Često čujem od LGBTIQ osoba i saveznika_ca da imaju dobar “gaydar” i da mogu lako prepostaviti da li je neko dio zajednice ili nije. Nekima je ova prepoznatljivost afirmisala i ohrabrila u procesu outovanja, drugi su se osjećali prisiljeni na outovanje prije nego što su spremni_e ili su prosto strejt.
PIŠE: Amila Husić
Šta kaže nauka?
Gaydar, kao spojenica riječi “gej” i “radar”, jeste upravo mentalni proces raspoznavanja između pripadnika_ca zajednice i strejt osoba. Na moje veliko iznenađenje, postoje brojna naučna istraživanja koja su utvrdila da gaydar zaista postoji. No, podijeljena su mišljenja o tome da li je riječ o intuiciji ili puko preslikavanja stereotipa.
Neke od zanimljivosti koje bih izdvojila su:
- Um raspoznaje samo “strejt” i “nestrejt”.
- Što je brža pretpostavka, veća je stopa njene tačnosti.
- Homofobi najčešće imaju lošije rezultate u gaydar studijama, nasuprot pripadnika_ca zajednice i
- Tokom ovulacije, ženama se poboljšava tačnost, ali samo za muškarce.
- Tačnost gejdara varira između 62% – 64%.
Većina istraživanja su provedena na vizuelnim i auditornim uzrocima. Drugim riječima, zaključak se donosio na osnovu izgleda i glasa. Međutim, brojne su kritike upućene na tačnost rezultata. Najčešće su postotci prikazanih primjera bili u omjeru 50:50, dok su pretpostavke da LGBTIQ osobe čine tek 7% ukupnog svjetskog stanoviništva. Dakle, šansa da će odgovor biti tačan je također pola-pola. S druge strane, ispitanici su bili svjesni da se testiraju, stoga su neki rezultati pokazivali da se i njihove odluke mijenjali u skladu sa pretpostavkom da će dobiti socijalne reperkusije ukoliko djeluje kao da razmišljaju na bazi stereotipa. Stoga, ne postoji siguran odgovor da li je gejdar intuicija ili samo prikaz stereotipa. Stereotipi su duboko ukorijenjeni u našu podsvijest, te je izuzetno teško razlikovati intuiciju od nesvjesne pristrasnosti.
Pro et contra
Bez obzira na odgovor na pitanje u naslovu, gejdar je definitvno stvaran i može imati i pozitivne i negativne posljedice.
Svi mi poznajemo stereotipčno prikazivanje gej muškaraca i žena, kao feminiziranih muškaraca i muškobanjastih žena. Međutim, zajednica i mi koji smo njima bliski, ipak smo svjesni da su ovo vrlo suženi prikazi cjelokupne zajednice, koja je šarena koliko i dugina zastava. No opet, i za čitav spektar identiteta postoje njihovi stereotipni prikazi: hipermaskulizirani bear gays, hipersekualizirane femme lezbejke i biseksualke, androgini aseksualci i nebirane osobe… Neka zajednička crta jeste moderna, apstraktna moda koja je popularna u zajednici.
Ovdje dolazimo na temu “strejt passing” osobe, odnosno osobe koje često dobiju komentar “ma nikad ne bih rekao/la da si gej/lezba/bi!”. Na izgled dobronamjeran komentar, ali zagrebimo ispod površine. Da li je poželjno da “izgledamo” da smo strejt ako nismo, ili obrnuto? Ljudska bića su socijalna po prirodi, sa prirodnom potrebom da se uklope u društvo. No, da li moramo imati dualnost u izgledu kako bi bili prihvaćeni i od šire zajednice, ali i od LGBTIQ zajednice, kako bi dokazali da jesmo to što osjećamo? Nažalost, radi vlastite sigurnosti, mnogi se prilagođavaju općim društvenim standardima, posebno “baby gays” koji se tek pronalaze u svom identitetu. Mada, snalažljivost zajednice ispliva kada je riječ o traženju partnera_ki, kao što je u ranom dvadesetom stoljeću bila crvena kravata i pitanje “Da li si prijatelj Dorothy-a’’ (koja je dovela do bizarne i uzaludne potrage za misterioznom Dorothy).
Budite oprezni sa svojim gejdarom, koliko god bile dobre vaše namjere. Outovanje je privatna i individualna stvar. Ne treba porediti svoj proces samorealizacije i outovanja sa tuđim. Na kraju krajeva, uklapati su neki LGBTIQ stereotip ne znači biti i dio zajednice, a ni obrnuto. Stereotipi mogu biti opasni i neugodni, bilo da dolaze od homofoba ili od zajednice. Sve identitete i proces samospoznaje trebamo jednako poštovati. Ljudska smo bića i ukorijeno nam je da intuitivno donosimo površne zaključke na osnovu stereotipa. No, to ne isključuje individualnu odgovornost da se zapitamo koliko ima istine u našoj pretpostavci i kakve ona posljedica može ostaviti na drugu osobu. Ne sudimo knjigama po koricama, pa nećemo ni ljudska bića po izgledu, stasu i glasu.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
