PIŠE: Mirnes Bakija
Početkom ove godine Gabriel Attal imenovan je za novog šefa vlade i prvi je premijer Francuske koji je otvoreno gay. Do sada je bio najmlađi ministar obrazovanja Francuske, a sada je najmlađi premijer ove zemlje. Attal je odmah po dolasku na dužnost imenovao (bivšeg) partnera za ministra spoljnih poslova što je izazvalo burne reakcije u francuskoj javnosti. Za vrijeme obavljanja funkcije ministra obrazovanja zalagao se za nekoliko kontroverznih inicijativa, kao što je zabrana nošenja abaje u školama – dugog odjevnog predmeta kojeg nose neke muslimanke. U francuskom društvu seksualnost se smatra privatnošću, a kritike su bile isključivo fokusirane na njegov rad i desno orijentirane politike.
Attal se školovao u privatnoj školi, a nakon mature, studirao je na prestižnom univerzitetu Sciences Po i stekao zvanje magistra javnih poslova. Njegove političke ambicije, kako navodi Guardian, pokrenute su kada je prisustvovao demonstracijama protiv Jean-Marie Le Pena, liderice krajnje desnice, koja je bila izglasana u drugom krugu predsjedničkih izbora protiv Jacquesa Chiraca.
Mediji u Francuskoj, za razliku od onih u našem regionu, nisu pisali o njegovoj seksualnosti i od toga pravili udarne vijesti, već o njegovim kompetencijama, radu i politikama koje vode.
Attal je odmah nakon imenovanja napravio pogrešan korak, imenujući (bivšeg) partnera Stéphana Séjournéa za ministra spoljnih poslova, što je izazvalo burna negodovanja u javnosti. Ono što je posebno privuklo pažnju jeste spekulacija u javnosti da li se radi o bivšem ili možda i sadašnjem dečku novog predsjednika Vlade. Prekid veze nikada javno nisu potvrdili, a Attal je izjavio kako nema partnera za upravu koja sakuplja izjave visokih zvaničnika za evidentiranje potencijalnih sukoba interesa.
Ono što je dodatno razljutilo javnost i povećalo sumnju u nepotizam je to da Séjourné nema niti jedan dan iskustva u Ministarstvu spoljnih poslova, a kako ocjenjuju mediji u Francuskoj, upitno je i njegovo iskustvo na međunarodnom političkom planu.
Važno je istaći da dolaskom Séjournéa na čelom Ministarstva spoljnih poslova, nijedno ključno ministarstvo u francuskoj vladi ne vodi žena, uprkos tome što žene čine polovinu od 14 članova kabineta koji su imenovani u skladu sa Makronovom posvećenošću rodnoj ravnopravnosti, piše AP, a prenosi Radio slobodna Evropa.
Zabrana abaje
“Odlučio sam da se abaja više ne može nositi u školama. Kada uđete u učionicu, ne biste trebali moći prepoznati religiju učenika samo gledajući ih”, rekao je Gabriel Attal, u funkciji tadašnjeg ministra obrazovanja, tijekom intervjua za TV kanal TF1.
Polovinom prošle godine, uprkos zabrinutosti za prava muslimanskih žena i djevojčica, Attal zabranjuje nošenje abaje – široke haljine koju nose neke muslimanke. Desničarskim stranke su podržale ovu zabranu, a ljevičarske osudile ovakve odluke. Francuska strogo zabranjuje isticanje vjerskih natpisa u državnim školama i vladinim zgradama, uz obrazloženje da se tako krše sekularni zakoni.
Nošenje marame u školama u Francuskoj je zabranjeno 2004. godine, a nošenje burke u javnosti je zabranjeno 2010. godine, što je razljutilo neke u muslimanskoj zajednici u ovoj zemlji, koja broji oko pet miliona pripadnika. Zakon iz 2004. godine je zabranio “nošenje znakova ili odjeće kojom učenici pokazuju vjersku pripadnost” u školama, što uključuje velike križeve, židovsku kipu i islamske marame.
Eric Ciotto, čelnik opozicione desničarske stranke Republikanci, pozdravio je odluku zabrane nošenja abaje. Dok s druge strane, Clementine Autain iz ljevičarske opozicione stranke “Francuska nepokorena” osudila je odluke i opisala je kao “policijski nadzor nad odjećom”.
Pored zabrane nošenje odjeće kojom se iskazuje vjerska pripadnost, Attal je za vrijeme obavljanja funkcije ministra u obrazovanju popularizirao temu nošenja školske uniforme, te je predložio probnu fazu u nekim školama. Također, ponovno je postalo moguće i ponavljanje razreda za učenike s lošim ocjenama. Nakon slučaja samoubojstva jedne mlade osobe, zalagao se za borbu protiv mobinga. Za vrijeme mandata želio je uvesti kurseve empatije po danskom modelu, gdje bi učenice i učenice ovako trebali biti senzibilizirani o ovoj temi.
Kritika na rad i politiku, a ne seksualnu orijentaciju
U susjednoj Hrvatskoj skoro se desio slučaj prisilnog outovanja kada je Zoran Milanović, Predsjednik Republike Hrvatske, javno obeznanio seksualnu orijentaciju jednog od HDZ-ovih ministara, bez konkretne kritike na rad.
“Sto posto. Pa Habijan je gej, ne. Nije čovjek u ormaru, živi normalan život”, rekao je Milanović, gdje je jedan od novinara konstatirao da ga je upravo on “izvadio iz ormara”.
Milanović je potom naveo kako je to sve za njega ok i da je novi francuski premijer gay. Međutim, Milanović je zaboravio istaći jasnu razliku da je Attal sam javno obeznanio svoju seksualnost, i to u Francuskoj koja je mnogo demokratičnije od Hrvatske, za razliku od Damira Habijana koji nikada nije javno govorio o svojoj seksualnoj orijentaciji.
U publikaciji koju je izdao Sarajevski otvoreni centar, prisilno outovanje se definiše kao oduzima pravo na odluku te osobe da li će se, kome i kada će outovati, što može biti bolno i neugodno za sve koji su uključeni.
„Prisilno outovanje je čin javnog deklarisanja nečije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, nekada zasnovano na traču ili špekulaciji, bez dozvole te osobe. Ako se neko nije otvorio, to znači da osoba možda nije spremna ili možda još uvijek prolazi lične procese samoprihvatanja i outovanja samoj sebi. Iskazujući svoju podršku, prihvatanje i poštovanje prema LGBT osobi koja je outovana bez svoje volje može pomoći da izgradite bolji i iskreniji odnos.“, pojašnjava se u ovoj publikaciji.
Gabriel Attal zasigurno će ostati upamćen kao prvi gay političar na čelu francuske vlade. Da li će njegove politike sve više ići udesno, iako dolazi iz lijevo orijentirane političke stranke, ostaje nam da vidimo.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
