Prevela: Redakcija
Izvor: thestar.com
Veliki dio našeg razgovora o istospolnim obiteljima danas usredotočen je na odrasle, i lako je vidjeti zašto.
U mnogim dijelovima svijeta, queer parovi se moraju boriti čak i za pravo da postanu roditelji. Naravno, veliki dio našeg dijaloga o njihovim obiteljima usmjeren je na pristup braku, reproduktivne tehnologije i usvajanje.
No, u tom diskursu često nedostaju glasovi djece koje su odgojili ili ih odgajaju istospolni roditelji. Mi smo u takozvanom gayby boomu, ali često ne čujemo ovu djecu, uključujući i odraslu djecu koja su bila dio prve generacije koju su podigli roditelji koji su bili autani.
Ta, često zanemarena perspektiva, istražena je u dokumentarcu Gayby Baby, koji prati četvero djece različitih istospolnih parova, nudeći intimni prikaz djece i njihovih obitelji.
Redateljica filma, Australka Maya Newell, rođena je krajem osamdesetih godina u obitelji s dvije mame. U vrijeme kada je odlučila snimiti film u Australiji, “bilo je mnogo političara koji su vikali o tome zašto homoseksualcima i lezbijkama nije dopušteno vjenčati se i da bi njihovi odnosi mogli naštetiti djeci”, kaže Newell. “Pomislila sam ‘Hej, čekajte! Mislim da ovdje nedostaje naš glas… A mi smo odrasli i imamo nešto da kažemo o tome.”
Newell kaže da vjeruje da njezini vršnjaci/kinje nude zanimljiv novi glas u svijetu. “Na neki način to je možda most između queer i straight svjetonazora, jer svi/e smo bili/e odgojeni/e na određeni način, ali možda nismo i sami takvi i zbog toga vidimo svijet iz vrlo jedinstvene perspektive.”
Mladi muškarci i žene u svojim dvadesetim i ranim tridesetim godinama sada su prva generacija koja je odrasla s istospolnim roditeljima.
“Bili smo neka vrsta normalizirajuće generacije”, kaže Sadie Epstein-Fine, 25, iz Toronta, o svom odrastanju kao kćerke dviju mama tijekom početka gaybaby booma. Druge/i su prije nje su možda morali/e izbjegavati pitanja o svojim roditeljima ili se pretvarati da su ih, primjerice, podigli tata ili stric.
Ipak, njena je generacija bila otvorena u vezi svojih queer roditelja, ali su oni “definitivno bili u manjini”, kaže Epstein-Fine, dodajući kako je u proteklih deset godina došlo do porasta djece rođene u istospolnim partnerstvima. “Sada sam sigurna da djeca u osnovnoj školi osjećaju da oko njih ima više djece koju su podigli queer roditelji. U mom slučaju smo to bili ja i možda još jedna osoba u školi.”
Rani “gaybies” su također bili pažljivo promatrana skupina, fenomen koji vodi do onoga što filmska redateljica Newell naziva “sindrom djeteta s postera”.
“Dugo su se naše obitelji morale suprotstavljati diskriminaciji, braniti se i govoriti: ‘Mi smo isti/e kao i vi, normalni/e smo. Naše obitelji rade sve iste savršene stvari kao i obitelji s televizije.'”
Njen film prati prilično uobičajene roditeljske izazove s kojima se suočavaju četiri obitelji – dok u jednom pomažu djetetu da uči čitati, u drugoj priči roditelji nastoje naći dobru srednju školu za drugo dijete.
Gusove dvije mame se bore s navalom njegovog novog entuzijazma za mizoginični svijet WWE hrvanja.
“Normalno u obitelji zapravo znači nesavršenost”, kaže Newell. “To znači da se roditelji ponekad se posvađaju ili vas ponekad iznevjere. To očito nema veze sa seksualnošću naših roditelja i ne bi nas se trebalo tjerati da osjećamo kao da to odražava bilo šta.”
Ipak, Epstein-Fine – čije su obje mame bile aktivne u LGBTQ roditeljskoj zajednici i, u skladu s tim, bile prve osobe koje su zvale/i novinarke/i koje/i su pisale/i o istospolnim obiteljima – osjeća da je u njeno odrastanje trud uložilo puno ljudi.
“To je bio dio mog odrastanja – nastojala sam da budem savršena i stavljala veliki pritisak na sebe da budem stvarno dobra klinka, i da se ne nađem u nevolji. Pokušala sam biti kao zjenica svakog lezbijskog majčinskog oka”, kaže ona.
Ipak, unatoč tome koliko je ponosna i otvorena u vezi toga što ima dvije mame, ona se zapravo od 16-te godine bori s vlastitom realizacijom da je queer. “Postoji stereotip da queer roditelji podižu queer djecu i to je bio ogroman dio kontra argumenta”, Epstein-Fine podsjeća. Njezina bi obitelj bila uključena u televizijske i radijske emisije, a potom bi se emitovala izjava homofobične osobe koja predlaže da istospolni roditelji poučavaju svoju djecu da budu homoseksualci.
Kao rezultat toga, kaže ona, “ono što ‘ispadne OK’ je heteroseksualna djevojka koja je ženstvena i najbolja studentica. Doista mi se činilo da ispunjavam i živim stereotip.”
Makeda Zook, 30, također je odrasla u Torontu sa dvije mame, iako je njezina obiteljska priča malo drugačija, dijelom zato što je pohađala školu koju opisuje kao “stvarno WASP-y srednju školu”.
“Bila sam jako osjetljivo dijete i bila sam jako osjetljiva na druge ljude koji su govorili: ‘Oh, to je tako gej’ ili na bilo kakav homofobičan jezik koji bih čula.”
Kao rezultat toga, ona bi ponekad preskakala ili izbjegavala to što ima dvije majke, te o njima govorila kao o ‘roditeljima’, umjesto ‘mamama’. “Ja se zapravo nisam autala o svojoj obitelji sve dok nisam napunila 15.”
Ali njezina oklijevanja da podijeli svoju priču u školi nisu nimalo odražavala njezino iskustvo kod kuće. “Imala sam nevjerovatno djetinjstvo u smislu svog obiteljskog života”, kaže ona. “Ne bih ga mijenjala ni za šta, iako sam se ponekad zbog homofobije u društvu pitala ‘zašto jednostavno ne mogu biti normalna?'”.
“To je društveni problem. Moramo se baviti homofobijom koja postoji, tako da možemo osigurati da djeca iz queer i trans obitelji mogu biti sigurna i otvoreno govoriti o svojim obiteljima, te se ne osjećati kao da je moraju skrivati. Nismo savršeni/e i to je uredu.”
I ona i Epstein-Fine kažu da je Gayby Baby jedinstven u svom istraživanju dječjih gledišta i bitan zato što ga je napravio neko ko dolazi iz porodice sa istospolnim roditeljima.
Za Newell, susret s drugim ljudima koji su odrasli u istospolnim obiteljima bio je vrhunac dijeljenja filma sa svijetom. “To je uzbudljiva stvar, povezati se s tom međunarodnom zajednicom i kroz ovaj film učiniti naš identitet vidljivijim.”
