Zagrepčanin Jura I. i njegov partner brak su sklopili prošle godine u Danskoj, nekoliko mjeseci uoči donošenja hrvatskog Zakona o životnom partnerstvu.
Naš sugovornik Jura u intervjuu priča o njihovim razlozima odlaska u inozemstvo kako bi sklopili brak, o pravnom statusu njihove zajednice, ali i o izazovima LGBT roditeljstva u Hrvatskoj.
Razgovarala: Antonela Marušić
LGBT.ba: Vi i Vaš suprug živite u Zagrebu, u Hrvatskoj, a brak ste sklopili u Danskoj. Kada ste se odlučili za sklapanje braka i koji su razlozi bili za vas kao par najvažniji?
Nakon kampanje protiv gay braka i ustavne zabrane takva braka u Hrvatskoj 2013. godine, odlučili smo sklopiti brak u Kraljevini Danskoj kao javnu potvrdu svoje ljubavi koja traje dulje od 20 godina i dati javni zavjet privrženosti za cijeli život a time službeno ostvariti obiteljsko-pravni institut. Kampanja u Republici Hrvatskoj protiv ljudi našeg životnog stila bila je nevjerojatno prljava i mučna, bez podrške javnih institucija poput hrvatskog Sabora gdje su nas ismijavali, a predsjednik Sabora se stavio u službu zagovornika referenduma odbijajući tražiti zabranu istoga od Ustavnog suda. Ustavni sud je potom ozakonio segregaciju, a čak ni Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kao najviše akademsko tijelo uopće nije prepoznala ljudske slobode, niti stala u obranu istih, i nismo se previše nadali da ćemo u domovini ikada moći sklopiti brak za svoga života.
LGBT.ba: Zašto ste odabrali baš Dansku?
Na Valentinovo 2014, kad smo u potpunosti izgubili vjeru u ljudske slobode u Hrvatskoj, svečano smo odlučili sklopiti brak nakon više od 20 godina zajedničkog življenja. Kraljevinu Dansku smo odabrali jer je zemlja pune bračne jednakosti i visokih standarda ljudskih sloboda. Kraljevina Danska je na Valentinovo pozvala parove iz cijelog svijeta na skupna vjenčanja u svibnju 2014. bez obzira na seksualno opredjeljenje.
LGBT.ba: Kako je izgledala vaša ceremonija sklapanja partnerstva u matičnom uredu?
Procedura prikupljanja dokumentacije u Hrvatskoj je i dalje bila komplicirana s čekanjima, matični ured-sud-prevoditelj-sud, ali i puno nepotrebnih i nebitnih pitanja, zašto vam to treba, s kim, gdje…
Prvo što smo trebali uraditi je bilo popuniti online aplikaciju o vjenčanju. Prije vjenčanja smo potrebne dokumente morali poslati emailom, a neposredno prije vjenčanja ih donijeti na uvid. U Danskoj su službenici umirali od smijeha na uvezanu potvrđenu dokumentaciju službeno izdanu po pravilima hrvatskih ustanova. Bili su jako ljubazni na prijemnom šalteru, papire su provjerili za desetak minuta i s osmijehom nam čestitali i pozvali nas da na dogovoreni dan dođemo na sklapanje braka. Osjetili smo njihovu sreću kad su vidjeli našu reakciju. Na tren smo mislili da će izaći sa druge strane pulta i izgrliti nas i izljubiti.
Brak smo sklopili na brodu koji je plovio po kanalima Kopenhagena u društvu naših petnaestak uzvanika i četiri matičara. Komuna Kopenhagen počastila nas je muzikom, gitara nam je nježno svirala svo vrijeme a nakon izmijenjenih zavjeta počašćeni smo šampanjcem i čokoladama u obliku srca. Trošak vjenčanja nas je koštao 500 danskih kruna što je gotovo jednako kao i 500 hrvatskih kuna. Nismo bili jedini par koji se tad vjenčao na toj brodskoj turi, još dva heteroseksualna para s gostima su na istom brodu nakon nas potvrdila bračni zavjet.
LGBT.ba: Što za vas predstavlja institucija braka u svakodnevnom životu, u životu vas dvojice kao para?
Brak/partnerstvo definira nas kao obitelj, daje nam dodatnu sigurnost i otvara put temeljnim pravima nas kao članova obitelji. Sada kao obitelj ostvarujemo popuste kod osiguranja, obiteljske popuste za putovanja, prijenosa vlasništva, a mnoga druga prava nismo niti stigli konzumirati ili za to sada nemamo ni potrebe, no još uvijek nismo ostvarili pravo na zajedničko roditeljstvo.
LGBT.ba: Kakav je vaš pravni status u Hrvatskoj, budući ste brak sklopili u Danskoj?
Zakon kaže da se na isprave inozemnog tijela o sklopljenom životnom partnerstvu ili istospolnom braku primjenjuju propisi koji se odnose na legalizaciju isprava te multilateralni odnosno bilateralni ugovori. Znači, jednakovrijedan kao da smo registrirali partnerstvo u RH.
LGBT.ba: Jeste li pratili kampanju za donošenje životnog partnerstva u Hrvatskoj? Je li vam žao što niste čekali donošenje hrvatskog Zakona o životnom partnerstvu?
Koliko smo mogli i kako smo znali trudili smo pomoći otvoriti put drugačijem mišljenju pa tako i pomoći u kampanji. Nažalost, mi pošteni i lojalni građani drugačijeg životnog stila bili smo izloženi nesnošljivosti i mržnji koju su na svakom koraku širili protivnici bračne jednakosti. Od autobusa, tramvaja, crkvi, dućana, kafića, televizije do Sabora, širila se nesnošljivost prema nama. Mislim da toliku koncentraciju mržnje, širenja laži i nesnošljivosti nikada naša populacija neće zaboraviti.
Pozdravljamo donošenje Zakona, pozdravljamo silni trud hrabrih aktivista koji su se nesebično davali da ga se donese, pozdravljamo iskorak trenutne vlasti. Nakon proživljenih događanja s konca 2013. postali smo svjesniji da živimo u okruženju ljudi sa puno mržnje prema različitosti, pa smo si mislili da zakon nikada neće biti donesen. Naša želja i vjera je bračna jednakost, koja će kad-tad pobijediti, pa nam se polovična rješenja čine tek korakom prema jednakosti. Ne možemo reći da smo žalosni što smo se vjenčali u sretnoj zemlji s punom bračnom jednakosti bez skrivanja svoje spolnosti.
LGBT.ba: Na koji način je u Hrvatskoj pravno reguliran status vas kao roditelja djeteta?
Još uvijek je sve na začetku, iako ima par rješenja na papiru, čini se sve teško provedivo.
LGBT.ba: Kako ste postali roditelji i uopće se odlučili na takav potez?
Emocionalno i materijalno smo odavno bili spremni za roditeljstvo. Roditelji smo samo jednog djeteta iako imamo potencijale za više djece koja bi imala sretno djetinjstvo i izrasla u predivne ljude.
LGBT.ba: S kojim se praktičnim problemima suočavate kao LGBT roditelji?
Nismo rođeni sa znanjem o roditeljstvu kao što nisu niti heteroseksualni parovi, a susretali smo se s izazovima i naravno, još ćemo se susretati s budućim izazovima. Nemamo stručnu podršku, nikoga komu bi se s povjerenjem obratili. Apsolutno se ništa ne poduzima na senzibilizaciji društva spram različitih obitelji.
LGBT.ba: Jeste li vas dvojica doživjeli bilo koju vrstu diskriminacije kao LGBT osobe ili roditelji? Je li neku vrstu diskriminacije doživjelo ili je doživljava i dalje vaše dijete?
Kampanju o zabrani bračne jednakosti smo doživjeli kao tešku diskriminaciju jer je začinjena lažima, uvredama i širenjem nesnošljivosti, osobito od strane crkve. Odgojen sam kao vjernik i teško se nosim sa nesnošljivošću hrvatske katoličke crkve spram gay parova.
U svom svakodnevnom okruženju, u susjedstvu ili u uredu ne doživljavamo neugodnosti ili su to zanemarive situacije, dapače, veća otvorenost donosi više sreće i razumijevanja. Naravno, potrebno je ostaviti i malo prostora ljudima iz okruženja da se naviknu i razumiju različitost.
LGBT.ba: Što biste savjetovali ostalim LGBT partnerima koji se spremaju postati roditelji, na što posebno trebaju paziti i voditi računa?
Neka teže svojim snovima, ne smiju od njih odustajati, neka budu strpljivi, ostave prostora drugima da ih bolje upoznaju i razumiju i da uvijek budu iskreni. Ljubav i iskrenost bit će ključ sreće za njihove obitelji. Ljudi oko nas lakše će nas prihvatiti kada vide da imamo dobre namjere i susrećemo se s jednakim problemima kao i oni.
Ovaj intervju je dio kampanje “Sve u vezi ljubavi je zakon” koju vode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar Sarajevo, u okviru projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu s EU standardima” koji finansira Europska unija uz finansijsku podršku Fondacije Astraea.
