Piše: Emina Velagić
U BiH još uvijek ne postoji niti jedna organizacija koja se bavi isključivo pravima lezbejki, za razliku od susjednih zemalja gdje u Hrvatskoj od 2000. godine postoji Udruga Lori, dok u Srbiji već od 1995. godine postoji Labris – oraganizacija za lezbejska ljudska prava.
U našoj zemlji ipak postoje organizacije koje podržavaju i/ili direktno organiziraju različite aktivnosti za LBT žene, a jedna od takvih je i Fondacija CURE koja svake godine u sklopu Pitchwise festivala postaje mjesto susreta za LBT žene.
Imajući u vidu da organiziranjem različitih događaja ovaj festival pruža siguran prostor za LBT žene, s tim u vezi razgovarali smo i sa jednom od organizatorica i članicom ove organizacije, Marijom Vuletić.
Marija je bila jedna od organizatorica ovogišnjeg Pitchwise festivala, koji, između ostalog, svake godine pruža prostor i LBT ženama da se druže, razmjenjuju iskustva, te s tim u vezi pitala sam je koliko je po njoj bitno da feministički krugovi (putem i festivala i drugih različitih akcija) prepoznaju LBT žene kao dio istih krugova.
“S obzirom da organizujem PW festival već treću godinu zaredom, moram da kažem da je za mene prostor za LBT žene od iznimne važnosti. Festival je veliki i namijenjen je svim ženama, ali je jako važno ostaviti prostor za sve grupe koje su višestruko marginalizovane kao što su to LBT žene. Jako je važno imati siguran prostor, jer neke od tih žena nikada nisu imale priliku da se druže sa drugim LBT ženama i zato je od ogromne važnosti za nas uvijek imati sesiju ili dvije posvećene LBT ženama. Nažalost, postoje ženske grupe koje ne prepoznaju lezbejke tako da je važno da se otvaraju prostori za ove žene da bi se povezale, razmijenile iskustva i ponekada i spoznale sebe.”
Mišljenje o ovome smo dobili i od Matee Popov, feministkinje i akivistkinje iz Hrvatske, koja je vrlo često gošća u našoj zemlji, kao voditeljica raznih radionica, učesnica info sesija i festivala koji se održavaju, a koja nam je rekla “kako se čini da je ekskluzivni, homofobni i transfobni feminizam ostao zarobljen u prošlosti kamo i pripada. Sigurno da još uvijek postoje neki feminizmi i feminiskinje koji/e su otvoreno ili prekriveno homo/transfobni, no to ne poimam kao svoje feminizme niti kao dio nečega što ja poimam feminističkim krugovima. Lezbijsko pitanje, kao i pitanje biseksualnih i trans* žena, pitanja su koja se tiču svake feministkinje, bez obzira na njenu seksualnu orijentaciju ili identitet. U isto vrijeme LBT žene čine velik dio feminističkih krugova i to onaj fajterski, nepokolebljivi, snažni i hrabri dio feminističkog aktivizma koji govori, viče, koji se čuje i ostavlja tragove. Teško mi je zamisliti da bih ikada pristala biti dio feminističkog (ili bilo kojeg drugog) kruga koji ne prepoznaje LBT žene kao svoj bitan dio, a po meni takav feminizam nema nikakvog smisla. Pitchwise prepoznajem kao prostor koji prepoznaje i poštuje LBT identitete, kao i svaku drugu ženu i/ili feminiskinju koja dođe na festival.”
Budući da u BiH nema organizacija koje rade samo sa LBT ženama, naše sugovornice se slažu da je ovaj festival i sve što pruža, od izuzetnog značaja za LBT žene. Tako Marija navodi žaljenje jer se LBT žene aktivistkinje u našoj zemlji nisu uspjele uvezati barem u neformalnu grupu.
“PitchWise je jako važan momenat, jer je javan i jer je naš program tu za svačije oči, tako da time dižemo i vidljivost LBT ženama kao i drugim ženama različitih identiteta. Svake godine osmislimo nesto za LBT žene, ili neku radionicu osnaživanja koju obično vodi neka od aktivistkinja iz regiona ili neke radionice kreative, u svakom slučaju osiguramo prostor da se žene iskažu kako god žele i da se osjećaju slobodne u svim svojim identitetima”, kaže Marija.
Tako dolazimo i do zaključka da je neophodno postojeći (ne)vidljivi lezbejski aktivizam u našoj zemlji podići na jedan viši nivo, kao što je osnivanje lezbejske organizacije odnosno organizacije čiji je potpuni fokus na ljudskim pravima LBT žena.
“Neke kolegice i ja smo vec počele pričati o osnivanju neke grupe, ali to je sve još uvijek ideja. Imamo jako puno posla pa je teško naći vrijeme za dodatne aktivnosti, ali se nadam da ćemo uskoro smisliti nešto i da ćemo početi raditi na vidljivosti lezbejki u pokretu, a i van njega. Vrijeme je da lezbejke prestanu služiti samo kako bi se zagolicala mašta muškarcima i da se njihov identitet počne uzimati zaozbiljno. Moje suborkinje i ja smo spremne da to mijenjamo!”, kaže Marija.
Matea smatra da osnivanje organizacije nije neophodno kako bi se lezbejski aktivizam podesio na veći nivo, ali svakako smatra da je ideja o tome, kao i sama realizacija, “mora doći od lezbejki do lezbejke – kada za tako nešto bude postojala potreba, volja i odvažnost, vjerujem da će se to i dogoditi.”
Na pitanje da li su po njima lezbejke nevidljive u LGBT aktivizmu u BiH i u medijskom predstavljanju, Matea kaže: “Po meni je LGBT zajednica u BiH nevidiljiva u medijskom i javnom prostoru, a generalno mogu primijetiti onda da unutar LGBT zajednice lezbijke imaju tendenciju obaviti svu ‘šljaku’, naraditi se, povesti revoluciju, a muškarci se poslikati i preuzeti zasluge u medijskom i javnom prostoru. Ipak, ovo nije nikakva novost niti revolucionarna zamjedba, tako je i u svim drugim prostorima. Suludo bi bilo misliti da je LGBT zajednica sama po sebi lišena heteropatrijahata i socijalnog konteksta u kojemu svi/e živimo.”
Marija ponavlja kako je jako ogorčena na predstavljanje lezbejki u javnosti i na apsolutno nipodaštavanje identiteta LBT žena. “Što se tiče LGBT aktivizma u BiH, teško je govoriti o pojedinačnim slovima jer nam je i kao grupi osoba ili, kako nas popularno nazivaju – ‘populaciji’, teško boriti se, a pogotovo kada se razjedinimo. Za sada je LGBT pokret poprilično ograničen na Sarajevo i na organizacije koje djeluju ovdje, tako da bih o ovome radije govorila kada se proširimo pa budemo imali/e mogućnost da pričamo o svakom slovu ponaosob. Što se tiče medija, to neću ni komentarisati jer naši mediji, čast izuzecima, i dalje percipiraju naše živote i tematiku vezanu za naše identitete kao senzacionalističku beletristiku s nerijetkim osvrtom na pedofiliju i incest, tako da nam treba još mnogo edukacije medija o izvještavanju o LGBT temama da bih mogla dati relevantan komentar na ovo.”
