Izvor: Crol.hr
Autor: Gordan Duhaček
Foto: doctorwhat/Render-Graphics.com
Pravila postoje da bi ih se kršilo! Nakon što sam u prvom dijelu jasno odredio parametre ovog izbora, u drugom dijelu ću neke od njih jednostavno ignorirati, ali uvijek s dobrim i objašnjenim razlogom. Naime, drugih deset serija s LGBT likovima koje preporučujem su svoje premijere doživjele u protekle dvije godine, u kojima se značajno počela mijenjati reprezentacija LGBT likova na malim ekranima. Kod mnogih od njih LGBT identitet nije uopće ključna identitetska ili dramaturška odrednica, što ih ne čini manje gejevima, lezbijkama, biseksualnim ili trans* osobama, ali pokazuje i novosti stare identitetske politike u jednom, recimo to tako, postgej pravcu.
Među preporukama se neće naći nagrađivana i hvaljena serija Transparent, iz jednostavnog razloga što je ne podnosim iz dna duše. Razlog za to je njezin izostanak osviještenosti u vezi s klasnim privilegijima glavnih likova, uključujući i patera familiasa Mauru Pfefferman (odlični Jeffrey Tambor), koji pod stare dane odlučuje krenuti u rodnu tranziciju i konačno postati ono što je oduvijek osjećao da jest – žena. Kad je riječ o trans* tematici, Transparent (naslov je simpatična igra riječi) pokazuje iznimnu senzibiliziranost i upućenost, osim jedne neopisivo ključne i bolne stvari a to je da Maura ima novca da bude trans*.
S obzirom da je realnost života trans* ljudi često neopisivi horor siromaštva, društvene isključenosti, seksualnog rada kao jedine opcije za preživljavanje, i ubojstava, gledati kako se jedan bijeli, bogati kalifornijski Židov nateže sa svojom razmaženom obitelji oko toga kako će ga neizbježno prihvatiti kao trans* ženu mi je pokidalo živce. Da, i bogati plaču, ali suze se lakše brišu dolarima, a prema toj činjenici u Transparentu vlada potpuna nesvijest. Unatoč svim kvalitetama serije, jedino što sam mislio gledajući je jest zašto se ne dogodi komunistička revolucija i sve te razmažene kalifornijske bogataše ne rastrga gladna rulja Latinoamerikanaca.
Tako da smo ovim uvodom uspjeli i da je vuk sit i da su sve ovce na broju – Transparent je spomenut, ali nije preporučen.
ORPHAN BLACK (2013. – …)
Britanska SF-serija Orphan Black jedna je od onih o kojima trebate znati što manje prije ih nego počnete gledati. Prepustite se savršenoj dramaturgiji (prve sezone) i nevjerojatno svestranoj glavnoj glumici Tatiani Maslany i uživajte. Kad je riječ o LGBT likovima, ima ih nekoliko, od kojih je vjerojatno najistaknutiji brat glavne junakinje Felix (Jordan Gavaris). Felix se na početku čini kao još jedna feminizirana tetka sa svojim zlobno-duhovitim replikama i lepršavim zglobovima, no Orphan Black ubrzo posve dekonstruira tu autohomofobnu paradigmu i Felixa prikazuje kao čovjeka s mnogim svojstvima. Tu su još i jedan istospolni par sastavljen od lezbijke i biseksualke, što nudi zanimljivo propitivanje takve dinamike odnose i seksualne politike koju takva kombinacija stvara, a važnu ulogu u priči igra i jedan trans* muškarac. No, raznolikost seksualnih identiteta likova zapravo je najjednostavniji element Orphan Blacka, koja svoj narativ u biti posvećuje jednom od najstarijih ljudskih pitanja – što znači imati svoje ja.
ORANGE IS THE NEW BLACK (2013. – …)
Uz karijeru, dečka i obitelj punu ljubavi, Piper Kerman jedva da podsjeća na onu nesmotrenu mladu djevojku koja je prije deset godina dostavila kovčeg pun drogeraške love. No ta ju je prošlost sustigla. Osuđena na petnaest mjeseci u zloglasnom saveznom zatvoru u Danburyju, u Connecticutu, dobrostojeća diplomantica koledža Smith postaje zatvorenicom #11187-424 – jedna od milijuna žena koje nestaju “u ludilu” američkoga kaznenog sustava. Tako započinje Kermaničina memoarska knjiga koja je u međuvremenu pretvorena u odličnu gorko-slatku seriju, s nizom upečatljivih ženskih, a slijedom toga i lezbijskih i transrodnih likova. Svatko će imati svoju favoritkinju među zatvorenicama, no u javnosti je dosad najviše odjeknula frizerka Sophia Burset, koju glumi Laverne Cox, dosad jedina transrodna žena koja je u glumačkoj kategoriji nominirana za Emmy. Ništa manje zanimljivo nije preispitivanje seksualnog identiteta glavne junakinje Piper (Taylor Schilling), koja u zatvoru ponovno susreće svoju bivšu djevojku Alex (Laura Prepon), zbog čijeg je cinkanja i otkrivena njezina uloga u švercanju droge.
HANNIBAL (2013. – 2015.)
Zapravo, u Hannibalu od likova stalne postave nema nikoga tko je LGBT (iako se po zadnjim najnovijim epizodama treće sezone čini da je jedan biseksualan). Ova psihopatološka opera Bryana Fullera je puna iznenađenja, od kojih je prvo to što se o preko svake granice dobrog ukusa eksploatiranom liku dr. Hannibala Lectera (nadnaravno izvrsni Mads Mikkelsen) – uglednog psihijatra, uživatelja u dobroj hrani i piću te totalno poremećenog serijskog ubojice i kanibala – može udahnuti novi život. Hannibal je televizijsko remek-djelo, nevjerojatno inteligentna kombinacija Davida Lyncha i Davida Cronenberga, čija je srž koliko platonska toliko i poremećena ljubavna priča između ljudskog mesa gladnog doktora i FBI-jeva istražitelja Willa Grahama (Hugh Dancy). Serija je puna homoerotike (ali i crnog humora!), scene između Hannibala i Willa su fascinantan prikaz amour fou, a penetrativni gej seks je na kraju druge sezone supstituiran zabijanjem noža u trbuh. U nekoj drugoj seriji bi se moglo reći da se njih dvojica konačno trebaju poseksati i riješiti svoje probleme; u Hannibalu se to radi tako što se međusobno pokušavaju pojesti, ubiti ili barem vječno zatvoriti iza rešetaka.
BROOKLYN NINE-NINE (2013. – …)
Trenutačno jedan od najboljih sitcoma, smješten kao i mnogi prije njega u radno okruženje, no novost je u tome što je to sad – policijska postaja. Njome upravlja kapetan Holt (uvijek izvrsni Andre Braugher, čiji je detektiv Pembleton iz Homicidea jedan od klasičnih TV-likova), strog lider koji traži da se sve radi po proceduri. Zbog čega je u konstantnom ali dobrohotnom sukobu s mladim detektivom Jakeom Peraltom (Andy Samberg). Holt je također i gej muškarac u sretnom braku, što je činjenica koju o njemu Brooklyn Nine-Nine predstavlja s osvježavajućom nonšalancijom (primjerice, na Holtovom stolu stoji zastavica duginih boja, ali se na nju nikad ne zumira kamerom), no ne tako što zauzima stav kako Holt živi u nekoj Nedođiji bez homofobije, nego i tematizirajući homofobnu diskriminaciju koju je godinama proživljavao u mačo svijetu policije. U postaji punoj čudaka, gej policajac Holt je zapravo jedini, skoro do banalnosti, normalan.
LOOKING (2014. – 2015.)
Looking donekle podsjeća na sofisticiraniju verziju američkoga Queer As Folka, ali prisustvo redatelja Weekenda, Andrewa Haigha, garantira izostanak sapuničarstva i kontemplativniji pristup prikaza života (većinom) gej muškaraca u suvremenom San Franciscu. Ponekad spora i nedorečena do nepodnošljivosti, ponekad savršeno pogođena i emocionalno razarajuća, serija Looking je bila osuđena na neuspjeh (ukinuta je nakon druge sezone) jer nikad nije mogla ispuniti svačija očekivanja. Bila je to iskrena gej serija, utoliko i nesavršena, ali se s poštovanjem i bez autocenzure uputila u ono što neki vole zvati “gej svijetom”, demonstrirajući njegovu kompleksnost kao i ružne ožiljke koje autohomofobija ostavlja na svima. Bottom shame, rimming, otvorene veze, životi provedeni u usputnom seksu, aktivizam, AIDS, ljubav itd., Looking je istovremeno zagrabio i previše i premalo. Ipak, obavezno se treba pogledati, jer to je jedna od rijetkih serija u kojima se gej muškarci današnjice mogu prepoznati, prikazani kroz vlastite oči, što uključuje predivnog lika kakav je potpuno nestereotipni frizer Richie (Raul Castillo), mladić iz radničke klase s jasnim moralnim kompasom i ogromnim srcem.
PENNY DREADFUL (2014. – …)
U bar uđu Dorian Gray (Reeve Carney), dr. Victor Frankenstein (Harry Treadway) i kauboj Ethan Chandler (Josh Hartnett)… Zvuči kao početak vica, no zapravo je to raskošna serija o nadnaravnom, Penny Dreadful, smještena u viktorijanskom Londonu, u kojoj se susreću poznati likovi iz gotičkih horora različitih autora, boreći se protiv vještica i čudovišta, ali i onih koji su u njima. Penny Dreadful je nevjerojatno zavodljiva serija, puna fluidne seksualnosti i potisnute žudnje, likova koji u najboljoj maniri queer teorije imaju privremene identitete koje teško da mogu opisati bilo koje etikete. Panseksualni Dorian Gray pokušava odvući u krevet svakoga tko mu se sviđa, što uključuje i alfa-mužjaka Chandlera, no središte svih narativa ipak je prelijepa, senzualna Vanessa Ives, koju s punom raskoši svojeg talenta glumi Eva Green. Misteriji, krv, vukodlaci, vampiri, magija, ubojstva, seks, hetero, homo, cis, trans… Penny Dreadful ima sve to, i plus u kreatoru Johnu Loganu (scenarist Gladijatora i Skyfalla) inteligentnog autora koji pazi da serija ne otkliže u kič.
HOW TO GET AWAY WITH MURDER (2014. – …)
Serija Petera Nowalka, u produkciji Shonde Rimes, odradila je furioznu prvu sezonu s tisuću preokreta. Dramaturški ne uvijek uvjerljiva, How To Get Away With Murder je ipak uvijek napeta, ali najveća kvaliteta su likovi i glumačka ekipa, predvođena Violom Davis kao beskrupuloznom profesoricom kaznenog prava. Među studentima koji se upetljaju u ubojstvo iz naslova je i Connor Walsh (Jack Falahee), mladi seksualni predator koji je aut koliko i promiskuitetan, dakle potpuno. Njegova samouvjerenost i sposobnost da zavede manje-više svakog muškarca kojeg susretne kroz 16 epizoda bivaju testirani Connorovim zaljubljivanjem u stidljivog programera Olivera (Conrad Ricamora). Proces Connorova samootkrića, tijekom kojeg uči misliti i srcem, a ne samo penisom, jedan je od vrhunaca prve sezone.
KINGDOM (2014. – …)
Nick Jonas zna kako stvoriti vjernu publiku među gej muškarcima kojima su Circuit Partyji vrhunac postojanja, što je postigao gostujući kao beefcake u gej klubovima diljem Amerike. No, njegova uloga mladog MMA borca Natea Kuline u dramskoj seriji Kingdom pokazuje da taj mišićavi mladac doista ima i nekakvog glumačkog talenta. Kingdom se doima kao serija koja bi trebala biti mačoidno nepodnošljiva, s obzirom na osnovnu ideju tematiziranja obitelji MMA boraca, no kreator Byron Balasco se zapravo upustio u dramsku dekonstrukciju psihologije muškaraca kojima su fizičko nasilje i posao i prvi način rješavanja svakog problema. Kroz prvu sezonu delikatno se naznačava zbog čega je Nate, najmlađi sin borilačke dinastije Kulina, tako suzdržan i šutljiv, a potvrda onoga u što svaki perceptivni gledatelj opravdano sumnja dolazi u posljednjoj epizodi. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se u drugoj sezoni razvijati Nateovo suočavanje s vlastitom homoseksualnošću, kao i hoće li Kingdom zadržati svoju neočekivanu kvalitetu.
CUCUMBER/BANANA (2015.)
Miniserija od osam epizoda čiji je autor legendarni gej autor Russell T. Davies (tvorac britanskoga Queer As Folka), što znači da je neizbježna za ovu listu. Davies je razvio zanimljiv koncept kako bi obuhvatio raznolikost LGBT zajednice, pa je Cucumber u 40-minutnim epizodama posvećen avanturama srednjovječnog pedera Henryja Besta (Vincent Franklin), dok se Banana kroz 20-minutne epizode bavi sporednim likovima iz Henryjeve orbite. (Tu je i dokumentarni dodatak Tofu, u kojem glumci razgovaraju o seksu.) Daviesova serija je seks-pozitivna, duhovita i uvijek dinamična, te bez autocenzure prikazuje suvremeni LGBT život, naročito kroz svoje insistiranje na međugeneracijskoj solidarnosti. Epizoda koja je posvećena životu (i smrti) Henryjeva bivšeg dugogodišnjeg partnera Lancea (Cyril Nri) u svojoj ambicioznosti i emocionalnom izazovu koji upućuje gledateljima lako se ubraja među najboljih 40 televizijskih minuta ove godine.
EMPIRE (2015. – …)
Najkraći opis Empirea bi bio da je to hip-hop Dinastija. Ali zapravo je jako teško opisati ludilo ove serije, koju su osmislili Lee Daniels i Danny Strong – to je sapunica visoke klase koja zaplete koje bi druge serije razvlačile više sezona sažvače, proguta i izbaci unutar jedne epizode. To je neujednačeno dramaturško čudovište koje i kad nije uvjerljivo ne prestaje biti kompulzivno gledljivo, to je i ozbiljna i idiotska analiza rasnih, klasnih, seksualnih i svakih drugih odnosa među ljudima. A u središtu svega je Jamal Lyon (Jussie Smollett), srednji sin glazbenoga mogula Luciousa Lyona (Terrence Howard), koji je svoja tri sina u prvoj epizodi – u stilu kralja Leara – gurnuo u rat za njegovo nasljeđe. Jamal je očito najtalentiraniji, najsposobniji, najnormalniji ali Lucious nikako ne može prihvatiti to što je gej, što Jamal uopće ne skriva. Dapače, jedna od najvećih sukoba između oca i sina jest oko Jamalove namjere da se auta i u medijima, što Lucious raznim spletkama pokušava zaustaviti. Ali nitko ne može zaustaviti Jamala, hodajuće savršenstvo gej emancipacije, muškarca kojeg bi svaki aut peder htio dovesti majci kao zeta.
