Etika je, slobodno možemo reći, sastavni dio života svih ljudi. Isprepletena je u svakodnevne dileme običnog čovjeka kao i u najteža pitanja humanosti. Ukoliko sagledamo obrazovni sistem lako ćemo uvidjeti da mnoga zanimanja imaju poseban predmet kroz koji se izučava upravo etika. Ponekad je ona prilagođena specifičnosti zanimanja, a ponekada se govori upravo o životnoj etici. Dileme su naša svakodnevnica, mi živimo i postojimo u dilemama. Život pred nas postavlja različita pitanja na koja možemo odgovoriti samo uz pomoć ličnog etičkog kodeksa (koda) kojeg izgrađujemo i nadograđujemo kroz životni ciklus.
PIŠE: Admir Adilović
Prije nego pređem na samu temu, bitno mi je napomenuti da osnova svega a posebno etike mora biti ravnopravnost i jednake mogućnosti. Kroz historiju pokazalo se da etika kakvu poznajemo jeste patrijarhalna i štura, odnosno omalovažava i potcjenjuje žensko moralno iskustvo. Feministička etika brige prepravlja, ponovno formuliše i promišlja aspekte tradicionalne etike u kojima ona dehumanizira žene, njihovo moralno iskustvo, ali i moralno iskustvo svih manjina.
Filozofkinja feminizma, Elison Džeger, pored ostalih krivi tradicionalnu etiku jer se ogriješila o žene u pet međusobno povezanih tački:
- Pokazuje više interesovanja za muška pitanja i interese u odnosu na ženska pitanja i interese.
- Tradicionalna etika smatra nebitnim moralna pitanja u takozvanom svijetu privatnosti, području na kome žene obavljaju kućne poslove i vode brigu o djeci, bolesnima i starijima.
- Podrazumijeva se da žene nisu moralno zrele i razumne kao muškarci, te da njima upravljaju emocije.
- Tradicionalna etika precjenjuje kulturološki konstruirane maskuline/muške osobine kao što su „nezavisnost, autonomija, intelekt, volja, opreznost, hijerarhija, dominacija, kultura, transcedentnost, proizvod, aksetizam, rat i smrt“ dok procjenjuje kulturološki konstruisane feminine/ženske odlike kao što su „međusobna zavisnost, zajednica, odnosi, dijeljenje, osjećanja, tijelo, povjerenje, odsustvi hirarhije, priroda, imanentnost, proces, radost, mir i život“.
- Jasno favorizuje „muške“ načine moralnog rasuđivanja koji daju prednost pravilima, pravima, univerzalnosti i nepristrasnosti u odnosu na „ženske“ načine moralnog rasuđivanja koje daju prednost odnosima, odgovornostima, partikularitetu i pristrasnosti. (Džeger, „Feministička etika“, 1992.) – Izvor: Feministička etika brige – Čitanka, Žene u crnom 2012.)
Feminizam u etiku uvodi i pitanja roda, rodne ravnopravnosti, ali i samoodređenja. Ukoliko sagledamo etiku, a posebno u segmentu ljudskih prava shvatamo da je ranije bila apsolutno ograničena u pogledu roda i seksualnosti, danas je situacija bolja ali nije idealna u ovom segmentu. Ukoliko sagledamo historiju možemo jasno vidjeti da najsnažniji ljudskopravaški pokreti dolaze upravo iz feminizma ili da je njihova osnova feminističko djelovanje. Feminizam ohrabruje manjinske grupe da ostvare svoje pravo glasa i jasno ukažu na diskriminaciju.
Prva filozofska pitanja dovedena kroz feminističku etiku jesu bila pitanja roda i rodno usvojenih karakteristika. Postavljala su se pitanja poput „Da li su ženske „feminine“ osobine proizvod prirode/ biologije ili su pre ishod društvenog uslovljavanja? Da li postoji razlika u muškoj I ženskoj moralnosti? Ako ne, zašto one nisu spojene u ljudsku moralnost?“ Zapravo termin same ljudske moralnosti donosi Meri Vulstonkraft koja, pitajući se pitanja slična ovim gore, zaključuje da se svi ljudi bez obzira na rod trebaju držati jedinstvene ljudske moralnosti.
Ovaj zaključak jasno važi i danas, ljudska etika je etika koja pokriva sve i osigurava jednake mogućosti i jednako djelovanje. No, šta je sa etikom društva i zašto je tu feministička etika brige zapravo važna?
Svjesni_e smo činjenice da pravosudni sistemi u našoj državi ali i svijetu posjeduju mane i mogu da zakažu u svom primarnom zadatku zaštite čovjeka i njegovog integriteta. U tom momentu nastupa etika društva koja feministički gledano treba da se iskaže kroz jasnu i nedvojbenu podršku, ali i reakciju na nepravednosti. Upravo u jednom takvom procesu i situaciji kada su svjedokinje trebale zaštitu osnovan je tzv. Ženski sud. Takav jedan ženski sud na našim prostorima prvi put održan je u Sarajevu 2015. godine. Ženski sud je prostor za glas žena, za svjedočenje o svakodnevnom iskustvu nepravde, koje trpe i žive u radu i miru. Često se zaboravlja i zanemaruje težina ratnih iskustava žena. Njihova iskustva se nipodaštavaju i istim se na daje dovoljno prostora. Ovakvi sudovi, kao društvena reakcija bivaju siguran prostor za dijeljenje i pričanje samog iskustva u onakvom obliku kakvo ono jeste, bez odlikovanja kroz „muški“ narativ.
Kada pričamo o društvenoj etici brzo dođemo do odgovornosti, kako društvene tako i odgovornosti pojedinca_ke koju svi_e imamo, ali je često zaboravljamo. Često se branimo time da su stvari privatne ili se događaju u tuđa četiri zida, kako bismo odgovornost koju imamo pomakli sa strane. Naučeni smo da ne treba da reagujemo na nepravdu, nasilje i da je bolje šutjeti nego se uplesti u „zamku“ rješavanja tuđih problema. Kao ljudi nosimo humanu odgovornost reakcije na nepravdu, diskriminaciju i dehumanizaciju. Suprotno tome, patrijarhalna etika ne propituje pitanja porodičnog nasilja, diskriminacije na osnovu pola, roda, seksualne orijentacije ili bilo koje druge osnove.
Ukoliko kroz historiju sagledamo razvijanje LGBTI pokreta shvatiti ćemo da se on rodio upravo kroz pitanja koja postavlja feministička etika i feminističke filozofkinje. Feministička etika dovodi do vidljivosti različitih seksualnih orijentacija, te ih integriše u društvene norme kroz elemente popularne kulture i dostupnosti informacija. Zapravo feministička etika normalizira LGBTI pitanja generalno u društvu, ali posebno u krugovima u kojima je vladajuća struktura isključivo patrijarhalna.
Feminizam ne odustaje od borbe za ravnopravnost i jednaka prava svim ljudima ovog svijeta, bori se sa patrijarhalnim društvom i sve aktivnijom otvorenom mržnjom. Feminizam prihvata ljude bez obzira na njihovu podlogu, porijeklo i iskustvo, feministička etika prepoznaje i priznaje moralno iskustvo svih ljudi bez obzira kojoj grupi pripadaju. Zapravo od feminističke etike možemo mnogo naučiti, te se prisjetiti filozofskih pitanja koje propituju ljudskost, a ne samo jedan aspekt istog. Ono najbitnije jeste da nam zaista daje pravo na moralno iskustvo i naš etički kodeks. Feministička etika nas jasno ogolijeva od različitih etiketa i podsjeća na primarno postojanje humanosti i da svaka osoba posjeduje svoju životnu svrhu.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
