Transrodne osobe u Bosni i Hercegovini ne mogu ostvariti svoja prava – pravna promjena spola moguća je tek nakon potpune medicinske prilagodbe spola, a endokrinološka terapija i hirurški zahvati mogu se obavljati samo u inostranstvu i troškove snose same transrodne osobe, jer ih bh. medicinske ustanove ne rade.
31. marta obilježava se Međunarodni dan transrodnih osoba, dan posvećen podizanju svijesti javnosti o postojanju i prisutnosti trans osoba u društvu, kao i skretanju pažnje na transfobiju, stigmatizaciju i diskriminatorne akte sa kojima se trans osobe susreću u svakodnevnom životu, kao i na institucionalnom nivou.
Posebnu podršku transrodnim osobama u Bosni i Hercegovini pruža Sarajevski otvoreni centar koji je ove godine pokrenuo i kampanju putem društvenih mreža, s ciljem podizanja svijesti građana o problemima sa kojima se susreću trans osobe.
Problemi sa kojima se susreću trasnrodne osobe u BiH
U Bosni i Hercegovini su priznavanje, uživanje, pristup pravima i zaštita ljudskih prava transrodnih osoba na niskom nivou. Uprkos postojećem kvalitetnom pravnom okviru, ljudska prava transrodnih osoba svakodnevno se krše, pogotovo u domenu pristupa zdravstvenoj zaštiti i adekvatnim zdravstvenim uslugama koje su im potrebne.
Koliko je značajna podrška porodice, prijatelja i društva općenito ističe Ali Huremović, transrodni muškarac koji kaže: „Ja imam tu sreću što imam roditelje koji me vole i podržavaju u procesu tranzicije i volio bi da se društvo edukuje o transrodnim temama da bi sva djeca imala tu slobodu da budu ono što jesu bez straha da će ih porodica, prijatelji ili društvo odbaciti ili osuđivati“.
Transrodnim osobama u BiH nije omogućen pristup zdravstvenim uslugama u skladu sa životom u njihovom rodnom identitetu: oznaku spola u ličnim dokumentima i jedinstveni matični broj mogu promijeniti tek nakon izvršene „potpune“ medicinske prilagodbe spola, a u BiH im takva prilagodba spola nije omogućena. Činjenica da se endokrinološka terapija i hirurški zahvati prilagodbe spola moraju obavljati u inostranstvu i da troškove snose same transrodne osobe, jer ih bh. medicinske ustanove ne rade, a zvanični sistem zdravstvenog osiguranja te troškove ne pokriva, dodatno otežava i produžuje proces tranzicije i povećava finansijske troškove osobe.
S obzirom da i sama prilagodba spola dosta dugo traje, te da se tokom nje tijelo transrodne osobe mijenja, dolazi do neslaganja u izgledu osobe i podacima o spolu koji su navedeni u ličnim dokumentima.
„To ih prisiljava da iznova objašnjavaju svoj rodni identitet, otkrivaju privatne podatke i nose medicinsku dokumentaciju sa sobom u svim trenucima života, kao što su školovanje i polaganje ispita, plaćanje karticom u samoposlugama, odlazak u medicinsku ustanovu, prelazak granice, identifikovanje službenoj osobi u nekoj državnoj instituciji i prilikom traženja posla, što ih čini veoma izloženim diskriminaciji i nasilju u transfobnom bh. društvu“, ističu iz Sarajevskog otvorenog centra.
Dodatni pravni problemi s kojima se suočavaju trans osobe odnose se i na brak, razvod, usvajanje i skrbništvo nad djecom, nasljeđivanje i oporuke, status imigranata/kinja, diskriminacija pri zapošljavanju, pristup državnim i privatnim olakšicama, zaštita od zločina počinjenih iz mržnje, lični dokumenti (lične karte, vozačke dozvole, pasoši, izvodi iz matičnih knjiga, i drugo).
Ne odlučuju se sve trans osobe na potpunu prilagodbu spola, zato pravna promjena ne bi smjela biti uvjetovana medicinskom prilagodbom, kako bi sve trans osobe u potpunosti uživale svoja ljudska prava.
