PIŠE: Ena Šehić
Online i digitalni aktivizam postali su sve značajniji posljednjih godina, pružajući platformu pojedincima i grupama da izraze svoja mišljenja te privuku pažnju na društvene, političke i ekološke probleme. Ova vrsta aktivizma koristi internet i druge digitalne tehnologije kako bi mobilizirala podršku, podigla svijest i utjecala na javnu politiku kroz moderne načine.
No prije nego uronimo u samu definiciju i analizu važnosti digitalnog aktivizma, moramo prvo da se podsjetimo toga šta znači biti aktivista_kinja i to naročito u online sferi. Odgovornost i značaj ove pozicije nam je pojasnila Milica, kvir feministkinja i narodu poznatija kao @draga.devojcice na online platformama. Milica godinama koristi svoju platformu za edukaciju i osvještavanje djevojčica, mladih djevojaka, ali i svakoga ko naiđe na njen sadržaj o tome šta znači biti žena, kvir, drugačija i svoja u jednom heteronormativnom i patrijarhalnom svijetu. Njene objave su za patrijarhat prijetnja, a za žene liberalizacija. Potiču mnoštvo diskursa i ohrabruju nas da ne budemo pasivni_e, već s pravom glasni_e i vrijedni_e samoljubavi, poštovanja i revolucije.
“Nedavno sam pročitala citat kako se određene osobe ne deklariraju više kao aktivistkinje. Šta to znači? To znači da nas je jednostavno briga za svijet oko nas i zajednicu te ne želimo da to bude samo neka titula i da samo na aktiviste spada sva briga o svijetu, a da ostali koji se tako ne deklarišu nemaju brigu o istome. Ja se s time slažem. Ja sam aktivistkinja jer mi je stalo do svijeta i do ljudi. Neću da stojim sa strane i samo gledam kako nas neko ugnjetava i uništava. Ne. Ja ću da uradim nešto po tom pitanju, ma koliko to malo ili veliko bilo”, inspirativno je započela Milica naš razgovor.
Milica je prvenstveno započela svoju aktivističku historiju s ekološkim aktivizmom gdje je dobila priliku da se uči, kako ona naziva “aktivističkim postulatima”, poput nesebičnosti volonterskog rada i nošenja s preprekama koje dolaze kroz aktivistički angažman. Ubrzo nakon toga njen aktivistički pogled se počinje pomjerati na ljudska prava (“iako je sama ekologija ljudsko pravo” kako Milica kaže) te prava žena i LGBTIQ+ zajednice
“Mislim da je fer reći da sve što sam više upoznavala i otkrivala sebe da je time i moj aktivizam postajao sve više ličan. Uvijek je to naravno bilo nešto lično jer se uvijek borim za nešto do čega mi je jako stalo, ali je postajalo sve više personalnije”, naglasila je Milica.
Šta je digitalni aktivizam?
Online aktivizam, također poznat kao digitalni aktivizam, cyber aktivizam ili e-aktivizam, odnosi se na korištenje interneta i drugih digitalnih tehnologija za promovisanje društvenih, političkih ili ekoloških promjena. Digitalni aktivizam obuhvaća širi spektar aktivnosti, uključujući online organiziranje, zagovaranje i mobilizaciju. Može poprimiti mnoge oblike, poput stvaranja i dijeljenja sadržaja na društvenim medijima, potpisivanja online peticija, sudjelovanja u kampanjama s hashtagovima, live-tweetanja događanja i korištenja tehnologije virtualne stvarnosti za simulaciju iskustava.
Uspon online i digitalnog aktivizma može se pripisati sve većoj dostupnosti i širokoj upotrebi digitalnih tehnologija, posebno među mlađim generacijama. Internet pruža prostor gdje ljudi mogu povezivati se s drugima koji dijele slične interese i brige, bez obzira na geografsku udaljenost. Društveni mediji posebno su postali ključni alati za digitalni aktivizam, omogućujući korisnicima širenje informacija i brzu i učinkovitu mobilizaciju velikog broja ljudi.
“Zapravo nisam odabrala nikada da se služim društvenim mrežama u svrhu aktivizma, već je to nekako rezultat pandemije i karantena. Prije pandemije je moj aktivizam bio isključivo uživo u obliku radionica, manifestacija i sličnoga. Ali kada sam se odvojila od svoje zajednice u toku COVID-19 pandemije i iz želje da ostanem povezana s istom zajednicom sam se pomjerila na društvene mreže. To mi je bila nekako prirodna ekstenzija onoga što sam radila uživo i da kroz ovaj način mogu da dotaknem mnogo više ljudi. Tada sam shvatila je to vrlo moćan alat koji treba iskoristiti. Mene je dosta često, pogotovo u tim krugovima omladinskog rada i aktivizma, sram reći da sam influenserka ili online aktivistkinja jer to nije pravi aktivizam. To su naravno neke moje internalizovane predrasude s kojima se svjesno borim jer su društvene mreže alat kao i svaki drugi i treba ga prihvatiti te je naše da prosto evoluiramo sa svijetom“, kaže Milica.
Gdje su počeci e-aktivizma?
Podrijetlo online i digitalnog aktivizma može se pratiti do ranih dana interneta. Jedan od prvih slučajeva online aktivizma bio je “Save the Internet” kampanja 1996. koja se protivila Communications Decency Act (CDA) u Sjedinjenim Američkim Državama. CDA je imao za cilj regulirati nepristojan materijal na internetu, ali kritičari su tvrdili da bi gušio slobodu govora i ometao rast interneta. Aktivisti su koristili kampanje putem e-maila, online peticija i web stranica kako bi mobilizirali opoziciju prema zakonu, što je konačno dovelo do njegovog poraza.
U narednim godinama, online aktivizam nastavio se širiti, s primjetnim kampanjama koje su nastale diljem svijeta. Na primjer, 2003. južnokorejska građanska grupa koristila je SMS poruke kako bi mobilizirala prosvjede protiv vladinog plana uvođenja novog nacionalnog identifikacijskog sistema. 2008. Twitter je imao značajnu ulogu u širenju informacija i mobiliziranju podrške tokom protesta povodom iranske predsjedničke izborne prevare.
Nešto s čime smo se Milica i ja složile jeste da ne postoji zapravo problem inherentni s online aktivizmom, već da ljudi jednostavno ne žele prihvatiti činjenicu da u današnjem svijetu mnogo više efekta ima akcija na internetu nego uživo. Milica daje primjer organiziranja protesta u Srbiji, koje je redovno izvještavala i promicala na svojoj platformi.
“Ja lično nemam previše nade da će se nešto promijeniti nekim djelovanjem uživo. Mislim da je naša vlast takva da ih generalno ne zanima glas i mišljenje naroda. Zbog toga smatram da ćemo više doći do promjena širenjem informacija i korekcijama dezinformacija koje se šire, a to je opet efektnije raditi online. U tom smislu nemam ništa protiv toga što se aktivizam “prebacuje” online. Čak i, na primjer, samo što podijelimo svoj stav kao “Podržavam istospolne brakove” online, ljudi do kojih možda nikad ne bi došla ta informacija je dosta upečatljivija nego da to govorimo uživo u svom krugu prijatelja. Ali, jako je važno da ostanemo ljudi. Moramo da nastavimo pričati s ljudima. Pričati uživo, slušati druge, ponuditi drugačije mišljenje i te konstante interakcije uživo na jednom bazičnom 1 na 1 nivou su ključne da opstanu. Taj vrlo ljudski aktivizam i to pomaganje jedno drugima je ono što treba da bude offline“, izjasnila se Milica.
Uprkos raspravama o tome je li online aktivizam jednako važan kao i onaj uživo, važno je prepoznati da ove dvije dimenzije često nadopunjuju jedna drugu. Digitalni aktivizam omogućuje globalno povezivanje, brzu razmjenu informacija i širenje svijesti, dok tradicionalni oblici aktivizma održavaju važnost ljudske interakcije i osobnog dodira.
Kao što i Milica naglašava online aktivizam se ne svodi samo na formalne titule, već na stvarnu brigu za svijet oko nas. U svijetu gdje digitalne tehnologije igraju sve veću ulogu, online aktivizam ostaje relevantan, potičući pojedince da budu aktivni sudionici u oblikovanju bolje budućnosti. Miličina predanost i strast prema aktivizmu svijetli kao primjer kako jedan glas na internetu može imati snažan i pozitivan utjecaj na širu zajednicu.
Primjeri uspješnih online kampanja i digitalnog aktivizma
Za kraj, da vas podsjetimo da postoji mnogo primjera uspješnih kampanja online i digitalnog aktivizma koje pokrivaju širok spektar problema i regija. Evo njih par:
- #BlackLivesMatter – Ova kampanja s hashtagom započela je na Twitteru kao odgovor na oslobađanje Georgea Zimmermana za smrt Trayvona Martina 2013. godine. Brzo je stekla zamah i postala poziv na prosvjede protiv policijske brutalnosti i rasne nejednakosti širom Sjedinjenih Američkih Država. Pokret se od tada proširio izvan društvenih medija, nadahnjujući organizacije na temelju građanstva i utječući na politički diskurs.
- #MeToo – Tarana Burke skovala je frazu “Me Too” 2006. godine kako bi podigla svijest o seksualnom uznemiravanju i napadima, posebno među marginaliziranim zajednicama. 2017. glumica Alyssa Milano objavila je “Me Too” kao odgovor na poziv ženama da podijele svoja iskustva seksualnog uznemiravanja i napada nakon skandala s Harveyem Weinsteinom. Hashtag je postao viralan, potičući globalni razgovor o seksualnom zlostavljanju i poticanje brojnih javnih ličnosti na suočavanje s optužbama i odgovornost.
- #NeverAgain – Nakon školskog pucanja u Parklandu u februaru 2018., preživjeli napada pokrenuli su pokret #NeverAgain, zagovarajući za strože kontrole oružja u Sjedinjenim Američkim Državama. Koristili su društvene medije kako bi mobilizirali podršku, organizirali prosvjede i sudjelovali u javnoj raspravi, što je dovelo do povećanog nadzora političara i tvrtki povezanih s Nacionalnim udruženjem za oružje (NRA).
- #Kony2012 – Invisible Children, neprofitna organizacija, objavila je video 2012. godine koji ističe zločine koje čini Lord's Resistance Army (LRA) pod vodstvom Josepha Konyja u središnjoj Africi. Kampanja je pozvala na uhićenje Konyja i podizanje svijesti o dječjim vojnicima i seksualnom ropstvu. Iako su se pojavile kritike u vezi s točnošću prikaza u videu i učinkovitošću kampanje, demonstrirala je moć društvenih medija u privlačenju međunarodne pažnje na prethodno nedovoljno izvještavane sukobe.
- #BringBackOurGirls – 2014. Boko Haram otela je više od 200 djevojčica iz Chiboka, Nigerije. Kampanja #BringBackOurGirls, pokrenuta od strane nigerijske aktivistice Obiageli Ezekwesili, vršila je pritisak na vladu i međunarodnu zajednicu da poduzmu mjere za spašavanje otetih djevojčica. Kampanja je stekla globalni zamah, s poznatim osobama i političarima koji su se pridružili pozivu na akciju. Iako većina djevojčica ostaje nestala, kampanja je skrenula pažnju na prijetnju koju predstavlja Boko Haram i potrebu za većim naporima u rješavanju rodno uvjetovanog nasilja u ratnim zonama.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
