Pandemija izazvana novim koronavirusom COVID-19, promijenila je tok našeg dosadašnjeg života. Kretanju, druženju, dodirima, zagrljaju, poljupcima, oduzeto je značenje izražavanja nježnosti i ljubavi. Ovi oblici ponašanja – čije važnosti možda nismo bili ni svjesni dok nam nije oduzeta – žigosani su kao opasni, jer su postali glavni uzrok širenja virusa. Iskustva življenja tokom pandemije, u uslovima ograničenog prava na slobodu i socijalizaciju, na mnoge ljude je ostavila velike psihičke posljedice. Upravo zbog toga, pod sloganom “Nije život četiri zida”, provođena je medijska kampanja druge Bh. povorke ponosa.
Piše: Aida K.
Kako su kazali iz Organizacionog odbora, cilj kampanje je bio da na slikovit način, barem dijelom, pokaže šta znači živjeti životom LGBTIQ osobe u Bosni i Hercegovini. U video klipovima učesnici/e čitaju iskustva svakodnevnog života LGBTIQ osoba, referirajući se na ograničenost življenja u četiri zida tokom pandemije, policijskog sata i ograničenog kretanja. O razlozima zbog kojih su odlučili učestvovati u kampanji, važnosti pružanja javne podrške marginaliziranim skupinama, reakcijama društva na njihovo učešće u kampanji, kao i razlozima zbog kojih se mnoge osobe još uvijek ustručavaju podržati LGBTIQ osobe, razgovarali smo sa nekim od učesnika kampanje.
“Mislim da je veoma bitno da se poslije više nego uspješne prve Bh. povorke ponosa nastavi s kontinuiranim aktivnostima za promociju jednakosti, tolerancije i ravnopravnosti. I to ne samo LGBTIQ osoba, nego i svih drugih marginaliziranih grupa, a čini mi se da je to bila i osnovna poruka prve povorke”, kazao je Alen Drljević, bh. režiser.
Mirza Ćatibušić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla, rekao je da svojom civilizacijskom obavezom smatra borbu za prava svih obespravljenih u ovoj zemlji. “Povorka ponosa jedan je u nizu aktivističkih događaja koje zdušno podržavam, jer država u kojoj ja želim živjeti je država slobode!”, rekao je Ćatibušić.
LGBTI prijatelji, poznanici i klijenti, razlog su zbog kojeg se Đurica Štula, bh. muzičar, odlučio da učestvuje u kampanji. “Boli me nepravda te pritisak većine nad manjinom. Stoga je važno podržati svaku inicijativu koja promoviše i unapređuje prava manjina u okviru neke zajednice”, dodao je.
Javna podrška borbe za prava LGBTIQ osoba
Za sve LGBTI osobe kojima se fizički izgled ne uklapa u okvire tradicionalnog muškarca i žene, svakodnevni život, izlazak na ulicu, obavljanje kupovine, vožnja javnim prijevozom, ograničeno je i obilježeno osuđujućim pogledima prolaznika/ca, neprimjerenim komentarima, ili čak fizičkim napadima. Zbog toga je život skoro svih LGBTI osoba protkan osjećajem usamljenosti i odvojenosti od ostatka svijeta, od trenutka kada postanu svjesni svog identita.
Razdvojenost od porodice i prijatelja, potpuna zabrana ili ograničena sloboda kretanja, svrstavanje u klastere, moguće prenosnike zaraze, probudio je osjećaj usamljenosti i tjeskobe kod mnogih ljudi za vrijeme pandemije. Podrška i međusobno ohrabrivanje bilo je jedino što je vraćalo nadu da će disanje ponovo biti oslobođeno obaveznog nošenja maske, da će biti vraćena sloboda kretanja i da će se zagrljaji otrgnuti strahu od moguće infekcije.
Javna podrška borbe za prava LGBTI osoba često je jedini glas nade u buci stereotipnih mišljenja, mržnje i osuđivanja kojem su LGBTI osobe svakodnevno izložene.
“Javna podrška je presudna. To je jedini način da se glasno čuje mišljenje koje je drugačije od uvriježenog, tradicionalnog i retrogradnog osuđivanja i otvorenih napada koji su itekako javni”, mišljenja je Drljević.
“Iz aspekta samog društva,” kako je rekao Ćatibušić, “neprocjenjivo je konstantno težiti i boriti se za slobodu, u najširem smislu te riječi. Iz aspekta pojedinca, važno je svakom obespravljenom građaninu ove zemlje dati do znanja da nije sam i da postoje oni koji će se boriti za njih, jer borbom za njih, borimo se i za sebe i svoju djecu.”
Svijest o važnosti davanja javne podrške borbi za jednaka prava LGBTI osoba u BiH, i učešća u medijskoj kampanji druge Bh. povorke ponosa, kako navode naši sagovornici, potisnula je razmišljanje o mogućim reakcijama njihove okoline.
Za Ćatibušića je učestvovanje u kampanji bilo potaknuo osjećajem vlastite dužnosti. “Kao neko ko obnaša javnu funkciju osjećam da sam dužan braniti vladavinu prava u ovoj zemlji, zagovarati poštivanje UN konvencije o ljudskim pravima i iskreno, nije mi važno mišljenje drugih za jedno tako banalno pitanje. Ljudska prava nisu švedski sto, pa da možemo uzimati samo ono što nam se sviđa i oko toga ne želim debatovati!”, rekao je Ćatibušić.
“Slabo komuniciram sa okolinom, a i nešto me ne zanimaju previše tuđa mišljenja”, objašnjava Štula.
Drljević je naveo da su reakcije njegove okoline bile pozitivne i podržavajuće. “S obzirom na to da moji prijatelji i porodica vrlo dobro znaju moje stavove u vezi s pravima LGBTIQ osoba i da se, uglavnom, slažemo po tom pitanju, njihove reakcije su bile pozitivne i podržavajuće. Također, nisam doživio nikakve negativne reakcije i komentare od strane šire okoline”, kazao je Drljević.
Iako se lično nisu susreli sa strahom od negodovanja društva, i negativnih reakcija okoline, slažu se da je upravo to često razlog zbog kojeg se mnoge osobe ustručavaju javno podržati LGBTIQ osobe.
Drljević je kazao da taj strah svakako postoji, ali da je, prema njegovom mišljnju, on najvećm dijelom neopravdan i iskontrolisan. “Nikada nisam čuo da je neko ostao bez posla, da je fizički napadnut ili izopćen iz društva zato što je dao podršku LGBTIQ osobama. Radi se o jednoj vrsti autocenzure zasnovane na konformizmu”, kazao je Drljević.
Strah od društvenog negodovanja može biti razlog nepružanja podrške LGBTIQ osobama, mišljenja je i Štula. “Može biti. Kod nas je sve trgovina i preklapanje tako da – vjerovatno i na ovoj temi ljudi važu i tvrde pazar. Ja bih opet dodao da su to sve naša braća i sestre i da trebamo svijet posmatrati kroz prizmu ljubavi, blagosti i tolerancije“, naveo je.
“Sigurno da postoji mnogo onih koji se ustručavaju dati podršku”, rekao je Ćatibušić, “postoji mnogo neutralnih, zbog toga je bitno razgovarati, humanizirati ovo pitanje i raditi na edukaciji građana.” Dodao je da shvata da je to trnovit put, te da će zbog toga uvijek biti uz svoje sugrađane kojima bi neko drugi da upravlja životom, bez obzira iz koje marginalizovane grupe dolazili.
Upravo u tome se ogleda važnost javne podrške – u razbijanju osjećaja usamljenosti i odbačenosti od strane društva. U proteklih nekoliko mjeseci, svi/e smo postali/e svjesni/e da zatvorenost u zidove vlastitog doma, nikada neće biti ništa slično slobodi življenja. Život bez slobode, okovan opresijom, nikada neće biti ništa više od preživljavanja, niti će traženje od LGBTIQ osoba da “to” zadrže u svoja četiri zida, ikada biti išta više od kršenja temeljnih ljudskih prava. Zato je važna borba, i zato je važna podrška, jer nije život – niti će ikada biti – četiri zida!
