i statistikama čiju važnost ne pokušavam uopće osporiti, ali kontekst je u najmanju ruku uznemirujući.
Zašto je sve to toliko zanimljivo? Jučer, 17. maja, u Parlamentu Bosne i Hercegovine održana je tematska sjednica povodom zvaničnog obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije pod radnim nazivom Biti LGBTI osoba u BiH – Preporuke za djelovanje institucija, gdje je jedna od govornica, Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, iznijela mišljenja kako se često događa da u javnosti slušamo izjave sa sve politički korektnim terminima, a da se nerijetko dešava da se negdje iza scene sve to obrne i okrene, dakle – forme radi, implementacije bez.
Obzirom da se statistički podatak o postotku LGBTIQA osoba unutar jednog društva (5-12%) ponovio više puta na jučerašnjoj sjednici, Emina Bošnjak, direktorica Sarajevskog otvorenog centra potrudila se o ljudima ispod krivulje progovoriti na malo drugačiji način rekavši kako se ovdje ne radi samo o statistici, nego o ljudima koje viđamo svakodnevno, o ljudima sa kojima smo u različitim odnosima. To su ljudi koji su dio konstitutivnih naroda, to su radnici/ce, komšije/nice, građani/ke koji/e su postojani/e na svim nivoima i zato ova priča treba da bude izazov za sve, od mjesne zajednice do države.
“Moramo biti svjesni da moramo da mijenjamo našu sivu svakodnevnicu, da i pored svih zakona, amandmana i politike, mi moramo da djelujemo i u praksi, da implementiramo. Slučaj neizdavanja dozovole za održavanje prethodno najavljenog marša jedan je od takvih primjera i to pokazuje da smo još uvijek prilično daleko od jednakosti za sve. U usporedbi sa susjednim zemljama slobodno se može reći kako one prednjače u odnosu na nas, obzirom da se u mnogim od njih već uspješno organizuju povorke ponosa, te bilježe značajni pomaci”, kazala je Bošnjak.
Kako je drugi dio radnog naslova i definisan kao preporuke za djelovanje institucija, iste su upućene su obliku Specijalnog izvještaja o pravima LGBTI osoba u BiH – Ključne preporuke za izvršnu vlast (Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH) kao i izvještaja Biti LGBTI osoba u BiH – izvještaj za BiH: zaključci i preporuke koji je prezentovala Mirela Grunther-Đečević (UNDP BiH).
Na neke od prioritetnijih problema osvrnula se i Ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasmina Džumhur u svom obraćanju gdje je kazala kako je zapravo ono čime bismo se trebali pozabaviti implementacija već postojećih zakona, zatim edukacija, te jasno definisanje govora mržnje i uređivanje prostora društvenih mreža.
Drugi dio tematske sjednice uključio je i lično iskustvo transrodne osobe, gdje se prisutnima obratio Isić Liam govoreći o procesu tranzicije, te izazovima sa kojima se on kao transrodna osoba susreće u Bosni i Hercegovini. “Razlog zašto sam ovdje je upravo što ja kao transrodna osoba želim da ostanem u Bosni i Hercegovini, ali pitanje je koliko je ta ista BiH u mogućnosti da meni i drugim transrodnim osobama ponudi normalan život. Iako još uvijek nisam počeo sa hormonalnom terapijom koja bi dovela do izraženijih spolnih sekundarnih karakteristika, do sada sam se već susreo sa brojnim problemima, od torture na graničnim prelazima, nepovjerenja uzrokovanog nepodudarajućim podacima, sumnjom, osporavanjem dokumenata poput diplome i slično”, rekao je Isić.
I pored svakodnevnih problema i diskriminacije sa kojom se suočavamo, u konačnici raduje činjenica da je povodom zvaničnog Dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije održana tematska sjednica u zgradi Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje su bez šaptanja glasno izgovarane riječi “lezbejka”, “gej”, “biseksualna” i “transrodna osoba”, “ravnopravnost”, “jednakost” i “solidarnost”. Ovo javno artikulisanje zajedničkih potreba, u okvirima institucije, zaista je veliki pomak!
