(William Naphy, Born To Be Gay – Historija homoseksualnosti, Sarajevski otvoreni centar, Queeria, Domino, Sarajevo/Beograd/Zagreb, 2012.)
PIŠE: Nikolina Todorović
Historija homoseksualnosti – podnaslov je knjige Born To Be Gay, iz kojeg se, između ostaloga, može pretpostaviti ne samo tematski i metodološki okvir knjige, nego i značaj cjelokupne studije.
Uistinu, riječ je o znanstvenom radu koji svojom erudicijom i bibliografskom referencom, uspijeva obuhvatiti i kontekstualizirati neopisivo značajne teme, među kojima je, svakako, najdominantnija: revizija pogleda na seksualnost i homoseksualnost kroz širok povijesni okvir.
Možda najveći značaj ove studije jeste u tome što destabilizira i decentralizira uvriježeno stajalište o dominaciji heteroseksualnosti kroz povijest. Naime, ova inteligentna i izazovna knjiga, na vrlo originalan način i kroz temeljit korpus, progovara o pluralizmu seksualnih identiteta unutar različitih kulturoloških i religijskih konstrukata. Što je još primamljivije i subverzivnije, autor ove studije vrlo promišljeno decentralizira i samu zapadnjačku kulturološku dominaciju, pokazujući na najrazličitijim primjerima da homoseksualnost nije historija samo zapadne civilizacije, već je sveprisutna ljudska aktivnost – širom svijeta i u različitim vremenskim periodima. Autor u samom uvodu naglašava: Korišten je široki hronološki pristup, koji namjerava ispitati stavove vezane za istospolne odnose širom svijeta, otprilike u isto vrijeme, tako da postoji određena količina geografskog „preskakanja“. (…) Sposobnost da posmatramo nezapadne historije detaljno, od životnog je značaja za bilo koju historiju homoseksualnosti. Namjera ove knjige jeste da bude historija istospolnih seksualnih aktivnosti širom svijeta. To neće biti historija zapadne homoseksualnosti gdje će samo neke aluzije o ostatku svijeta biti dotaknute (str. 11-12).
Na tom tragu, autor sa razlogom započinje svoju studiju izražavajući nadu da će zapadni čitatelji ustrajati i biti istinski ponukani da uvide kako homoseksualnost nije zapadni fenomen sa nekim odjecima u drugim kulturama u prošlosti i sadašnjosti (str. 12).
Jer nije ovdje posrijedi samo autorova želja da se dokine zapadnocentričnost. Riječ je o fenomenu koji se i nas, u sadašnjosti, itekako dotiče. I koji je, ujedno, jedan od osnovnih razloga zašto sam se odlučila pisati o ovoj knjizi, naglasiti njen značaj, iznova podsjetiti čitateljice i čitatelje na njenu važnost. Naime, upravo da bih još jednom ukazala na to da homoseksualnost nije zapadna izmišljotina, zapadni konstrukt koji drugi narodi i mjesta usvajaju, obrazac ponašanja kojeg uvozimo, usvajamo i konzumiramo, brendirana odjeća koja sa zapada stiže u naše butike, skrojena i izdiktirana moda u koju se uklapamo i koju težimo dokučiti. Ne. Naprotiv. Studija Historija homoseksualnosti u svojoj srži objedinjuje, promovira i potvrđuje vrlo krupnu ideju: kompleksnu i dugu povijest homoseksualnih i istospolnih aktivnosti. Homoseksualni odnosi, naime, imaju svoju historiju. I oni, slijedom toga, nisu niti novotarija niti izmišljotina niti uprošteno pomodarstvo – kako se to kod nas mahom vjeruje i govori. Riječ je o kompleksnom fenomenu, koji, osim što je prvenstveno značajan kao ljudska emocija, ima svoj značaj i trag unutar svih velikih povijesnih događaja, tema, priča, historijskih ličnosti, perioda prije i poslije pojave monoteističkih religija.
U zaključku knjige, autor William Naphy jako lijepo sublimira i komentariše zbog čega je besmisleno homoseksualnost proglašavati abnormalnom i neprirodnom. Autor je, naime, čini se, i započeo ovu kompleksnu i temeljitu inventuru homoseksualne povijesti da bi upravo kroz historijski veoma kompleksne periode i aktivnosti ukazao na sljedeće: da je kroz historiju širom planete homoseksualnost (istospolna privlačnost i djela) bila značajka ljudskog života. U tom smislu ne može se nazvati neprirodnim ili abnormalnim. Sigurno je istinito da je homoseksualnost sada kao i prije bila uobičajenija nego heteroseksualnost (privlačnost spram suprotnog spola i seksualni činovi sa pripadnicima suprotnog spola). Međutim, homoseksualnost je prilično stvarna karakteristika ljudske vrste uzete u cjelini. Prisustvo gej ljudi je, drugim riječima, prirodni dio čovječanstva – to je normalna značajka ljudskog stanja (str. 319).
Premda je u zaključku autor veoma jednostavan, koncizam, konkretan i precizno tačan, u svome slojevitom radu je ilustrovao i donio nebrojeno mnogo zanimljivih i probranih primjera koji nam ukazuju na to da je biti gej – normalna značajka ljudskog stanja.
Na tom tragu, u ovoj knjizi se istovremeno progovara, na primjer, o tome kako su mnoge antičke kulture promovisale istospolne veze – čak i u religijskim ritualima: Grčka civlizacija, temelj na kojem počiva zapadna civilizacija, ne samo da je tolerisala nego je veličala – i institucionalizirala – muške istospolne veze (str. 56).
Na koncu, Naphy ističe to kako je najupečatljivija značajka svijeta prije pojave Mojsijevog zakona bila u tome što gotovo da nije postojala kultura koja bi imala ikakva značajnija moralna stanovišta o istospolnim aktivnostima: do te mjere da se, ako je ikada i bilo govora o tom pitanju, on ticao više „pozicije“ nego „partnera“. Drugim riječima, većina kultura izgleda su prihvatile da muškarci mogu imati seksualne odnose s drugim muškarcima, ali se smatralo da je svako ko je bio u pasivnoj poziciji (u analnom odnosu) na neki način bio manje muškarac (str. 15). Zaista, pitanje penetracije, dominantne i pasivne pozicije, kao i pitanje ženskosti, muške feminiziranosti, odnosa starijih muškaraca sa mladićima adolescentima – neke su od najspomenutijih tema prvih poglavlja knjige. I to sa punim pravom. Budući da su to bile neke od značajnih tema vezanih za istospolne aktivnosti i mišljenja koja su ih pratila.
Osim toga, glavninu ove studije sačinjava istraživanje na temu promjena do kojih je došlo uopšte u pogledu seksualnosti pod utjecajem judeo-krišćansko-islamske misli. U prvom redu, autor progovara o tome kako je najkrupnija promjena upravo u činjenici da seksualni odnos više nije posmatran kao stvar užitka, već isključivo kao prokreacija. Na tom tragu, autor veli: Judaizam nije napadao homoseksualnost samu per se, ali je jednostavno osiguravao da penetracija bude prokreativna (str. 35). Najsnažnije promjene u pogledu na istospolnu ljubav, dakako, započinju u vijekovima nakon rođenja krišćanske vjere. Kategorija neprirodnoga tada po prvi puta počinje da se veže uz homoseksualnost. Jer jedini zdravi seksualni odnos jeste onaj koji se odvija isključivo zbog rađanja. I ta misao živi jednako od postanka monoteističkih religija do danas.
Nadalje, autor ne zanemaruje još nekoliko važnih pitanja, a to je, u prvom redu, pitanje uporne šutnje o lezbejskom odnosu. O toj temi progovara, na primjer, povodom govora o judeokrišćanstvu. Neutralizacija ženske homoseksualnosti općenito je vrlo kompleksno i značajno pitanje. No, autor vrlo lijepo i tačno opaža da je ova neutralizacija usko povezana sa negacijom ženskog seksa kao seksa uopšte. Segregacija spolova također je jedna od važnih okosnica ove studije.
Izrazito iscrpan pogled na historiju homoseksualnosti koju donosi ova studija nemoguće je posve obuhvatiti u jednom preglednom tekstu, upravo iz razloga jer se kreće od antičkih kultura pa sve do savremenih kontekstualizacija. Vrlo je važno spomenuti da autor također mnogo pažnje posvećuje književnosti, kako savremenoj tako i onoj dalekoj i/ili usmenoj. Od antičkih tragedija, preko indijskih i islamskih rijetkih knjiga, pa sve do Šekspirovih junaka i Oscara Wildea, autor grebe vrlo duboko i, u konačnici, jako britko.
Tako se u ovoj knjizi može naći mnogo izrazito zanimljivih odlomaka, citata, pjesama, isječaka ali i starih predanja koja svjedoče o istospolnim ljubavima. Jedna od najljepših priča svakako jeste ona koju autor donosi negdje na početku knjige, a koja je, zapravo, iz rane kineske književnosti. Bajka govori o odnosu vojvode Ling Weia i njegovog ljubavnika Mizi Xia. Okosnicu bajke čini trenutak u kojem ljubavnik dijeli napola načetu breskvu sa vojvodom. Ova priča, kako navodi autor, poklonila je Kini jedan od njena dva najčešća pojma za istospolnu romantičnu ljubav – ljubav podijeljene breskve.
Upravo zbog toga što zahvata tako široko i kroz vrijeme i kroz prostor, William Naphy ispisao je dragocjenu studiju koja je, bez sumnje, referentna tačka od koje započinju i kojoj bi se trebale vraćati svi ozbiljni i smisleni razgovori o kompleksnosti homoseksualnosti, istospolnih ljubavi, zakona i međuljudskih odnosa.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
