Bolest kao sramota

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a
Bauk HIV-a i dalje kruži planetom

Do danas tretman za potpuno izlječenje od AIDS-a nije još razvijen, ali je, s razvojem i napretkom medicine i antiretroviralnih lijekova, omogućen kvalitetan, dugogodišnji život i nakon infekcije. WHO procjenjuje da danas 34 miliona ljudi širom svijeta žive sa HIV/AIDS-om. U BiH prvi slučaj infekcije HIV/AIDS-om zabilježen je 1986. Prema posljednjim podacima u BiH je registrirano 245 osoba sa HIV infekcijom, a kod 126 osoba se razvio AIDS

files35Pišu: Jasmina Čaušević i Kristina Ljevak

Bolest potpuno mijenja način života čovjeka, prioritete, sistem vrijednosti. Bez obzira o kakvoj dijagnozi je riječ, oboljenja često prati i izolacija, tuga, nerijetko i depresija. Oboljela osoba se osjeća kao da se svijet podijelio na dvije sfere – pacijente i one koji to nisu. Bolest mijenja čovjeka i onda kad nije zarazna. U nerazvijenim sredinama bolest se nerijetko, bilo kakva da je, doživljava i kao sramota. O njoj se ćuti, postaje sjena koja se nadvija nad porodicom, a od samog liječenja, u ovakvim okolnostima, važnije je bolest sakriti.

Situacija je još složenija kada je u pitanju bolest, koja se u prvom redu povezuje s promiskuitetnošću i homoseksualnošću.

Zaraženi ili ne, mnogo je onih čije su misli inficirane strahom od HIV-a. Panika koju je pojava HIV/AIDS-a stvorila, smirila se i utišala, ali svaka osoba koja sazna da joj bliska osoba ima HIV na ivici je pada u panično stanje. Iako zna kako se HIV prenosi, iznova čita o načinima prenošenja ove infekcije. Zbog toga je važno da postoje mjesta gdje su svi ovi podaci lako dostupni.

Cilj je nula

Prvi slučaj sindroma stečene imune deficijencije (acquired immunodeficiency syndrome, AIDS) zabilježen je 5. juna 1981. u SAD-u, kod pet gay muškaraca koji su umrli. Iako tada nije bilo poznato o čemu se radi, Centar za kontrolu bolesti SAD-a je ustanovio da se radi o smrti uzrokovanoj oportunističkim bolestima kod ovih pacijenata. Retrovirus humane imunodeficijencije (human immunodeficiency virus, HIV) otkriven je 1983, te je kasnije ustanovljeno da je HIV uzročnik AIDS-a.

Do danas tretman za potpuno izlječenje od AIDS-a nije još razvijen, ali je, s razvojem i napretkom medicine i antiretroviralnih (ARV) lijekova, omogućen kvalitetan, dugogodišnji život nakon infekcije HIV/AIDS-om. Virus se prenosi putem tjelesnih tekućina i spolnim odnosima. WHO procjenjuje da danas 34 miliona ljudi širom svijeta žive sa HIV/AIDS-om. (Pojmovnik LGBT kulture, priredili Čaušević i Gavrić, Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Heinrich Böll, 2012; str. 253.).

Širom svijeta već 25. godinu za redom 1. decembar se obilježava kao Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Ove godine globalni slogan je Cilj je nula. U BiH prvi slučaj infekcije HIV/AIDS-om zabilježen je 1986. Prema posljednjim podacima u BiH je registrirano 245 osoba sa HIV infekcijom, a kod 126 osobe se razvio AIDS. Procjene su da je broj oboljelih osoba mnogo veći.

Prema podacima Asocijacije XY, tokom 2013. zabilježena su 22 nova slučaja (16 muškaraca i 6 žena), a kod šest ranije inficiranih osoba razvio se AIDS tokom 2013. (pet muškaraca i jedna žena). Također, ove godine zabilježena su i četiri smrtna slučaja kod HIV inficiranih, svi u u AIDS fazi.

Kako se 80-ih godina XX vijeka širio unutar američke gay zajednice HIV/AIDS označen je kao gay bolest. Generalno, infekcije HIV/AIDS-om češće su kod muškaraca koji imaju seks sa drugim muškarcima. U SAD-u se procjenjuje da je od ukupnog broja inficiranih, 61 odsto homoseksualnih i biseksualnih muškarca. Slični podaci, otprilike, važe za sve dijelove svijeta. Ipak, nije neodgovorno tvrditi da među oboljelima najviše ima gay muškaraca jer se oni najčešće i testiraju i najviše zanimaju za svoj HIV status.

Strah od nepoznatog

Prema podacima iz 2011. na osnovu Istraživanja o HIV stigmi i diskriminaciji među zdravstvenim radnicima u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru u BiH (Janja Bojanić et al.) naša zemlja spada u grupu zemalja sa niskom prevalencom HIV-a, manjom od jedan posto u opštoj populaciji i manjom od pet posto u populaciji sa rizikom, ali s obzirom da je broj testiranih osoba izuzetno mali pretpostavlja se da je broj osoba koje žive sa HIV-om mnogo veći u odnosu na zvanične podatke.

Strah od nepoznatog, te strah od bolesti i vlastite izloženosti eventualnim rizicima uz nizak nivo informisanosti, opšteg obrazovanja i spremnosti na učenje i prihvatanje, dovodi do stigme i diskriminacije osoba zaraženih HIV virusom, kako od strane građana/ki koji nemaju profesionalnu obavezu i odgovornost da se drugačije ponašaju (ali bi im etička trebala nalagati) tako i od strane zdravstvenih radnika/ca koji bi trebali biti prvi saveznici/e i podrška pacijentima/cama zaraženim virusom HIV-a ili oboljelim od AIDS-a.

Uz zabilježeno odbijanje medicinske usluge stalni oblik diskriminacije koji prati zaražene je posebno obilježavanje zdravstvenih kartona i izolacija pacijenata tokom liječenja. Zbog čestog izostanka podataka o uzrocima stigme i diskriminacije, programi prevencije nisu prilagođeni postojećim kapacitetima što neminovno dovodi do neadekvatnog tretiranja i uklanjanja stigme i diskriminacije prema osobama zaraženim HIV virusom.

Loši primjeri iz prakse posebno su vezani za odnos prema zaraženim LGBT osobama ili osobama iz rizične grupe koje se bave seksualnim radom te heroinskim ovisnicima/cama prema kojima je odnos zasnovan na uvjerenju ‘kako su sami krivi/e i kako zaslužuju HIV pozitivan status’. Stigma i diskriminacija nisu samo neprihvatljiv oblik društvenog ponašanja i pokazatelj izostanka obrazovanja, profesionalnosti i empatije. Njihovo prisustvo odražava se na sam tok epidemije i ukazuje na ozbiljne posljedice zbog prisutnog nepovjerenja u zdravstvene radnike/ce i zdravstveni sistem općenito što neminovno dovodi do izbjegavanja testiranja i otkrivanja HIV statusa.

Tajnost podataka

Alarmantan podatak vezan je za znanje zdravstvenih radnika/ca vezano za tjelesne tečnosti kojim se prenosi HIV infekcija. Svega 17,1 odsto ispitanik/ca su znali/e tačan odgovor, navodi se u Istraživanju o HIV stigmi i diskriminaciji među zdravstvenim radnicima u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru u BiH. Jednako je i zabrinjavajuća informacija vezana za stepen osude HIV pozitivnih pacijenata/ca prema kojima gotovo svi ispitanici/e (zdravstveni radnice/e) izražavaju neku od vrsta osuda.

Iako je pravo pacijenta/ce na tajnost podataka zakonom zagarantovano neki od ispitanih smatraju da nisu dužni čuvati tajnu o HIV statusu pacijenata. Čak 47,8 odsto ispitanih zdravstvenih radnika/ca u BiH smatra da se HIV može prenijeti ubodom komaraca, a 60,4 odsto ispitanih zdravstvenih radnika/ca izbjegava kontakt s odjećom zaraženih pacijenata.

S druge strane, prema podacima iz istraživanja koje je urađeno ove godine – Prava LGBT osoba u BiH: Zdravstvo (Fondacija Heinrich Böll, Fondacija CURE, Sarajevski otvoreni centar) slika nije ovako poražavajuća. Naime, najpozitivniji primjeri profesionalnosti, etičnosti i ljudskosti zdravstvenih radnika/ca prema LGBT osobama vezuju se za osoblje Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, posebno za rad i zalaganje dvije glavne doktorice, ali i ostalog osoblja, kako je više sagovornika navelo.

Osoba koja je bila intervjuirana nekoliko puta spomenula je da su doktorice i svi ostali zdravstveni i drugi radnici/e bili upoznati s njenom seksualnom orijentacijom: “Ta informacija njima nije relevantna. Ja sam to rekao doktorici, a ona samo kaže – ako ima potrebe i partner da dođe da razgovara o nekim stvarima. Razgovarao sam s doktoricom i o tome kako su sestre profesionalne.

Ona kaže da one konstantno prolaze edukacije – i doktorice i sestre. I to se stvarno vidi. To mi je jedno od najpozitivnijih iskustava s medicinskim osobljem.”

Predrasude

Građanska dužnost je osobama zaraženim virusom HIV-a prilaziti bez predrasuda, ne otežavati im da vode produktivan i ispunjen život, jer bolest može da ograničava, dio je to njene prirode, ali pristup društva prema oboljelima ne smije biti ograničen neznanjem, predrasudama i strahom.

Organizacija Partnerstvo za zdravlje/Partnerships in Health godinama kontinuirano organizira edukacije za medicinsko i nemedicinsko osoblje o HIV/AIDS-u na području cijele BiH. Primarni cilj njihovih treninga jeste povećanje svijesti o profesionalnosti i proširivanje znanja medicinskih radnika i radnica kako bi što bolje radili sa osobama koje žive sa HIV-om ili AIDS-om i pomogli smanjenju stigme i diskriminacije ovih ljudi.

Asocijacija XY je nevladina organizacija koja radi na unapređenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja za sve ljude, a posebno za mlade i ranjive ljude u BiH kroz promoviranje, podršku i obezbjeđivanje jednakog pristupa informacijama, edukaciji i uslugama iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Udruženje AAA (Actions Against AIDS; Akcija protiv SIDA-e) radi na realizaciji aktivnosti u oblasti HIV i HCV testiranja među mladima i populacijama pod povećanim rizikom od HIV i HCV infekcija na teritoriji opština Banja Luka, Bijeljina, Prijedor i Brčko Distrikta, u saradnji sa JZU Institut za javno zdravstvo RS-a

(Tekst je nastao u okviru projekta koji realizuju Sarajevski otvoreni centar i Internews)

Tekst u cjelosti preuzet iz magazina Dani

Komentari

komentara