Enciklopedijske definicije[i] pojam homofobije svode na iracionalni strah od homoseksualnih osoba koji se ispoljava u obliku netolerancije, predrasuda, mržnje, pa čak i nasilja. Međutim, svaki pokušaj da se ponudi razgovjetna i jasna definicija izaziva mnogobrojne dileme. One prvenstveno proističu iz etimološkog značenja pojma homofobija- grčki homós- isto i phóbos- strah. Etimološko značenje implicira da je riječ o iracionalnom strahu od homoseksualnih osoba. Međutim, u praktičnom diskursu dijapazon objekata prema kojima je strah usmjeren je dosta širi.
Objekat straha mogu predstavljati ne samo homoseksualne osobe, nego i osobe čija se seksulana orijentacija pretpostavlja na osnovu njihovog neuklapanja u patrijarhalno definirane modele ponašanja. Također, pojam homofobije može podrazumijevati i bifobiju i transfobiju čime se spektar objekata proširuje. Strah može biti usmjeren i prema samome sebi, odnosno može se manifestirati kao strah od vlastite seksulanosti što se označava kao internalizirana homofobija. Kada osoba usvoji negativne stavove društva, kao posljedica se razvijaju i negativni stavovi i osjećanja prema vlastitom identitetu, a često i prema drugim LGBTTIQ osobama. Internaliziranje homofobije uključuje: „uznemirujuće ili neugodne osjećaje o sebi kao LGBTIQ osobi; nedostatak povezanosti s LGBTIQ zajednicom, negativne moralne i religijske stavove prema LGBTIQ osobama i negativne stavove prema LGBTIQ osobama“[ii]. Na koncu, neki autori, kao na primjer Michael Kimmel (1997), strah koji podrazumijeva pojam homoseksualnosti razumiju i kao strah od ugrožavanja maskuliniteta. U tom kontekstu, homofobiju Kimmel tumači kao ključni princip na osnovu kojeg se u okviru patrijarhalnih socio- kulturnih obrazaca definiše maskulinitet[iii].
Druga dilema koja proističe iz etimološkog značenja homofobije, tiče se upućivanja na pojam fobije. Homofobija predstavlja reakciju na različite opisane objekte, međutim, ta reakcija je kvalitativno različita od reakcija tipičnih za različite anksiozne poremećaje. Gregory M. Herek uočava da je emocionalna komponenta prave fobije tjeskoba, a homofobije ljutnja i gnjev[iv], što implicira da homofobija nije klasičan oblik fobije. Da bi se bolje razumjela kvalitativna dimenzija fobije o kojoj ovdje govorimo, nužno je imati u vidu kulturološku dimenziju homofobije. Nancy Fraser homoseksualnost razumije kao kulturalnu diskreditaciju homoseksulanosti[v]. Njeno problematiziranje homofobije odvija se u okviru rasprave o dominantnoj kulturi za koju je karakteristična autoritativna konstrukcija normi koji privilegiraju heteroseksualnosti. Autori_ce koji_e razmatraju kulturološku dimenziju ovog problema, rješenje vide u prevrednovanju sveukupnosti društvenih vrijednosti. Međutim, ovakve rasprave veoma često poistovjećuju pojmove homofobija i heteroseksizam, te se kulturalna homofobija često označava kao heteroseksizam. Heteroseksizam je „oblik društvene diskriminacije koji se zasniva na pretpostavci da je heteroseksualnost jedini ‘normalni i prihvatljiv način življenja’, čime se diskriminira homoseksualce, lezbejke, biseksualne i transrodne osobe, te negira legitimitet drugim oblicima seksualnih, društvenih, rodnih i životnih praksi“[vi]. Heteroseksizam insistira na stavu da je heteroseksualnost jedina validna seksualna orijentacija[vii]. Na osnovu ove pretpostavke prikazivanja i legitimiranja heteroseksualnosti kao norme, heteroseksizam stvara povoljno okruženje za homofobiju, a uključuje i sistematski iskaz homofobije u društvenim institucijama[viii]. Neki autori_ce pojam heteroseksizam koriste kako bi opisali kulturalnu ideologiju koja se manifestira u različitim društvenim institucijama, dok homofobiju koriste kako bi opisali individualne stavove i ponašanja koja su proizvod takve ideologije[ix].
Razmatranje kulturološke dimenzije homofobije omogućilo je njeno pravno definiranje. Tako, na primjer u rezoluciji Evropskog parlamenta o zaštiti manjinskih prava i antidiskriminacijske politike proširene Evrope, riječ homofobija se ispostavlja kao bliska rasizmu, antisemitizmu, islamofobiji i romofobiji[x]. Rezolucija Evropskog parlamenta o homofobiji u Evropi iz 2006. godine nedvosmisleno potvrđuje istovrsnost ovih pojmova, te se homofobija definira kao „iracionalan strah i averzija prema homoseksualnosti i LGBT osobama baziranim na predrasudama, sličnim rasizmu, ksenofobiji, antisemitizmu i seksizmu“[xi]. Homofobija je ovdje određena kao iracionalan strah, ali ne u smislu klasičnog razumijevnja fobije, već je naglašena njena kulturološka dimenzija. Utemeljenost na predrasudama implicira da je homofobija permanentna društvena i kuturalna činjenica koja se manifesira u različitim oblicima, kao što su „govor mržnje i podsticanje diskriminacije, podsmjeh, verbalno, psihološko i fizičko nasilje kao i proganjanje i ubistvo, diskriminacija kršenjem principa jednakosti i neopravdanih i neumjerenih ograničavanja prava, koja su često prikrivena razlozima javnog reda, vjerske slobode i prava na prigovor savjesti“[xii].
UN-ov izveštaj Discriminatory laws and practices and acts of violence against individuals based on their sexual orientation and gender identity, pokazuje da je homofobično i transfobično ponašanje karakteristika svih geografskih regija. Izvještaji o homofobiji i diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta potvrđuju generalnu tezu da, uprkos brojnim antidiskriminacijskim odredbama, de facto homofobija i dalje predstavlja ozbiljan problem u zemljama Evropske unije, te da ima uticaja na život i izbor LGBTIQ osoba u svim sferama društvenog života. A situacija u BiH je daleko lošija kada je riječ o poštivanju prava i sloboda LGBTIQ osoba. Manifestacije homofobije u bh. društvu prisutne su kako u privatnoj, tako i u javnoj sferi. Neki oblici ovih manifestacija pripadaju sferi simboličkog nasilja koje se ne očituje jasno, veoma često nema svjesne namjere, te ostaje neprimjetno i upisano u tzv. normalni poredak. Brojni su primjeri homofobije u BiH, od onih koji pripadaju domenu simboličkog nasilja, pa kao takvi ostaju manje ili više nedostupni za različita istraživanja, do onih vidljivih. Da je društvena klima u BiH homofobična pokazuje i istraživanje Gallup Balkans Monitor iz 2010. godine[xiii]. Tako je istraživanje, između ostalog pokazalo i da: 76.5% ispitanika_ica smatra da homoseksualne osobe ne trebaju svoje seksualno opredjeljenje pokazivati u javnosti, 74.4% da su homoseksualne veze uvijek pogrešne, 64.4% da homoseksualne osobe ne bi trebale da obavljaju neke javne poslove kao što je, recimo, posao učitelja_ice ili nastavnika_ce, a 49.2% da ne trebaju imati ista prava kao i ostale osobe.
U okviru istraživanja: Izvještaj o rezultatima javnog mijenja o percepciji i iskustvu diskriminacije u BiH[xiv] koje je provedeno 2011. godine, ispitanicima_ama je postavljeno pitanje koliko je, prema njihovom mišljenju, diskriminacija prisutna kada je riječ o pripadnicima određenih specifičnih društvenih grupa. Ispitanici_e smatraju da je najraširenija diskriminacija prema osobama koje pripadaju romskoj populaciji, a zatim siromašnije i homoseksualne osobe[xv]. Izvještaj je također pokazao da u slučaju homoseksualaca i lezbejki postoji najniži stepen prihvatanja kao susjeda ili komšije[xvi].
Istraživanje u Srbiji pokazalo je, između ostalog, sljedeće: 67% ispitanika_ca homoseksulanost smatra bolešću, 64% da je crkva u pravu što osuđuje homoseksualnost, a 56% da je homoseksualnost opasna za društvo (Izvještaj o istraživanju javnog mijenja u Srbiji, GSA i CeSID, 2010. Dostupno na: http://gsa.org.rs/wp-content/uploads/2012/03/Istrazivanje-Predrasude-Na-Videlo-2010-GSA.pdf, str. 8).
Istraživanje homofobije u Crnoj Gori pokazalo je, između ostalog, da je za većinu građana_ki Crne Gore, homoseksualnost bolesna, neprirodna i nemoralna pojava; za čak više od tri četvrtine anketiranih građana homoseksualnost jeste i treba da ostane lična, privatna stvar pojedinaca_ki, a ne predmet javne politike (Rezultati istraživanja homofobija u Crnoj Gori, Cemi i Juventas, 2010. str. 4 – 6. Dostupno na: http://www.infomladi.me/index.php?IDSP=19841&jezik=lat).
U okviru istraživanja provedenog u Hrvatskoj, došlo se i do sljedećih podataka: oko 63% ispitanika_ca osjeća se nelagodno u društvu homoseksualnih muškaraca; za 54% muškaraca homoseksualnost nije prirodna i normalna; da homoseksualcima ne bi trebalo biti dozvoljeno da rade s djecom smatra njih 58%; stav 78% muškaraca jest da homoseksualcima ne bi smjelo biti dozvoljeno da usvajaju djecu; 62% muškaraca izjavljuje da bi ih bilo sram da imaju sina koji je homoseksualac. (Muškarci i rodna ravnopravnost u Hrvatskoj – Rezultati istraživanja IMAGES. Zagreb: CESI, 2011. Dostupno na: http://www.cesi.hr/attach/_i/istrazivanje_muskarci_i_rodna_ravnopravnost_u_hrvatskoj.pdf, str. 54).
Ni podaci iz zemalja u okruženju ne daju optimističnije rezultate. Ono što situaciju u BiH i zemljama ex- Jugoslavije čini specifičnom jeste činjenica da je homofobija na ovim prostorima u simbiozi sa drugim vrijednosnim stavovima, a prije svega sa tradicijom, religijom i nacionalizmom. Reprodukcija homofobije biva moguća zahvaljujući različitim agensima socijalizacije, među kojima se posebno izdvajaju obrazovne institucije i medji, zbog toga što imaju direktan uticaj na afirmaciju određenih stavova u društvenoj strukturi vrijednosti i očuvanje heteronormativnog patrijarhalnog poretka, mada njihovi uticaji mogu biti i pozitivni, te mogu igrati veliku ulogu u dekonstrukciji homofobne stvarnosti u BiH. BiH je društvo sa veoma snažnim heteronormativnim patrijarhalnim vrijednostima. Različite manifestacije homofobije, od primjera u udžbenicima, govora mržnje u medijima do nasilja – očekivan su i logičan slijed. I dok je u teorijskom diskursu nezahvalno pokušati dati konkretnu definiciju pojma homofobije, u svakodnevnom diskursu se mogu prepoznati njene manifestacije.
Iz navedenih razloga, homofobna klima u obrazovnim institucijama izaziva posebnu zabrinutost. Kada govorimo obrazovnim institucijama, onda je potrebno u obzir uzeti tri elementa: nastavne kurikulume, sadržaj udžbenika i nastavnu praksu. Analiza srednjoškolskih udžbenika pokazala je da tekstovi u udžbenicima koji se koriste u BiH, nude netačne informacije, stereotipe i predrasude (Đurković, Svetlana. Analiza srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Udruženje Q, 2010. Dostupno na: http://www.queer.ba/files/1+1=0fin_0.pdf). Ovakav pristup podupire postojeće društvene vrijednosti reproducirajući dalje homofobne predrasude. Na osnovu provedene analize, autorica, između ostalog zaključuje i da udžbenici promovišu društvene norme standarda žene i muškarca, heterosksualnosti, heteronormativne porodice i društvenih odnosa i uloga. Ovakav pristup, kako primjećuje autorica, ne samo da ne razvija kritičko razmišljanje kod mladih osoba, nego podupire predrasude i površno razmišljanje i pristupanje društvenom životu jer je bazirano na neistinitim informacijama i podacima.
S obzirom na navedene teorijske dileme, moguće su dvije opcije. Prva opcija se odnosi na redefiniranje pojma homofobija koja bi uključivala raznovrsne društvene fenomene koje u svakodnevnoj i akademskoj praksi označavamo kao homofobne. Spretno rješenje je ponuđeno u definiciji koja je data u Međunarodnoj enciklopediji žena. Homofobija je u toj publikaciji definirana kao oblik diskriminaciju prema homoseksualnim osobama koja uključuje predrasude, strah, mržnju i/ili nesnošljivost prema homoseksualnosti kod drugih ljudi, ali i kod samoga_e sebe.[xvii]Specifičnost ove definicije je u tome što je predstavlja kao oblik diskriminacije. Međutim, diskriminacija predstavlja djelovanje na osnovu predrasuda, dok se pojam homofobije tiče prvenstveno predrasuda. Ponuđena definicija je izgubila iz vida kulturološku dimenziju homofobije.
Druga opcija se sastoji u tome da se ponuditi neki novi termini koji bi opisao konkretne društvene probleme. Tako, na primjer Zoran Kurelić pod homofobijom podrazumijeva iracionalan strah i averziju prema homoseksualnim osobama[xviii]. Međutim, ovaj autor smatra da je kada averzija pređe u strah i mržnju, pogrešno govoriti o homofobiji, već da treba koristiti pojmove poput antihomoseksualizma[xix]. S druge strane, Herek predlaže korištenje pojma seksualne predrasude koji se odnosi na sve negativne stavove na osnovu seksualne orijentacije, bez obzira da li je ona homoseksualna, biseksualna ili heteroseksualna[xx].
Na tragu ovih teorijskih rasprava, moguće je i redefiniranje pojma homofobija kroz njeno, prvenstveno, upućivanje na negativne stavove. Negativni stavovi – predrasude i stereotipi, smatraju se jednim od izvora diskriminacije, jer imaju jaku dinamičku moć, te veoma lako mogu da potaknu akciju protiv osobe ili grupe osoba prema kojima imamo negativne stavove[xxi]. U tom kontekstu, konkretnim djelovanjima se daje atribut homofobičnosti kako bi se akcentirala njihova utemeljenost na stereotipima i predrasudama. Međutim, time se ne iscrpljuje njihova problematičnost, koja se u konkretnom činu ogleda u kršenju prava i sloboda određene osobe ili grupe osoba.
Za dalje čitanje preporučuje se, prije svega, knjiga:
Weinberg, George Society and the Healthy Homosexual. St. Martin’s Press, New York, 1972., s obzirom da je riječ o autoru koji krajem 60-ih godina pojam homofobije uvodi u upotrebu. O zaštiti osoba od homofobičnog i transfobičnog nasilja pročitati više u knjizi: UN Human Rights Office. Born Free and Equal: Sexual Orientation and Gender Identity in International Human Rights Law. New York i Geneva, 2012. Dostupno na: http://www.ohchr.org/Documents/Publications/BornFreeAndEqualLowRes.pdf. Za uvođenje u teorijsku raspravu oko pojma homofobija, preporučuje se tekst: Herek, Gregory M. Beyond “Homophobia”: Thinking About Sexual Prejudice and Stigma in the Twenty-First Century. Sexuality Research & Social Policy, Journal of NSRC, Vol. 1, No. 2. National Sexuality Resource Center, San Francisco State University, 2004. Dostupno na: http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/Herek_2004_SRSP.pdf
Piše: Amila Ždralović
[i] Vidi: GLBTQ– An Encyklopedia of Gay, Lesbian, Bisexual, Transgender & Queer Culture Dostupno na: http://www.glbtq.com/glossary.php?id=12; Đurković, Svetlana. Nevidljivo Q?: pitanje ljudskih prava i potreba LGBTIQ osoba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, Udruženje Q, 2007. str. 11; Ured za ravnopravnost spolova RH. Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske Unije. Zagreb, 2007. str. 30. Dostupno na: http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/biblioteka-ona/pojmovnik_rodni.pdf
[ii] Lezbejska organizacija Rijeka LORI. Procjena potreba seksualnih i rodnih manjina u Hrvatskoj. Rijeka, 2007. str. 6; Izvještaj o provedenom istraživanju. Dostupno na: http://www.ravnopravnost.hr/web/wp-content/uploads/2011/05/Procjena-potreba-LGBTQ_Hr_izdvojeni-rezultati_LORI_final.pdf; Kovačević, Aleksandra i Drašković, Maruška. Rad sa LGBT populacijom– Priručnik za psihologe. Podgorica, Juventas, 2011. str. 21
[iii] Kimmel, Michael. Masculinity as Homophobia: Fear, shame and silence in the construction of gender identity. Dostupno na: http://www.stthomas.edu/diversity/files/Masculinity_as_Homop.pdf
[iv] Herek, Gregory M. Beyond “Homophobia”: Thinking About Sexual Prejudice and Stigma in the Twenty-First Century. Sexuality Research & Social Policy, Journal of NSRC, Vol. 1, No. 2, National Sexuality Resource Center, San Francisco State University, 2004. Dostupno na: http://psychology.ucdavis.edu/rainbow/html/Herek_2004_SRSP.pdf
[v] Fraser, Nancy. From Redistribution to Recognition?– Dilemmas od Justice in a „Postsocialist“ Age u: Fraser, Nancy. Justice Interruptus. London, Routledge, 1997. Dostupno na: http://ethicalpolitics.org/blackwood/fraser.htm
[vi] Ured za ravnopravnost spolova RH. Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske Unije. Zagreb, 2007. str. 30. Dostupno na: http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/biblioteka-ona/pojmovnik_rodni.pdf
[vii] Gavrić, Saša i Huremović, Lejla i Savić, Maja ur. Čitanka lezbejskih i gej ljudskih prava. Sarajevo, Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Heinrich Boell, 2011. str. 218
[viii] Poštić, Jelena. Homofobija među nama. Dostupno na: http://zenskasoba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=47&Itemid=36
[ix] Herek, Gregory M. Beyond “Homophobia”: Thinking About Sexual Prejudice and Stigma in the Twenty-First Century, str. 16
[x] Kurelić, Zoran. Je li hrvatski parlament homofobičan?. Politička misao, vol. XLIII, Zagreb, 2006. str. 59, str. 64
[xi] Rezolucija Evropskog parlamenta o homofobiji u Evropi. Dostupno na: http://www.labris.org.rs/labris/aktivnosti/pravno-savetovaliste/1066-rezolucija-evropskog-parlamenta-o-homofobiji-u-evropi
[xii] Isto
[xiii] Rezultati istraživanja Gallup Balkans Monitor. Dostupno na: http://www.riskandforecast.com/post/in-depth-analysis/radical-right-in-see-seeks-political-gains-by-attacking-gay-pride-parades_725.html
[xiv] Fond otvoreno društvo BiH. Izvještaj o rezultatima javnog mijenja o percepciji i iskustvu diskriminacije. Dostupno na: http://www.diskriminacija.ba/sites/default/files/Diskriminacija_izvjestaj_final.pdf
[xv] Isto, str. 23–24
[xvi] Isto, str. 46
[xvii] Kramarae, C. i Spender, D. ur. Routledge International Encyclopedia of Women. Routledge, London i New York, 2000. Citirano prema: Ured za ravnopravnost spolova RH. Pojmovnik rodne terminologije prema standardima Europske Unije. Zagreb, 2007. str. 30. Dostupno na: http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/biblioteka-ona/pojmovnik_rodni.pdf
[xviii] Kurelić, Zoran. Je li hrvatski parlament homofobičan? str. 58, str. 64
[xix] Isto, str. 64
[xx] Herek, Gregory M. Beyond “Homophobia”: Thinking About Sexual Prejudice and Stigma in the Twenty-First Century. str. 16
[xxi] Petković, Brankica i Kodovšek, Neža, autori_ce tekstova za BHS izdanje Terzić, Zlatan i Dračo, Ivana. O diskriminaciji: priručnik za novinarke i novinare. Sarajevo, Mediacentar, 2011. str. 29