Izvor: Crol.hr
Foto: Yousef and Farhad Facebook
Autori Amir Soltani i Khalil Bendib u stripu Yousef and Farhad donose priču o dvojici gej mladića koji žele biti prihvaćeni u obiteljima i bore za svoju vezu u Iranu, zemlji koja ne prihvaća istospolnu ljubav.
U njihovom najpoznatijem strip romanu, Zahra’s Paradise, Amir Soltani i Khalil Bendib prikazali su demonstracije koje su se događale 2009. u Teheranu, a ovog puta su kroz isti medij željeli svijetu pokazati još jedan problem s kojim se Iran bori: prihvaćanje LGBT zajednice.
Yousef and Farhad je priča o dvojici mladih gej muškaraca koji se bore da ih prihvate njihovi najbliži i uče kako živjeti u zemlji koja ne podržava njihovu ljubav. Strip je objavio The WorldPost u suradnji s udrugom za LGBT prava OutRight Action International, piše Huffington Post.
Za Soltanija i Bendiba, Yousef and Farhad su više od još samo jednog strip romana. Željeli su potaknuti širu raspravu o ljudskim odnosima, slobodi i značenju ljubavi.
“Jezik je izuzetno bitan u tome kako vidimo i kako se povezujemo s drugim ljudima. Iran je postao zemlja u kojoj moćnici u ime vjere šire govor mržnje i neprijateljstva kojim si označen ili kao heretik ili nevjernik, špijun ili otpadnik, Božji neprijatelj”, kazao je Soltani i dodaje kako je za borbu protiv toga potrebno također koristiti riječi.
Soltani, koji je u mladosti otišao iz Irana, ističe kako se time ljudi dehumaniziraju.
“Određene ključne riječi poput ‘terorist’, ‘gej’, ‘heretik’, postaju oruđe mržnje i mogu prouzročiti nemjerljivu štetu. Mislim kako mi je kao piscu krajnji cilj oduzeti tim riječima otrov, moć i autoritet”, kaže.
Bendib ističe kako mu forma strip romana omogućava prikazati kontroverze u Iranu i prihvaćanje izazova koje predstavljaju, a pozitivne reakcije na strip Zahra’s Paradise inspirirale su ga da se i dalje bavi kompleksnim društvenim temama.
“Gdje god da smo bili, u Francuskoj, Brazilu ili Italiji, Turskoj, nebitno, ljudi su nam prilazili i govorili nam: ‘Zahvaljujući vama shvatio sam što se tamo događa, jer ne čitam knjige o tome, ne volim čitati novine niti gledati televiziju. Ta strip forma je za njih bila idealna. Radilo se o teškoj, kompliciranoj temi, no uz pomoć crteža puno su lakše shvatili, posebno mlađi ljudi”, ispričao je Bendib.
Stoga su Soltani i Bendib drage volje prihvatili zadatak da ispričaju gej ljubavnu priču koja se događa na mjestu gdje zbog otvorenog prihvaćanja svog LGBT identiteta možete završiti u zatvoru, a operacija promjene spola se prezentira kao “rješenje” jer pojedinci još uvijek pogrešno vjeruju kako je netko tko je gej zapravo “zarobljen” u “pogrešnom” tijelu.
“Pogrešno je da ljudi stalno moraju braniti vlastiti identitet, seksualnost ili moralnost. Mislim da bi se Islamska Republika trebala braniti, a ne iranski narod”, smatra Soltani koji vjeruje kako njegov rad s Bendibom predstavlja jedan širi pokret u toj zemlji.
“Ne bore se samo gejevi za svoja prava, to čine i iranske žene, svatko u Iranu se na neki način bori protiv državne kontrole javnog i privatnog života.”
Rasvjetljavanje sukoba je nešto zbog čega Bendib smatra kako je ovo izuzetno značajan projekt.
“Jedna od glavnih motivacija nam je bila učiniti ljudskijom čitavu kulturu koja se najčešće prikazuje stereotipno i ljudi je negativno doživljavaju. Stoga smo nastojali udahnuti život stvarnim ljudima i pokazati kako su i oni manjkavi baš kao i svi ostali. Sigurno je kako nisu savršeni, ali isto tako je sigurno kako nisu ništa više zli ili neiskreni od mene ili vas.”
Soltani se nada kako će priče poput Yousef and Farhad pomoći da se situacija promijeni.
“Brojni roditelji gej djece su bili izuzetno homofobični prije nego su otkrili kako su im djeca gej. I tada se nađu u sukobu između onoga što su naučili i što vjeruju s jedne strane i onoga što im znači ljubav s druge strane. Što se nas tiče, sve se vraća na to kako je ljubav ono što je doista bitno. Ljubav, tolerancija i prihvaćanje.”
Kaže i kako s optimizmom gleda na budućnost Irana.
“Iran nije kultura mržnje i neprijateljstva. Njegova je kultura puna ljubavi i zajedništva. To nije kultura Istoka ili Zapada, ona objedinjuje obje kulture. Iran pripada svima nama i na neki način to je ono najbolje u nama”, kazao je završno Soltani.
