PIŠE: Ajna Katica
Heartstopper je sladunjava, Netflixova ljubavna priča o dva učenika srednje škole, Nicku i Charlieju i njihovim prijateljima/cama. Nick je popularni igrač ragbija u srednjoj školi koji nije svjestan svog seksualnog identiteta, dok je Charlie friško (slučajno) autovan i u početku veoma sramežljiv i nesiguran. Nick i Charlie se polako (ali sigurno) zaljubljuju jedan u drugog kroz čitavu prvu sezonu serije u kojoj također vidimo i proces samospoznaje Nicka da je biseksualac, kao i situacije s kojim se Charlie morao nositi s obzirom na to da je nedavno autan. Serija samo kroz prvu sezonu prikazuje koliko je težak sam proces samospoznaje seksualnosti te koliko je teško autovati se i samim time se izložiti pred društvom. Prošle godine je izašla i druga sezona serije koj prikazuje zvaničnu vezu između Nicka i Charlieja te Nickov put ka autanju porodici, svom društvu i ljudima oko njega. Također, ova sezona je poznata po rečenici „I'm bi actually“ koju Nick konstantno govori kroz drugu sezonu kada bi oni kojima se autuje automatski pretpostavili da je gej, i koja je puno značila za vidljivost biseksualaca/ki i indirektno pokazala da se svi trebamo zauzeti za svoj identitet. Serija nam generalno daje šansu da se kroz priče sporednih likova da se upoznamo sa raznim identitetima i životnim pričama kvir tinejdžera/ki.
Queerbaiting
Nekoliko mjeseci nakon što je prva sezona serije napokon objavljena na Netflixu, mnogi su optužili glumca Kit Connora (koji glumi lik Nicka i koji je tada imao 18 godina) za queerbaitanje. Queerbaitanje je “marketinška tehnika koja uključuje namjerni homoerotizam ili sugestije LGBTQ+ tema namijenjenih privlačenju LGBTQ+ publike, bez eksplicitnog uključivanja otvorenih LGBTQ+ veza, likova ili ljudi”. Dakle originalna, prava verzija queerbaitinga se odnosila na likove fikcije, likove iz serija ili filmova. Ovu vrstu marketinškog trika možemo vidjeti i u serijama kao što su Sherlock Holmes i Stranger Things. Naime, glumac Kit Connor je viđen kako drži ruke s glumicom Maiom Reficco s kojom je snimao film, nakon čega su fanovi serije Heartstopper počeli optuživati glumca da queerbaituje, s obzirom da glumi kvir lika u Heartstopperu i profitira od te uloge, a u stvarnom životu drži za ruke s djevojkom. Nažalost nakon brojnih optužujućih tvitova da Kit queerbejtuje, glumac je bio prisiljen da se autuje. Tvitao je “Ja sam bi. Svaka čast što ste primorali 18-godišnjaka da se autuje. Mislim da su neki od vas propustili poentu serije. Ćao”.
Ova čitava situacija postavlja pitanje, da li možemo optužiti prave ljude, van okvira likova koje glume u serijama ili filmovima, da queerbaitaju? Kada stavimo sebe u situaciju u kojoj je Kit bio te sagledamo i poentu serije u kojoj glumi, spoznajemo da je proces samospoznaje i eksperimentisanja često dug i težak proces za kvir osobe. Taj proces također zahtjeva jako puno hrabrosti i rezilijentnosti, pogotovo kada dođe vrijeme da želimo da se autujemo drugim osobama. Uzimajući ovo u obzir, je li je fer da očekujemo od javnih ličnosti da nam se autuju čak i ako postoji mogućnost da iskorištavaju neke tehnike queerbaitinga?
Samo zato što se neko ponaša ili oblači na način koji upućuje da je vjerovatno kvir, da li nam ta osoba stvarno duguje informaciju o svojoj seksualnosti? Na kraju krajeva da li mi ikome dugujemo informaciju o svojoj seksualnosti i rodnom identitetu?
Ovo je također problem neshvatanja biseksualnog identiteta dovoljno ozbiljno jer sve i da uzmemo queerbaitanje kao problem u ovom slučaju, queerbaitanje ipak ne bi postojalo jer Kit glumi biseksualnog lika u seriji, što vrlo lahko može biti i van serije dok je s osobom suprotnog spola.
Naravno, želim za kraj istaći da iskorištavanje potrebe kvir ljudi za reprezentacijom čisto zbog profita nije uredu, ali kada su u pitanju osobe u stvarnom životu, moramo uračunati taj ljudski faktor fluidnosti, eksperimentisanja i samospoznaje. Također, potrebno se podsjetiti da samo zato što je biseksualna ili panseksualna osoba u “heteroseksualnom” odnosu, da to ne briše njihovu seksualnost.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
