Jezik

languagePolitički korektan jezik, u odnosu na LGBTTIQ populaciju, podrazumijeva korektno predstavljanje LGBTTIQ tema i osoba, tj. izbjegavanje izraza koji mogu izgledati kao da se njima hoće isključiti, marginalizirati ili uvrijediti osobe koje su drugačije, prema nekom od socijalnih parametara, od dominantne heteronormativne prakse. Iako se neke apsurdne strane mogu pripisati naporima za politički korektnim govorom, ideja o upotrebi jezika koji neće omalovažavati ljude prema bilo kojoj osnovi nužna je u komunikaciji, posebno u javnoj. Ako je sama sintagma banalizirana vremenom, ideja koju ona predstavlja ne može biti prevaziđena.

LGBTTIQ predstavlja skraćenicu za lezbejke, gejeve, biseksualne, transrodne, transeksualne, interseksualne i queer osobe.

Prava LGBTTIQ osoba prepoznata su zakonskim regulativama demokratskih zemalja i garantovana antidiskriminacionim zakonima. U članu 2 Zakona o ravnopravnosti spolova BiH piše: „Diskriminacija po osnovu spola i spolne orijentacije zabranjena je“. Nema potrebe pretpostavljati da su svi ljudi iz našeg okruženja heteroseksualne orijentacije jer njih oko 10% to nije, kako pokazuju mnogobrojna antropološka, sociološka, psihološka i ostala istraživanja. Seksualnost neke osobe nije prva stvar koju uzimamo u obzir u komunikaciji, a posebno ne treba biti u službenoj komunikaciji. Istospolna orijentacija je urođeni modalitet ljudske seksualnosti.

Osim što je potpuno gramatički opravdan, rodno osjetljiv jezik, kao i politički korektan govor, također su i važna društvena i ideološka pitanja koja doprinose većoj i korektnoj vidljivosti žena generalno i LGBTTIQ osoba. Upotreba rodno osjetljivog, tj. diferenciranog jezika od velikog je značaja i predstavlja početak u postizanju rodne ravnopravnosti jer jezik jeste, pored ostalog, i paradigma ideološke, društvene, ekonomske, zakonske i političke promjene i odnosa koji vladaju u društvu. Raspodjela društvene moći se jasno ogleda u jeziku, a odbacivanje sveopće upotrebe generičkog muškog roda u jeziku, u kojem se žene ne vide i ne čuju, već podrazumijevaju, a LGBTTIQ osobe vrijeđaju, prvi je korak ka ravnopravnijem sudjelovanju u raspodjeli i simboličke i ekonomske i svake druge moći.

Omalovažavajuće, uvredljivo i krajnje etički nekorektno jeste govoriti normalni i devijantni/disfunkcionalni/bolesni/perverzni/poremećeni/nenormalni jer je istospolna orijentacija, također, normalan, samo manjinski, vid ljudske seksualnosti, što su potvrdile i Svjetska zdravstvena organizacija (1990) i Američko psihološko udruženje (1973).

Uvredljivi su pojmovi: nastrani, trandža, peder, pederko, tetkica, perverzni, nenormalni, lezba, lezbača, homo, žene koje mrze muškarce, muškarača, bolesni, ženski petko, homoseksualizam, gej životni stil, hermafrodit, itd.

Udruženje Q je 2006. godine uradilo analizu terminologije koja se koristi u odnosu na LGBTTIQ populaciju u štampanim medijima. Jedan od zaključaka jeste da se novinari_ke odlučuju pisati o ovim temama na senzacionalistički način ne poštujući univerzalna ljudska prava svih osoba, te da termini u muškom rodu kao „homoseksualac“ ili „homoseksualci“ nisu prihvatljivi jer (opet) osobe ženskog spola i roda čine nevidljivim što ima dublje političke implikacije.[i] Na isti problem se ukazuje i u Roza izvještaju iz 2012. godine, što pokazuje da nema pomaka na bolje kada je u pitanju pisanje o LGBTTIQ temama u medijima: „(…) problem su još uvijek sveprisutne senzacionalizacija, seksualizacija i stereotipizacija LGBT populacije. Ona se uvijek veže za kontroverzu i skandal, te se gura u stereotipne kontekste koji nikako ne mogu pomoći drugačijoj percepciji, te ne pomažu mogućoj edukaciji i promjeni mišljenja čitateljstva“.[ii]

Inventar mogućnosti koje se koriste pri upotrebi rodno osjetljivog jezika u pisanoj  formi (primjer je sintagma svaka_i pojedinka_ac u genitivu)

  • kosa crta: svake/og pojedinke/ca ili svakog/e pojedinca/ke
  • donja crta: svake_og pojedinke_ca ili svakog_e pojedinca_ke
  • crtica sa nastavkom: svake/-og pojedinke/-ca ili svakog/-e pojedinca/-ke
  • zvjezdica: svake*og pojedinke*ca ili svakog*e pojedinca*ke
  • veznik i: svake pojedinke i svakog pojedinca
  • pisanje nastavaka bez odvajanja: svakeog pojedinkeca/svakoge pojedincake

Jezik je djelatan i stvaralački proces pronalaženja novih kombinacija postojećih oblika i odnosa koje pružaju materijal za nova upisivanja značenja imenica, pridjeva, glagola, odnosno čitavog jezičkog, a tako i svakog drugog, sistema. I za kraj, moramo još jednom naglasiti potencijal našeg jezika: „Muški rod nije jedini rod u kome se može pisati, posebno kada je riječ o ovoj temi koja podrazumijeva dekonstrukciju patrijarhalnog, heteronormativnog i binarnog sistema vrijednosti u odnosu na spol i rod“[iii]

U Hrvatskoj i Srbiji se već više od decenije intenzivno i mnogo piše o ovom pitanju, posebno među feminističkim lingvistkinjama i lingvistima. U Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini je, također, ovo pitanje, posljednjih godina, otvoreno i sve je više akademskih i praktičnih tekstova o ovoj temi. Neki od radova koji se bave konkretnom i  ideološkom stranom rodno osjetljivog jezika su: Katnić-Bakaršić, Marina. Jezik i (de)konstrukcija roda u: Babić-Avdispahić, J. J. et al. Izazovi feminizma. Sarajevo, Forum Bosnae, 2004.; Šehović, Amela. Upotreba mocionih sufiksa (u nomina agentis et professionis) u savremenom razgovornom bosanskom jeziku u: Pismo, I/1, 2003, str. 73–92, te priručnik Zlotrg, Sandra i Čaušević, Jasmina. Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima. sarajevo, Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti i Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, 2011. Detaljnu analizu primjera o izvještavanju bh. medija o LGBT pitanjima potražite u publikaciji Rozi izvještaj: Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini u izdanju Sarajevskog otvorenog centra iz 2011. godine, koja je dostupna i u elektronskoj formi na: http://soc.ba/index.php/bs/publikacije/online-edicija-ljudska-prava.

Piše: Jasmina Čaušević

Preuzeto iz publikacije Pojmovnik LGBT kulture, Sarajevski otvoreni centar, 2012.

 


[i] Horozović, Taida i Svetlana Đurković i Slobodanka Dekić. Analiza terminologije koja se odnosi na LGBTIQ populaciju u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, Udruženje Q, 2006. str. 17. Dostupno na: http://www.queer.ba/?q=bs/content/analiza-terminologije-koja-se-odnosi-na-lgbtiq-populaciju-u-%C5%A1tampanim-medijima-u-bosni-i-her

[ii] Durkalić, Masha. Analiza medijskog izvještavanja o seksualnim manjinama u BiH u: Rozi izvještaj: stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini. Sarajevo, Sarajevski otvoreni centar, 2012.

[iii] Horozović et al., 2006. str. 29

Komentari

komentara